Članovi SDP-a BiH će u septembru birati novog predsjednika.
Na Kongresu ove partije, članovi i rukovodioci biraće između šest članova koji su se kandidovali za predsjednika: To su Nermin Nikšić, Jasmin Imamović, Svetozar Pudarić, Emir Đikić, Miro Lazović i Igor Vreta.
Razgovarali smo sa Emirom Đikićem, jednim od kandidata za Predsjednika SDP-a BiH. On govori o tome da li je bio u sukobu interesa još dok je radio za organizaciju Transparency International BiH, o tome zašto je propao SDP BiH, šta je sa ovom partijom u Republici Srpskoj i šta nam se to događa u politici u posljednjih 20 godina.
Gdine Đikiću, Vašu kandidaturu za Predsjednika SDP-a svi su doživjeli poprilično iznenađujućom. Otkud odjednom kandidatura za Predsjednika jedne velike partije? Vi ste prešli iz NVO sektora u politiku, dugo ste godina radili u TI BiH... Jeste li istovremeno bili i član SDP-a dok ste radili u ovoj organizaciji? Možete li malo pojasniti ovaj zaokret?
Za moje prijatelje to i nije neko iznenađanje. Moja cijela porodica je u SDP-u, a i ja sam dijete partije. U SDP sam se učlanio kao omladinac 1996. godine. Lijepio sam plakate po ulicama, bio sam aktivan u Forumu mladih, u Opštinskom odboru Sarajevo Centar i Kantonalnom predsjedništvu Sarajevo. Od 1996. god. svakog 3. januara uredno platim članarinu. No, u međuvremenu se SDP pretvorio u organizaciju u kojoj nema mjesta za ljude poput mene. Promovisani su poslušnici, nestao je prostor za raspravu, eliminisano je kritičko mišljenje. Dizao sam glas protiv takve politike rukovodstva, zbog čega sam i snosio žestoke posljedice. Kada su neki 2002. godine otišli da prave druge stranke, ja sam se pasivizirao, ali nikada nisam otišao iz moje partije. Ostao sam u SDP-u kao običan član.
Posljednjih nekoliko godina sam poznat uglavnom kao predsjednik Odbora direktora organizacije Transparency International BiH. No, nikad nisam skrivao svoje partijsko opredjeljenje. To apsolutno ne znači da sam tokom rada u TI bio pristrasan. Kad je u pitanju korupcija, žestoko sam napadao pojedine poteze SDP-a, ali i hvalio partiju kad je bila na pravom putu.
Dugo sam razmišljao o tome kako mogu da pomognem SDP-u jer jednostavno ne mogu više trpiti urušavanje partije. Razgovarao sam sa brojnim članovima i simpatizerima SDP-a i odlučili smo da je došlo vrijeme da mi obični članovi vratimo partiju na pravi put. S obzirom na moje dosadašnje iskustvo u borbi protiv korupcije i rad sa Vijećem ministara i Evropskom komisijom na evropskim integracijama – ja sam bio nekako logičan izbor.
Naravno, prije nego što sam ozvaničio ovu odluku, dao sam ostavku na mjesto predsjednika Odbora direktora u Transparency International da izbjegnem sukob interesa. Time sam također htio dati primjer političke odgovornosti na koju je naše rukovodstvo već odavno zaboravilo.
Gdje je SDP BiH pogriješio u prošlosti, pa su rezultati na prošlogodišnjim izborima bili katastrofalni? Kakve pouke treba izvući iz tih rezultata?
Prije svega, napustili smo naše principe. Bitne su postale fotelje. Odmah nakon izbora 2010. godine, kompletan proces formiranja vlasti bio je podređen pridobijanju funkcije ministra vanjskih poslova i nekoliko fotelja za predsjednikove poslušnike. Kasnije je politika SDP-a bila podređena želji da se te funkcije zadrže, što je rezultiralo sklapanjem i raskidanjem neprincipijelnih koalicija.
