Umjetnički radovi 24-godišnjeg Stefana Mihajlovića u Banjoj Luci su rijedak primjer gradske urbane kulture, koja je daleko od razvijene.
U Haništu, na sigurnoj udaljenosti od gradskog centra, uz dozvolu komšija, on već godinama ukrašava zidove ogromnim portretima lokalnih i stranih zvijezda.
No, mural poznatog jugoslavenskog glumca, Bate Stojkovića, rege ikone Boba Marleya ili crtanog junaka, Šilje, su više izuzetak nego pravilo u glavnom gradu Republike Srpske, većinski srpskom entitetu Bosne i Hercegovine.
Propisi protiv ilegalnih grafita su rigorozni. No, Stefan se na to ne obazire i kaže da osjeća potrebu da se izrazi.
Mihajlović kaže da mu je nekoliko puta, prilikom rada, došla policija i da je morao platiti i poneku kaznu, ali sve se promijenilo nakon što je osvojio komšije.
„Jednom je došla policija dok sam radio, a bakica iz zgrade se proderala kroz prozor: ‘Ostavite dijete na miru, ne dirajte ga!’”, sjeća se Mihajlović.
„Sada više nemam problema”, dodaje.
Međutim, uličnim umjetnicima koji nemaju Mihajlovićevu vještinu ubjeđivanja nije tako jednostavno.
Teško je ubijediti gradske vlasti o vrijednostima murala naslikanim na zidovima u centru grada.
Učesnici regionalnog festivala ulične umjetnosti, „Graffiti Jam”, koji se održava u Banjoj Luci od 2011. godine, su godinama radili na platnima prije nego su, prošle godine, dobili odobrenje da oslikaju jedan zid u gradskom centru.
Tako je Banja Luka dobila svoj prvi legalni mural, a većina lokalnog stanovništva je počela da cijeni novi ukras grada, kreaciju Arteza iz Beograda i Lonca iz Zagreba.
Mural, pod nazivom „Nađi način da odletiš”, je proglašen za najbolji te vrste prošlog novembra na međunarodnom takmičenju web stranice Streetartnews.
Ovakav pomak pokazuje da se urbana kultura polako, ali sigurno, infiltrira u banjalučku glavnu struju.
Počeci murala, grafita i drugih vrsta ulične umjetnosti u Banjoj Luci vode do nedovršene zgrade Hotela Palace u centru grada.
Mihajlović je tu naučio prve poteze sprejem, zajedno sa drugim mladim ljudima, prije mnogo godina, dok je bio tinejdžer sa dredlocima.
Iako je hotel i danas nezavršen, njegovi zidovi su prekriveni grafitima koje prolaznici ne vide.
Iako su mnogi ulični umjetnici iz tog vremena krenuli dalje u nove hobije, Mihajlović je ostao posvećen svom odabiru.
„Preko noći sam počeo slikati murale u Haništu“. Zidovi su već bili prekriveni grafitima i razmišljao sam: ‘Što ih ne bih preuredio?’”, prisjeća se.
„Bolje je da se vidi nešto konkretno, naslikano na neku temu, nego neke bezvezne crtarije“, objašnjava.
Prvo se morao suočiti sa neprijateljski nastrojenim komšilukom, ali su se smekšali vidjevši njegov odabir motiva.
„Slikam međunarodne i domaće muzičke zvijezde. Podršku starije generacije sam dobio sa grafitom Bate Stojkovića, jer starije žene ne znaju ko je Bob Marley, ali sigurno znaju ko je Bata Stojković”, objašnjava.
Mihajlović danas izgleda dosta ozbiljnije, a obrijana glava je zamijenila dredloke.
No, još uvijek ga nosi ista potreba za stvaranjem. Osim manjih kazni koje je morao platiti kada bi ga prijavio neko od komšija, problemi s policijom su davno prestali.
„Radim diskretno; ne ističem se u poređenju sa drugim ljudima koji se bave grafitima u Banjoj Luci“, kaže.
„Čak mi i policajci čestitaju na radovima”, dodaje.
Članovi umjetničke grupe pod nazivom „Flaster” kažu da ni oni nikada nisu imali problema sa porukama koje njihovi radovi izražavaju.
Njihovi umjetnički projekti su ostvarili veliki uticaj na način kako javnost percipira uličnu umjetnost.
