Iako su se poslednjih dana u javnosti mogle pronaći razne analiza uzroka i eventualnih posledica referendum, te analize nisu odmakle dalje od političke spekulacije. U nekoliko tačaka sazeta je suština eventualnog referenduma, njegov opis i eventualna zakonitost i ustavnost.
1.Emotivna konotacija referendumskog pitanja – referendum u političke svrhe
U proceduru je upućeno sledeće referendumsko pitanje: „podržavate li zakone koje je neustavno i neovlašteno nametnuo visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH a posebice nametnute zakone o Sudu i Tužilastvu BiH i primjenu njihovih odluka na prostoru Republike Srpske". Prva odlika referendumskih pitanja jeste njihova decidnost, krtkoća i jasnost. Ovako referendumsko pitanje ne zadovoljava niti jedan aspekt od pomenuta tri. Prvo što pada u oči jeste dužina referendumskog pitanja. Druga bitna osobina ovakvog pitanja jeste konotativnost i vrijednosno određenje pojedinih konstrukcija. U pitanju se koriste izrazi neustavno, neovlašteno i nametnuo. Ono što je sporno jeste istinistost ovako grubo iznesenih i emotivno nabijenih pojmova. Ono što je cilj, ovako postavljenog pitanja jeste izazvati emociju kod građana, pogotovo izraženu nakon niza nerazumnih odluka Odjela za ratne zločine Suda BiH. Ako se referendumsko pitanje obavije konotativnim izrazima to više nije referendumsko već plebiscitarno pitanje. A plebisciti su odlika totalitarnih društava i kao izraz imaju 100 pristanak onih kojima je pitanje upućeno. Cilj je jasan, iskoristiti veoma izražen problem funkcionisanja jednog odjela suda u političke svrhe i pokupiti političke poene na ispraznoj priči o referendumu o zakonima koji se trebaju i mogu promjeniti u zakonodavnoj proceduri ako za to ima političke snage.
2.Funkcionalana nadležnost referenduma
Zakon o Sudu i Zakon o Tužilaštvu nisu doneseni od strane Visokog predstavnika već su prema propisima usvojeni u zakonodavnoj proceduri u Parlamentarnoj skupštini BiH. Parlamentarna skupština je legalno usvojila nametnute propise Visokog predstavnika. Visoki predstavnik po Aneksu 10 je kao najviši tumač Ustava BiH nametanjem Zakona o Sudu i Zakona o Tužilaštvu pokušao popuniti pravnu prazninu koja je postojala na nivou BiH. Naime, izvorni Dejton je predvidio postojanje zakononodavne vlasti, ovjekovječene u Parlamentu BiH i izvršnu vlast ovjekovječenu u tročlanom Predsjedništvu i Savjetu ministara. Treća grana vlasti po Dejtonu, sudska vlast nije imala svoje institucionalno utemeljenje. Posto je u pravnoj i politikološkoj praksi svijeta nezapamćeno postojanje države bez sve tri grane vlasti, bilo je neophodno napraviti institucionalno rješenje za sudsku granu vlasti.
Pošto nije bilo političke volje u BiH, Visoki predstavnik je reagovao i nametnuo odluke formirajući treću granu vlasti kako bi BiH mogla funkcionisati kako tako. Poslije nekog vremena, gotovo 2 godina od prvog nametanja zakona, (Zakona o sudu) bh parlamentarci su glasali za zakon i usvojivši ga učinili ga legitimnim i nenametnutim. Za zakon je tada glasao i SNSD u Parlamentarnoj skupštini BiH. Zakon tako nije ni nametnut ni nelegitiman a njegovi donosioci nisu neovlasteni nego poslanici stranaka imenom i prezimemom koji su glasali za zakon. Takođe, Zakon o Sudu i Zakon o tužilaštvu nisu samo nametnuti građanima RS, oni su nametnuti i građanima FBiH. Pošto se zakoni tiču funkcionisanja sudske vlasti na državnim nivou, pravno gledano te zakone mogu opozvati na referendumu svi građani Bosne i Herecegvine.
3.Obavezni ili deklaratorni referendum?
