<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Dragan Bursać: Kad Mile ženi nezaposlenog sina

Milorad Dodik, iznerviran napadima opozicionih jastrebova u Skupštini Republike Srpske, izderao se na Vukotu Govedaricu iz SDS-a: „Ja ženim sina u subotu, koji godinu dana nema posao".

15. juli 2015, 12:00

Dakako da je nezaposleni prvi mladoženja Republike Srpske, zajedno sa ocem, postao predmet sprdnje i hiljade šala i pošalica koje kolaju po kafanama, kancelarijama, parkovima i društvenim mrežama.

Odokativno to ide ovako:

-Dušanka, kolko si ti dobila otpremnine, ono za jedan dan?

-Dvaesosamiljada...a bogati, što me to pitaš šefe?

-Pa vid vako, ti znaš, ko i čitav Balkan, a i šire xexexe, da u subotu ženim malog, a mali nema posla.

-Ja, nije to meni niki problem, biće za slatku taman...

-Čekaj, nisam završio! Našle se neke ramazanske budale, skupile iz zajebancije za Igija 50 hiljada sadake, da se može zaposliti. Dakle, mala mi je tvoja otpremnina, da se tako izrazim xexexe.

-Pa, šta da radim Milorade?

-Vidi ovako, osnuj gore u Sarajevu Agenciju za jabučasto visokokreditno voće. Oću da mi dijete radi u struci.

-Aaa, pa to je OK, taman se uklapa u Bakirovu koncepciju o 100 hiljada radnih mijesta. Dogovorićemo odma!

-I Dušanka, svejedno ne zaboravi u kovertu ubaciti otpremninu. Vremena su zajebana!

-Ali, ali...

-Tutuuuuu...

A, kome se mi to tačno smijemo?

I mogli bi mi ovako do besvijesti sa šalama i pošalicama. Ali, hajmo malo unormaliti stvar. Prvo, jedan od najmoćnijih i najbogatijih ljudi u regiji ženi svog sina, što je posve normalno. Normalno je, donekle, da na takvom piru pjevaju Svetlana Ražnatović, Miroslavi Ilić, Haris Džinović...Normalno je, opet uslovno rečeno, da takve bahanalije lokalnog autarha koštaju desetine hiljada evra. Normalno je isto tako da će se neki nasmijati nad ovom brojkom i reći kako je riječ o stotinama hiljada evra. Normalno je to što je Milorad Dodik iškolovao svoje dijete na prestižnom evropskom univerzitetu. Ta, i vi bi svi da možete! A, najljepše i najnormalnije je što se mladić, živ i zdrav, kulturan i staložen, skroman, odistinski odlučio nakon ispunjenih akademskih obaveza skrasiti u bračnim vodama, pa još u domovini.

E, sad, dok se bijeda sprda na račun Milorada Dodika, nikako da se uozbilji, a valjda od muke i ne može, pa da pojmi kako im Mile ovim i sličnim izjavama opšti sa mozgom. Bezmalo bukvalno.

To je čovjek koji je bitno unazadio i unakazio ekonomski, politički, kulturni i kulturološki život regije i na kraju krajeva „voljene“ Republike Srpske. To je čovjek koji je na grbači svog naroda i nacionalističkih priča postao multimilioner, koji je po regionu pokupovao basnoslovne nekretnine, koji sa svojom svitom kao nad prćijom upravlja entitetom. Kako hoće i kako mu se digne!

I zato nije normalno da priča kako mu je dijete bez posla, a djetetu je podigao milionski kredit za gajenje nekakvih jabuka prije 6 godina! Nije normalno da se jednom, tada studentu poletarcu daju milioni za nešto, što, vrijeme pokazuje, niti radi, niti je isplativo. Jel' da momak radi i da je uspješan, logika nalaže da ne bi bio bez posla. Radio bi i obrađivao te jebene jabučnjake, samo da se ne drogira, kako mu onomad otac reče. Bio bi rentabilan, a ne besposleni neženja, zar ne?

