S druge strane rijeke, nasuprot uspavanom starom jezgru grada Ljubljane - koji čini splet popločanih ulica, srednjevijekovnih utvrđenja i šarenih crkava karakterističnih za mnoge gradove koji su bili pod Austro-Ugarima – nalazi se desetak ruiniranih zgrada koje čine ono što je postalo poznato kao drugi glavni grad Slovenije. Na prvi pogled, teško je povjerovati da je ovo mjesto zaista naseljeno. Nema znakova koji bi usmjeravali posjetitelje prema kapijama ovog grada: ulice pune smeća jezivo su prazne po danu, a grafite koji prekrivaju zidove nema ko da čita. Ali kada padne mrak, ovo mjesto postaje centar alternativne kulturne scene u zemlji.
To je Metelkova Mesto – jedan od najvećih i možda najuspješnijih urbanih skvotova u Evropi. Ovaj samoproglašeni grad prostire se na 12,500 kvadratnih metara napuštene vojne kasarne i postao je vodeći centar underground muzike i umjetnosti u regiji. Šareni mozaici od popucalih pločica ukrašavaju zidove galerija i ateljea u ovom kompleksu; zarđale skulpture, izrađene od polomljenih ramova bicikla i izvrnute buradi, prekrivaju njegova betonska dvorišta. Naveče se hiljade studenata i umjetnika okuplja u njegovim ulicama i barovima.
Svake godine Metelkova Mesto u svojim nezakonito naseljenim zgradama ugosti više od 1,500 alternativnih događaja, namijenjenih širokom spektru subkultura, od pozorišnih predstava i punk koncerata do radionica za osobe sa invaliditetom i LGBT večeri. Zajedno sa susjednom muzejskom četvrti, čiji je vlasnik Ministarstvo kulture Slovenije – a čije prostrano dvorište prikazuje onu tradicionalniju stranu noćnog života Ljubljane, sa mladim parovima koji plešu swing u predvečerje – nekadašnja kasarna zauzima posebno mjesto u srcu nacije.
“Metelkova je centar urbane kulture”, objašnjava Zoran Janković, sadašnji gradonačelnik Ljubljane koji simpatiše ovaj skvot. “To je mjesto kritičkog razmišljanja, građanskog angažovanja – i sa svojim aktivnostima ono predstavlja Ljubljanu kao mjesto gdje ideje svih generacija mogu slobodno da cirkulišu.”
Suština ove ideje, prema mišljenju njemačkog skulptora koji redovno posjećuje ovo mjesto da bi pomagao u jednoj galeriji, jeste da je Metelkova za svakoga, za stare i mlade, izvorne Slovence i imigrante iz drugih dijelova Balkana... Metelkovu voli šarolika zajednica, kao mjesto za druženje i učenje.
Ovo je potpuno drugačije od prvobitne namjene objekata. Vojna kasarna u kojoj je smješten kompleks napuštena je ubrzo nakon krvavog raspada bivše Jugoslavije – prilikom kojeg je Slovenija izbjegla ono najgore – prije 24 godine. Kasarna je izgrađena za vrijeme Austro-Ugarske krajem 19. vijeka, i tokom svoje burne istorije bila je okupirana i od strane italijanskih i njemačkih vojnika za vrijeme drugog svjetskog rata – prije nego što će postati vojna kasarna autoritarne Federalne Republike Jugoslavije.
“Prava promjena se desila kada je Slovenija dobila nezavisnost 1991. godine”, objašnjava Janez Premk, istoričar umjetnosti iz Ljubljane. “Kasarna je napuštena i stotine umjetnika i aktivista je potpisalo peticiju vladi da koriste ovo mjesto na kreativan način, umjesto da se ono pretvori u komercijalne zgrade … To nije uspjelo, pa su nakon dvije godine odlučili da ga sami zauzmu i proglase autonomnom zonom. Vlastima se to nije svidjelo, ali sada to moraju tolerisati.”
Ironija njene transformacije – od vojne kasarne režima sklonog cenzuri do tolerantne umjetničke zajednice – jeste ono što čini projekat obnove ovog mjesta tako ohrabrujućim. Ali u tom smislu, Metelkova nije jedini primjer. Danski slobodni grad Christiania je velika anarhistička komuna, izgrađena na prostoru nekadašnje vojne baze u centru Kopenhagena, zauzeta od strane skvotera početkom sedamdesetih.
Tokom narednih 30 godina Christiania će se proslaviti kao raj za hipike – dijelom zahvaljujući atmosferi tolerancije i ekscentričnoj arhitekturi, ali i zbog ulice zelenih svjetala: ulice u kojoj se nalaze tezge sa hašišom, dok danska policija obično okreće glavu od uspješne trgovine kanabisom.
Ali uprkos liberalnim idealima koji su pripisivani Christianii, stvarnost je daleko od utopije. Vremenom su hipije koji puše marihuanu postepeno zamijenile bande bajkera; trgovinu drogama preuzele su organizovane kriminalne grupe koristeći odsustvo policije i i milione stranih posjetilaca koje Slobodni grad primi svake godine. Posljedica toga je niz incidenata – uključujući pucnjave i čak bacanje ručnih granata – što je bacilo trajnu mrlju na reputaciju ove komune i što ne može biti nadoknađeno boemskim načinom života njenih stanovnika.
Za razliku od Christianie, Metelkova je izgradila svoj imidž na svojim umjetničkim i kulturnim zaslugama. Ona je autonomna, ali nije anarhistička; ona je liberalna, ali u njoj ne vlada bezakonje. Umjetnici se sastaju svake sedmice kako bi razgovarali o održavanju skvota, ali nemaju pretenzija da formiraju posebnu državu ili da podrivaju vlast Ljubljane. Imajući to u vidu, dva najveće prekršaja – nelegalno okupiranje zgrada i prodaja alkohola bez dozvole – lokalne vlasti mogu tolerisati, ako ne i potpuno oprostiti. To se donekle već i desilo. Država je – i na lokalnom i na državnom nivou – i dalje spremna da finansira mnoge kulturne projekte iz Metelkove. A 2006. godine Opština je proglasila Metelkovu za nacionalno kulturno blago, što je za sada spriječilo dalje propadanje.
Da li će tako ostati i u budućnosti za sada je neizvijesno. Dok popravlja zidove koji se urušavaju u galeriji Alkatraz Gallery – mjestu na kojem su ranije bile štale – umjetnik Miha Perne objašnjava da je viđenje budućnosti podijeljeno. “Postoje očigledne prednosti kupovine zemljišta i dobijanja zakonskog statusa od vlasti”, kaže on. “Ali je to teško dobiti bez pravljenja kompromisa u vezi sa karakterom Metelkove. Ljudi žele različite stvari, tako da i dalje stalno diskutujemo o tome.”
Ali gledano izvana, čini se da skvoteri možda već imaju najbolju moguću situaciju. Kao skvot, Metelkova je u prednosti zbog toga što se ne plaćaju porezi ni rente; kao kulturno blago grada, ona ostaje relativno zaštićena od kratkovidih trgovaca nekretninama. Ako može nastaviti ovaj hod po žici, možda će i uspjeti da izbjegne sudbinu Christianie.
Izvor: The Guardian
Prevod: Milica Plavšić