Pitanje pravnih učinaka refereduma su takođe problematične sa proceduralne strane. Naime, sve i da referendumsko pitanje prodje, ostaje pitanje šta dalje. Referendum neće imati pravnu validnost i neće imati nikakve pravne učinke. Samim tim ovaj referendum postaje deklarativni referendum, referendum kojim se ne žele učiniti pravni učinci (jer ne mogu) već referendum kojim se šalje snažna politička poruka – da je djelovanjem odjela za ratne zločine Krivičnog odjeljanja Suda BiH nezadovoljno 33 posto stanovišta Bosne i Hercegovine. Ta poruka treba biti poslata prema zaposlenim u ovim organima, svim građanima BiH ali i svoj međunarodnoj zajednici. Ovako posmatrano referendum može biti korisno sredstvo ali to zahtjeva da se pitanje postavi dosta promišljenije, bez konfrontiranja prema međunarodnoj zajednici i drugim narodima u BiH. Tako postavljeno referendumsko pitanje može da ima jake političke posledice i veoma je lukav politički i diplomatski čin. Ali taj čin zahtjeva formu referendumskog pitanja bez konfrontacije i apsolutno drugačijeg od onog upućenog u parlamentarnu proceduru. To pitanje bi npr. moglo biti postavljano na sledeći način:
„Da li ste zadovljni radom odjela za ratne zločine Krivičnog odjeljenja Suda BiH i pravdom koju je ovo odjeljenja donijelo narodima Bosne i Hercegovine“?
4.Šta je uzrok pokretanja referenduma?
Sud BiH kako god bio uspostavljen, sastoji se iz 3 odjeljenja: Krivičnog, Upravnog i Apelacionog. Svaki od ova tri odjeljenja ima po tri odjela (ukupno 9 odjela). Građani Republike Srpske nisu zadovoljni radom samo jednog odjela Suda BiH (jedne devetine cijele institucije) – odjel za ratne zločine (i eventualno njegovim apelacionim odjelom). Naime, Krivično odjeljenje Suda BiH sastavljano je od 3 odjela: 1.odjela za ratne zločine 2.odjela za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju i 3.odjel za ostala krivična pitanja predviđena zakonom. Apelaciono i Upravno odjeljenje takodje imaju po tri odjela koji od svog nastanka rade u punom kapacitetu i u interesu građana BiH. Odjel za razne zločine je od svog nastanka zaista dijelio pravu u pogledu ratnih dešavanja u BiH na način da su nesrazmjerno osuđivani Srbi za ratne zločine dok su za iste ili slične zločine Bosnjaci i Hrvati bili oslobađani.
Ovo odjeljenje je zaista parcijalno djelilo pravu i time se pokazalo ne kao sudska već kao isključivo politička instanca, koja dijeli pravdu arbitrarno i po istorijskoj i političkoj dogmi a ne po snazi agrumenata i dokaza. Međutim, treba pohvaliti rad drugih odjela Suda BiH. Prije svega Odjela za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju koji je zasigurno najuspjšnija sudska instanca u Bosni i Hercegovini. Neki od predmeta koje je ovaj odjel uspješno vodi ili je doveo do kraja su: akcija Gibraltar, akcija Lutka, akcija Koverta, akcija Gold, akcija Palermo... Ovaj odjel Krivičnog odjela Suda BiH je pravi primjer uspješne saradnje i koordinacije istražnog elementa (Agencije za istrage i zaštitu SIPA), tužilačkog elemanta (Tužilaštva BiH) i sudskog elemanta (Suda BiH). Ovaj odjel pokazuje kako zajedničko pravosuđe mora i može da sarađuje i uspješno radi.
Primjer lošeg rada pravosuđa koje zaslužuje da se nađe na referendumuskom stolu jeste rad Specijalnog Suda i Specijalnog Tužilaštva Republike Srpske, jer su oni primjer nemarnosti i nerada. Dakle, u pravosuđu BiH ne štima i loše radi jedan njegov dio, Odjel za ratne zločine Krivičnog odjeljenja Suda BiH, i njegov rad treba unaprijediti kako bi pravično dijelio pravdu jednako prema svima, i ne bi bio politički sud. Ostali aspekti rada Suda BiH po statistikama su u samom vrhu rada svih pravosudnih institucija u Bosni i Hercegovini. Kvaran dio, rad odjela za ratne zločine dakle treba popraviti a organizam, Sud BiH unaprijediti i učiniti sposobnim da se nosi sa svim društvenim anomalijama naše države.
Sistem pravosuđa je najvažniji sistem u svakoj državi i njegov rad neprestavno treba biti predmet rasprava i unapređenja. Naš sistem pravosuđa zahtijeva mnogo izmjena a one se ne tiču isključivo sudske grane vlasti na državnoj instanci. Kroz proces strukturalnog dijaloga neophodno je otkloniti određene manjkavosti pravosudnog sistema. Problematizovanje rada ove instance ne treba biti predmet kritike širokih narodnih masa, već isključivo pravne i sudske struke. Samo takvim pristupom sutra možemo imati nezavisno, korisno i uspješno pravosuđe, kojim će biti zadovoljni oni koji su upućeni na pravdu a to su svi građani Bosne i Hercegovine.
