A, sve je išlo kao po loju. Dobro, prethodnih trideset i nešto najava referenduma i nije bilo baš toliko podmazano. Al' iskusan sam ja referendumlija. Tačno znam po mimici, položaju ruku, kad naš premijer sleš predsjednik sleš otac partije sleš dobrotvor, Milorad Dodik, raspisuje odistinski referendum.
Narod ide na referendum, ne uzima oružje. Ne mogu da vjerujem da se na ovaj način neko može odrediti prema činjenici da se na referendumu glasa, a ne bilo šta drugo radi, grmio je prije sedam dana u Skupštini moj idol.
Znao sam - To je to! Ale, aleeee..orilo se haustorom. Najmlađi srpski heroj, najnoviji vožd je konačno prelomio. Prelomio je i svijet i strance i Skupštinu i opoziciju. Sad sam na miru mogao gledati Dnevnik RTRS-a, gdje se nakon skupštinskog zasijedanja telefonom ON LIČNO obratio meni i mojima i potvrdio nam - Za pedeset dana izlazimo! I, sad, pitanje referendumsko, jebeš ga, ko će znati i kako glasi, samo moramo zaokružiti "NE".
E, sad mi svi pljunite pod prozor moje bajte. Crknite gadovi bosansko unitaristički! I vi evropejska gamadi Svi! Iza nas je majčica Rusija! Ale, aleee...! Dao sam djeci petobanku da se dernjaju kroz zgradu i naselje. Neka puknu od muke oni Bosićevci i ostali izdajnici.
Referendum, nego šta!
Rođen sam spreman, ali opet, puca me pozitivna trema. Prvi put nakon rata, svečane bijele košulje i na referendum. Negdje sredinom septembra. Ko će dočekati, majčice mila. Dan prođe, referendum nikako.
Već maštam, prvo ovo, pa onda otcjepljenje, pa prisajedinjenje Srbiji. A, oni ako nas neće, nek’ poljube pa ostave. Direktno se pripajamo Rusiji. Sa Luganjskom, Krimom i Južnom Osetijom, činićemo eksteritorijalni trijumvirat. Sveto trojstvo! Ehej!
Pale mi se moždane vijuge od ushićenja! Pa, kad baćuška napravi vojnu paradu od "Boske" do zgrade Vlade. Kad nam Suhoji krenu nadlijetati nad glavom...Braćo mila, ne bude li izlaznost iznad sjevernokorejske (što će reći 99,97%) treba da se kolektivno zacrvenimo.
RTRS-ovi voditelji i urednici ushićeniji su od mene. Kao da je sveopšta histerija i euforija probudila duh Riste Đoge, koji sad slobodno lunja/cunja osveštanim prostorijama RTV Doma. Veselje se širi na sve strane...
Treba li napominjati da sam naredni dan otišao na posao sa pljoskom. Treba kolege počastiti i izvršiti jetrene pripreme za svadbu prestolonasljednika. Svadbu vijeka. Eona, šta vijeka!
Znam da su đubrad plaćenička piskarala kako će referendum dovesti do rata i sličnih sranja, kako je to skupa, nepotrebna, nelegalna i budalasta rabota, ali braćo, em je svadba, em se sprema referendum, em je petak...ma sad bih zapjevao “Ništa mi neće ovi dan pokvarit”, da nije ustaška pjesma.
I tako dolelujah kući sa posla.
Crni petak
-Čoeku moj, dobro mi došao, sjedi.
Dođem ja sa posla svaki dan i svakakav, ali mi žena nikad ne govori da sjednem, a tepati je prestala još kad su Fikreta Abdića prvi put ‘apsili. Prođe mi kroz glavu, da nije, nedajbože, mati stara, da nije šta bilo sa ovcama i ostalim blagom na selu. Vrućine su, ‘oće to.
-Ništa od referenduma, čoeku moj. Sad javiše, bio nam Mile kod Vučića i ovaj ga zamolio da malo razmisli. Da stane na loptu, vele.
Opet mi se moja nacionalna osa poremeti. Opet!
-Lažeš, gotovo instinktivno odrežah mojoj ljepotici. Ne može da bude!
U agoniji palim TV, preciznije RTRS, jer ostalima ne vjerujem. Tamo repriza Dnevnika od juče. Ono, jest mi drago, lijepe stvari uvijek treba reprizirati, samo me malo crv izjeda, što Dnevnik, majku mu? Da, nije ova moja čula nešto stvarno istinito?
Počnem sumanuto šaltati kanale, usijao se daljinski. Kad je Kinez, i ne usijao se. Tek vidim Da je Vučić "zamolio" Milu i da je naš Mile pristao i rekao još, kuku meni, kako neće doći do referenduma, ukoliko se nekakve četiri tačke ne usaglase.
Kakve jebene četiri tačke ? Kakvo usaglašavanje ? Pa juče smo braćo moja sve usaglasili na Skupštini! De me ne zajebavajte. Pa i Čubrilovića ste zovnuli u Dnevnik da nam svima objasni nužnost referendumsku. A, vala nije morao ni dolaziti, to svi znamo. A, vidi ga večeras! Pa, opet ste ga doveli da kaže kako moramo sagledati situaciju sa svih strana. Pa, dokle? Sagledavamo je dvaes’ godina. Svaki dan je sagledavamo!
I baš me briga što mi je plata 300 maraka, a žena ne radi! Baš me briga što djeca džabalebare i žicaju za kafu i cigare. Boli me dupe što mi mater prima penziju od 130 maraka samo neparnim mjesecima. I treba da je tako, kad smo pod istim krovom. Državnim, mislim. A, i ovim našim, u bajtici od 45 kvadrata.
A, Vučiću, Merkelova gujo ljuta, Brankoviću naš, što te veći kamen ne pogodi! Pa, što nam snove rasturaš, što nam još veću bijedu na vrat natovaraš?!
Što nam brukaš i Dodika i premijerku Željku. A, Bože, kako je fino besjedila o neophodnosti izlaska na referendum i održavanju istog. Pola je nisam razumio, pola nisam čuo, ali brzo priča, školovana žena.
Pa, šta sad, Vučiću? Ispade da su svi naši poslanici izmanipulisane budale, koji se pitaju za referendum koliko i ja? Ispade da ih džaba plaćamo hiljadama i hiljadama maraka, da bi ih ti zejebavao???
-Tako, nekako, odbrusi žena u mene. Nego, čoeku moj, to on pravi referendum da se ne otkrije šta je bilo sa “Boskom” i “Bobar bankom”.
-Pa, Sunce ti kalaisano, opet gledaš one federalne balije? A? Tačno moram staviti blokadu na te kanale.
-Ne možeš, mili, ovaj televizor ima 30 godina i nema tih mogućnosti, a novi ćeš kupiti taman kad bude referendum, zakikota se besramnica.
Šta ću, kud ću, upalim opet kantu, a tamo crtić “Kako je Grinič ukrao Božić”.
Paše na ovu vrućinu, a i nekako volim te bajke.
Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru@dijalekticar