NJihov mural „Nađi način da odletiš”, prikazuje nestvaran balon okružen motivima iz prirode – ribu i pijetla na vrhu. Dvije ruke su pružene iz balona i prepliću prste naprijed, čime simbolizuju osobu koja o nečemu razmišlja.
| The mural "Find your way to fly" in Banjaluka | Courtesy of Flaster |
| The mural "Find your way to fly" in Banjaluka | Courtesy of Flaster |
Umjetnici iz „Flastera” su već duže vremena htjeli uraditi ovaj mural.
Ova grupa, koju je 2010. godine osnovala grupa diplomanata, je odlučila da osnuje festival ulične umjetnosti.
Obzirom da nikada nisu dobili odobrenje grada da oslikaju zidove, umjetnici su slikali na platnima i na unutrašnjem dvorištu studentskog kampusa.
Graffiti Jam u Banjoj Luci |
„Flasterov“ Graffiti Jam je osnovan kao događaj u spomen Tamare Cvetković, pionirke ulične umjetnosti u Banjoj Luci, koja je tragično izgubila život u lavini na planini Jahorini 2010. godine.U njenu čast su organizatori okupili neke od najboljih umjetnika iz regiona da zajedno rade i da se provedu na koncertima tokom festivala. Posjetioci su sami odlučivali koliko da plate za ulaznicu, a od prikupljenih sredstava su nabavljeni materijali za rad. To im je, tada, bio jedini način finansiranja, a ni danas nije mnogo drugačije: ukupni trošak festivala je oko 3.000 maraka (1.500 EUR). To nije ni blizu onoga što je potrebno, ali organizatori ne dozvoljavaju da ih to zaustavi. |
U međuvremenu, uz podršku Muzeja savremene umjetnosti iz Banja Luke, vlasti su prihvatile ideju da par umjetnika oslika mural u gradskom centru koje bi, osim odobravanja građana, dobilo i međunarodno priznanje.
„Ova saradnja je otvorila novu dimenziju onoga za šta smo se borili, a to je promjena cijelog koncepta ‘ulične umjetnosti’ i etiketiranje grafita kao umjetnosti, što to i jeste”, kaže Monika Ponjavić, članica „Flastera”, objašnjavajući kako je Banja Luka dobila svoj prvi javni mural.
Graffiti Jam, prvi put organizovan 2011. godine, je, u međuvremenu, postao platforma za razmjenu među uličnim umjetnicima i mjesto zajedničkog rada na različitim materijalima – od zidova do platana ili ploča.
Promjena u kulturnoj klimi:
Članovi „Flastera” su osnovali festival da bi popularizovali ovaj pravac umjetnosti među javnošću, ne samo zbog njegove važnosti za Banja Luku, nego i da bi umjetnike iz grada i regije predstavili međunarodnoj javnosti.
„Gledajući proporcije, grad je imao premalo umjetnika u odnosu na svoju veličinu, a i taj se broj smanjuje”, kaže Ponjavićka.
Ima osjećaj da je Banja Luka pala u stanje letargije i malanholije i da se umjetnici više ne trude da stvaraju ili da su, jednostavno, nestali.
No, Ponjavićka kaže da se, uz nedavne događaje, klima mijenja na bolje.
„Ulična umjetnost ne postoji u Banjoj Luci, ili, ako i postoji, to je umjetnost svedena na nivo pojedinaca koja se može naći samo u tragovima”, objašnjava.
„Nažalost, „Flaster” je trenutno jedina vidljiva manifestacija, a ostale se zatvaraju, ako su ikada i postojale.
„Govorimo isključivo o umjetnosti grafita. Ne možemo ni govoriti o drugoj vrsti ulične umjetnosti”, naglašava.
Mjesta, koja su učesnici Graffiti Jama oslikali grafitima u studentskom kampusu su postali mjesta na kojima mladi parovi, plesači, umjetnici i fotografi provode vrijeme, kažu članovi „Flastera”.
Mirko Komljenović Mirkan, član „Antikulturnog pozorišta Alija Sirotanović”, kaže da gradu treba više grafita kao što su oni u Boriku i Haništu, jer će grad tako biti ljepši i kompletniji. No, ne može se svaka škrabotina na zidu smatrati umjetnošću, kaže.
