Evolucijska linija je očita i nedvosmislena: već godinama se u turističkoj promidžbi Hrvatske po članicama Unije naveliko donose i dijele licitarska srca, prije nekoliko godina tome se pridružilo pogolemo šareno jaje (uskrsno), a sada turistima koje smo privukli u Lijepu Našu kao suvenir nudimo - ajde, dobro, ne moram definirati, nije ovo Riječ dana, vidite i sami što je to – dakle vadičep tradicionalnoga hrvatskoga gostoljubiva oblika, urešenoga cvijetkom i ornamentima u kvazilicitarskoj maniri.
Nekada, u mračna doba, promotori obalnog turizma, tzv. galebi, služili su se manje-više istim argumentom, ali ne tek tako izloženim, na pultu, bez osobita šarma, nego su kao predigru nudili komplimente, pjesničke figure (osobno sam čuo znamenita enciklopedista kako je pozivao damu u šetnju uz obalu da “gledaju zvijezde i slušaju lavež morskih pasa”), ponekad i pjesmu.
I, da, kad je argument stizao na red, nije mu namjena bila odčepiti. O, zaboga, ni pričepiti, bila su to poetsko-informacijska vremena - služio je za produbljivanje komunikacije, ne zaboravljajući da je komunikacija drevnija i od jednoga ljudskog bića (naime, i DNK je komunikacija podataka, a o metodama njezina posredovanja ne bismo ovdje, pamtite, uostalom, pčelica, cvijetak…).
Danas, eto, vidite li kamo smo se dovinuli: kad vam je svega dosta, ako vas je od nas spopala depra, dragi turisti, ščepajte ga u ruku i istrusite pivo.
Izvor: Jutarnji list
