Probudio sam se u 6 sati ujutro, tri sata prije nego što sam trebao biti u kancelariji, a i dalje sam za 10-minutnim zakašnjenjem stigao na posao.
Ovo je dosta uobičajeno za mene. Uvijek kasnim nekoliko minuta. Sa ovom konstatacijom ništa ne želim apostrofirati, i definitivno ne mislim da zaslužujem drugačija pravila od ostalih - ovo je samo način na koji ja funkcionišem.
Budim se rano i pokušavam da ispunim vrijeme sa što više aktivnosti prije nego što odem na posao: kratki treninzi, doručak, vijesti, sanjarenje dok se da obujem čarape itd...
Gledam na sat i razmišljam: " Još uvijek imam vremena" Jedan ili dva zadatka kasnije, imam još samo 40 minuta da odem na posao a 45 minuta da stignem tamo.
To je bio slučaj sa svakim poslom koji sam ikada imao a slučaj je to i sa sastancima. Uobičajeno sam netačan, i očigledno nisam u ovome sam.
Konzultant za menadžment Diana DeLonzor kaže za Elite Dejli:
Većina ljudi koji kasne, kasne čitav svoj život, i uvijek kasne bez obzira na aktivnost - dobru ili lošu.
Dakle ako hronično kasnite, žao mi vas je i saosjećam sa vama sa dozom kritike koju vjerovatno primate na dnevnoj bazi.
Znam da niste lijeni, neproduktivni, bezobzirni. Znam da ne želite nikoga uvrijediti Vašim kašnjenjem
Vaše kašnjenje je jednostavno posljedica vaše psihologije i osobnosti - ništa više, ništa manje.
Uz sve rečeno, oni koji konstantno kasne trebaju raditi na prevazilaženju ove osobine, postoje naravno i skrivene prednosti.
Ljudi koji hronično kasne, nisu beznadežni, naprotiv, puni su nade
Ljudi koji su stalno kasne su zapravo samo optimističniji. Oni vjeruju da mogu, za razliku od ostalih, "ugurati" više obaveza u ograničeni vremenski period, te više napredovati kada obavljaju više stvari odjednom. jednostavno rečeno, puni su nade.
Održavanje pozitivnog gledišta na svijet poručio OD vitalnog značaja za postizanje ličnog uspjeha. Istraživanja pokazuju da sreća povećava ukupnu produktivnost, kreativnost i timski rad na radnom mjestu.
Da pojednostavimo, ljudi koji obično kasne, se ne znoje oko malih stvari, već se fokusiraju na veću sliku, te vide budućnost punu neograničenih mogućnosti
Vrijeme je relativno, naučite živjeti u trenutku.
Treba napomenuti da je tačnost relativan pojam. Vrijeme i kašnjenje znače različite stvari u različitim kulturama i kontekstima.
U Sjedinjenim Američkim Državama kašnjenje često tumače kao uvredu ili znak loše radne etike.
Kada ljudi kasne drugi ljudi to tumače kao da oni svoje vrijeme smatraju važnijim od vremena drugih ljudi, a Amerikanci vjeruju da je vrijeme novac, a novac vrijeme.
U Evropi tumačenje vremena mistično varira od države do države.
U Njemačkoj, zemlji stalne efikasnosti, tačnost je od najveće važnosti.
Kada je ruski predsjednik Vladimir Putin zakasnio na sastanak s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, na primjer, ona je napustila mjesto sastanka, jer to Njemci rade.
U Španiji ćete naići na potpuno drugačije tumačenje vremena. Oni znaju da večeraju čak i u 22 časa. A ukoliko otplovite do Latinske Amerike shvatićete da tamo tačnost ne igra nikakvu ulogu.
Poenta je da svako tumači tačnost na svoj način.
Cjelokupno društvo i svaki pojedinac mora pronaći zdravu ravnotežu između tačnost i kašnjenje. Rasporedi su važni, ali i ukoliko zakasnimo ponekad to nije kraj svijeta.
Ljudi sa tendencijom kašnjenja, vole stati i pomirisati ružu, a oni koji su tačni mogli bi naučiti nešto od onih koji kasne i obrnuto.
Život se nikad ne može isplanirati do posljednjeg detalja, zato se preporučuje da naučite uživati u trenutku.
Prevod Buka, Elvir Padalović
Izvor elitedaily.com