„Volio bih vidjeti više grafita sa jasnim porukama u Banjoj Luci, ali gradske vlasti nemaju razumijevanja za ovu vrstu umjetnosti”, požalio se.
„Znam da se priča o tome da li Banja Luka treba dobiti zid za grafite, no nikakav zid još nije na vidiku”, dodaje.
„Nedavno sam učestvovao u crtanju provokativnih grafita na zgradi vladajuće partije. Policija to nije smatrala umjetnošću i reagovali su u rekordnom roku, pa je fasada prefarbana”, navodi Komljenović.
Davorin Tomić, novinar u dnevnim novinama, „Press RS”, slaže se s tvrdnjom da bi Banja Luka trebala imati više grafita u živom dijelu grada, navodeći primjere drugih gradova.
„Mural u Boriku je divan i mislim da bismo trebali imati još toga po gradu”, kaže.
„Ne znam da li je problem u tome da nemamo dovoljno aktivista koji se žele izraziti na ovaj način, no ono što znam jeste da je teško dobiti dozvolu za crtanje na javnim površinama”, dodaje.
„Ovaj stav lokalnih vlasti spram ulične umjetnosti dovodi mlade umjetnike do toga da odustaju ili da rade u ilegali, što je, u tom slučaju, više vandalizam, nego što je umjetnost”, nastavlja Tomić.
Following video presents excerpts from the third Grafiti Jam:
Mihajlović, iz Haništa, kaže da bi crtanje grafita zadovoljilo njegovu potrebu da se izrazi i da bude prepoznat u sovjoj zajednici.
„Ljudi su me počeli prepoznavati po mom radu i to mi daje zadovoljstvo. Imao sam ponude da radim političke grafite i ratne generale, ali ja nisam za to zainteresovan”, dodaje.
„To nije umjetnost i takva vrsta rada se brzo prefarba. Ni jedan od mojih radova nikada nije prefarban.”
Mihajlović je živio u Grčkoj, Španiji i Kanadi, gdje je stekao utisak da je ulična umjetnost prisutnija i da uživa veću podršku.
„Volio bih kada bi se ovdje u Banjoj Luci osnovala neka vrsta zajednice koja crta i živi na ovaj način i nadam se da će doći vrijeme kada će ovaj žanr u umjetnosti dobiti mjesto u društvu koje zaslužuje”, zaključuje Mihajlovic.
Visoka umjetnost ili vandalizam?:
Lana Pavlović, kustos Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske, vidi grafite kao oblik istinskog izražaja umjetnika i kao dio urbane kulture grada.
Njegov učinak na publiku može biti jednak bilo kojem drugom vizualnom umjetničkom djelu, jer ljudi reaguju na poruke, kaže.
No, kaže da je među vlastima uvijek postojao negativan stav spram ove vrste umjetnosti: „Od Beograda do New Yorka, pa tako i u Banjoj Luci”.
Razlog za to, kako kaže, jeste da se grafiti često povezuju sa bezvrijednim škrabotinama koje su ili uvredljive ili lične, a koje ona smatra vandalizmom.
„Pozitivna strana grafita jeste da određenim stvarima mogu dati novi život ili dati novu perspektivu javnim površinama.
„U vezi s tim, grafiti i murali trebaju biti stvarani kao sredstvo dekorisanja fasada, kreativnost, podizanje svijesti među ljudima o modernim tokovima”, dodaje Pavlovićka.
Navodi da je u borbi za murale, koja postoji od osamdesetih godina, grupa „Flaster” je ostvarila pravi napredak sa svojim festivalom.
„Lokalni ulični umjetnici su većinom slikari i dizajneri koji stvarno vole svoj posao i čija umjetnost dolazi s porukama. Zbog toga je Muzej odlučio da ih 2013. godine podrži”, kaže.
Prema Pavlovićki, izložba platana koja su oslikali ulični umjetnosti, je dovela do toga da publika shvati da ovi umjetnici nisu delinkventi, nego vješti slikari i dizajneri.
„Kao i u svakom drugom gradu, u Banjoj Luci se mogu naći dobra mjesta za kvalitetne grafite. To sve može izgledati veoma interesantno u smislu dekorisanja prostora i fasada. Sada imamo nekoliko kvalitetnih primjera”, zaključuje.