I ne drogira se, Bogu hvala, ali je Milorad nadrogirao stanovništvo ove prćije svojim suludim izjavama u zadnjoj deceniji, kao niko prije njega.

Obećavao je autoputove sa Hrvatskom, rafinerije iz kojih će kuljati novci, prebudžene fabrike aluminijuma, aerodrom u Trebinju, desetine hiljada novih radnih mjesta, elektromobile...a dobili smo put u kukuruzište, izgubljene sudske parnice, zahtijeve za isplatu štete, raspušteni proletarijat i bezemljaše koji su na ivici gladi.  Dobili smo jad i bijedu.

Ali smo zato izgubili svadbarske kumove. Jedan, Mile Radišić, u egzilu je u Beogradu. Bježi pred licem pravde. Jadan čovjek, osuđen na tri godine zatvora. Šteta za takvog neimara. Drugi, Ranko Škrbić, poznatiji kao „grobar“ zdravstva Republike Srpske, na sigurnom je, opet u Beogradu. Sjetićete se, on je kao nagradu za devastiranje tog istog zdravstva kao ministar onomad nagrađen mjestom ambasadora u Republici Srbiji. Hoće li kumovi i kako biti na svadbi? Škrbić sigurno, a Radišić nikako. No, to su Miloradove, kako sam reče, privatne stvari.

Vratimo se na opšte stvari, ako se tako mogu nazvati. Kako je moguće, ali sad ozbiljno, kako je moguće da mlad čovjek sa referencama tako prestižnih inostranih fakulteta bude godinu dana bez posla u „prosperitetnoj“ Republici Srpskoj, kako je Dodik voli zvati? Na stranu sad milionske zamlate sa jabučnjakom. To je ionako bila ubleha za narod. Šta Dodik poručuje mladim obrazovanim ljudima?

Ako nema mjesta za mog sina, nema ni za vas. Ako ovaj entitet ne može naći posao za moje čedo, čemu vi, o bijedo, da se nadate!? Zar ne?

I stvarno, čemu vi smrtnici, koji se sprdate sa Milinim umotvorinama da se nadate? Gdje vi da zaposlite svoju djecu koja su od vaše bijede i crkavice završila domaće fakultete? Kakvom prosperitetu da se klanjate i da ga iščekujete, kad, evo, i prvi među nejednakima ženi dijete bez hljeba u rukama?

Milorad se možda svojom izjavom po ko zna koji put ispišao po narodu, ali je prilčno ozbiljno opisao stanje u „razvijenijem dijelu BiH“. On je tačno dijagnostificirao razmjere kolapsa u kome narod ovdašnji živi.

Jer, pogledajte, vrlo je moguće da čovjek nije potegao nikakve veze i da je pustio potomka da se sam bori za svoju egzistenciju. Vrlo je moguće da mu je, baš zbog onih jastrebova sa početka priče, rekao kako neće ni prstom mrdnuti za razliku od Špirića, Cvijanovićke, Majkićke (dopiši niz) i pustio dijete da se u domaćem Levijatanu od države bori za sebe.

I mali nije uspio. Dočekao je, kako veli, i svadbu, a posla nema, pa nema.

Dakako, ne brinem se ja za malog milionera. Želim mu sve najbolje sa poslom ili bez njega. Objektivno, šta će mu posao.

Nego, dok budete pratili po tabloidima ko je šta obukao, ko je koliko pojeo i ko je koga dohvatio na svadbi decenije, obratite pažnju na veličinu vaše porcije svega. Na kvalitet ishrane, zdravstva, komunalnih usluga...Onda se zapitajte, ako imate potomstvo ili ako ga planirate imati - Đe ja to živim, sve ti jebem?!

I onda konstatujte - Ovo je dno dna!

Ali ozbiljno!



Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru@dijalekticar