<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Minel Abaz: Ne znači da

O REFERENDUMU

Mi nemamo referendum, nas se ne pita. Ali dok ga ne bude, trebamo se solidarisati sa Grcima. I reći NE. Ne za mjere štednje, ucjenu i poniženje. Ali da za otpor, demokratiju i solidarnost.

04. juli 2015, 12:00

Referendum se smatra najdirektnijim izrazom narodne volje. Na referendumu građani/ke neke zemlje se direktno izjašnjavaju o nekom pitanju, i to obično rezultira usvajanjem ili odbijanjem predloženog zakona/političkog pitanja. Porijeklo riječi referendum dolazi od latinske riječi refero – što znači vratiti nazad, ili dati – u smislu dati pitanje ljudima kako bi oni odlučili o njemu, obično sa “da” ili “ne”, ili “za” i “protiv”.

Građankama i građanima Bosne i Hercegovine, poznat je jedan referendum, onaj iz 1992. godine, kada su glasali za nezavisnost od tadašnje već krnje SFRJ, nakon što su Slovenija i Hrvatska već proglasile nezavisnost 1991. godine. Referendum je bio za nezavisnost, demokratiju, slobodu, socijalnu pravdu i jednakost – no ništa od toga se nije postiglo. Uslijedio je krvavi rat praćen etničkim čišćenjem, protjerivanjem, silovanjem i drugim ratnim zločinima, i trajna vladavina etno-nacionalista. Umjesto slobode i socijalne pravde dobili smo kapitalizam, jaz između bogatih i siromašnih nikada nije veći, a dug Bosne i Hercegovine je oko 10,4 milijardi KM, od čega je vanjski dug 7,4 milijarde KM, a unutrašnji oko 3 milijarde KM.

Nekad industrijski, pa i poljoprivredno razvijena republika bivše Jugoslavije, sada skoro da i nema industrije.

Krađa i profiterstvo 90ih su nastavljeni i nakon rata. Uvučeni smo u stanje koje Filip Balunović naziva carstvo nužnosti, gdje bivši fašisti a i socijal-demokrati, bezuslovno i poslušno provode neoliberalne reforme i mjere štednje po receptu Evropske Unije i MMFa a pri tome nas se još nekritički pokušava uvjeriti da je Evropska Unija, unatoč krizi najbolje rješenje, te da, k'o što bi rekla Margaret Thatcher, nema alternative.

Ispada da je cilj referenduma bio – izaći iz Jugoslavije koju drma kriza i dug, da bi ušli u Uniju koja se nalazi skoro pa u identičnom stanju.

5.jula 2015. godine kao što već svi sada znamo, u Grčkoj će se održati referendum. No on neće biti kao što su to bili referendumi u zemljama bivše Jugoslavije. Vodeći ekonomisti i političari svijeta se slažu da je referendum (ili sada već poznat kao Greferendum), jedan od najvažnijih pitanja u skorije doba, iako se ne zna koje će pitanje tačno biti. Pogrešne su pretpostavke i stavovi da je referendum o izlasku ili ostanku u Evropskoj Uniji i evrozoni – krilo SYRIZA-e iz kojeg je Tsipras je zapravo pro-EU, što je i on sam poručio 2013. godine kada je gostovao na zagrebačkom Subversive Festivalu gdje je poručio Hrvatskoj da se treba pridružiti borbi za Uniju koja će biti drugačija sada postojećoj Uniji neoliberalne ideologije i mjera štednje, a to je EU bazirana na principima demokratske participacije, socijalne pravde i internacionalne solidarnosti.

Ni objektivni uslovi nisu takvi da bi se Grčka lako mogla izbaciti iz Evropske Unije i eurozone.

Ključni momenat ovog referenduma je taj da je on zapravo borba između istinske demokratije i kapitalizma. Nakon što je kreditorima (Troika/Eurogrupa) ponuđen plan, koji je čak i bio “štedljiv” on kreditorima nije bio dovoljno štedljiv. Upravo tu se pokazuje tačnom ona Slavoja Žižeka – da je brak između kapitalizma i demokratije završen, jer kreditori žele slomiti kičmu vladi Tsiprasa i prisiliti Grčku na nove i strožije mjere štednje, koje će ponovo štetiti većini, a doprinijeti eurokratama, bankama i multinacionalnim korporacijama.

Isto kao i u BiH sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju i Reformskoj agendi.

No, mi nemamo referendum, nas se ne pita. Ali dok ga ne bude, trebamo se solidarisati sa Grcima.

I reći NE. Ne za mjere štednje, ucjenu i poniženje. Ali da za otpor, demokratiju i solidarnost.

Josef Štiglic zna kako bi glasao, znate li vi?!