Prošle godine smo platili i cijenu loše kadrovske politike. Rukovodstvo je postalo arogantno i bahato. Prijateljske i rodbinske veze bile su važnije od stručnosti i kompetentnosti. Nismo ispunili data obećanja. Ljudima nismo ponudili pravdu zbog koje smo bili izabrani 2010. godine. Borba protiv korupcije svela se na slogan. Nije podnijeta nijedna krivična prijava, niko nije završio u zatvoru. Čak i pozitivne stvari koje je napravila vlast ostale su nevidljive.
SDP se dakle treba vratiti principima i ljudima. Nakon toga će se i ljudi vratiti SDP-u.
Zašto SDP-u treba novi Predsjednik?
SDP-u ne treba samo novo ime. SDP treba promijeniti čitavu koncepciju vođenja partije. Predsjednik nije svemogući i sveznajući. Glavna uloga čelnika partije treba biti koordinacija djelovanja stranačkih struktura. SDP BiH ima dovoljno kadrova i stručnjaka koje treba aktivno uključiti u rad. Oni bi do izražaja došli kroz do sada neaktivne savjete, angažovane u službi SDP-ovih poslanika. Ovi savjeti trebaju biti formirani na svim nivoima vlasti, od opštine do države. Na taj način uključujemo više ljudi u rad partije i dobijamo na kvalitetu.
SDP više ne smije biti privatno vlasništvo klike okupljene oko predsjednika i funkcija. Moramo biti tu za naše ljude.
Kakva je situacija sa SDP-om BiH u Republici Srpskoj? Kako privući veću podršku za ovu partiju u RS-u?
Sadašnje stanje unutar SDP-a u RS-u rezultat je direktnog „kopiranja” sarajevskog načina ponašanja rukovodstva stranke. U RS-u, isto kao i u Sarajevu, od izbora 2010. godine imali smo nekoliko moćnika zaduženih za ovaj dio BiH koji su demontirali stranačku infrastrukturu i umjesto nje suvereno vladali partijom. Izazivani su sukobi po opštinskim organizacijama, uvođena povjereništva, neke od organizacija su raspuštene.
No, za takvo stanje najodgovornije je rukovodstvo partije koje je te odluke potpisivalo i RS-ovskom rukovodstvu davalo podršku. Rukovodstvo je otpisalo RS, zbog čega danas, na primjer, nemamo nijednog poslanika u NSRS, dok smo na lokalnom nivou postali samo privezak raznim strankama.
A SDP u RS-u ima potencijal! Članovi SDP-a su uvijek bili vodeća grupa među „pravim” povratnicima za razliku od SDA-ovih „vikendaša”. Trebamo podsjetiti povratnike da nije slučajno da naš uticaj nikad nije jenjavao u najjačim povratničkim regijama. Trebamo podsjetiti javnost da se ovdje ne radi samo o legendarnom Fadilu Banjanoviću već i o brojnim drugim ličnostima. Predsjednici opštinskih i regionalnih odbora u Podrinju žive među ljudima, za razliku od čelnika SDA koji stranku vode „na daljinski”.
Ima još jedan adut naše Partije. SDP je jedina partija koja ima kapacitet da ujedini građane ovog entiteta bez obzira na njihovu nacionalnost. Ovo je velika prednost SDP-a na koju ne smijemo zaboraviti!
Imamo kapacitet da okupimo sve ljevičare u RS-u – tu mislim i na razočarane članove drugih stranaka – oko ideje socijalne pravde, jednakosti i antifašizma. Imamo kapacitet da stanemo u kraj dosadašnjim nacionalnim podjelama!
Koji će biti Vaši koraci nakon predsjedničkih izbora u SDP-u, a u slučaju poraza? Vraćate li se u nevladin sektor, jer je bilo takvih slučajeva, ili ostajete u politici?
Predstoji nam period liječenja partije. Moramo ojačati ljudske kapacitete i uključiti više ljudi u proces savjetovanja i donošenja odluka. Takođe se moramo pripremati i za lokalne izbore sljedeće godine, što je savršena prilika da gradimo SDP upravo onako kako ga ja vidim – da se spustimo u bazu, razgovaramo sa običnim ljudima, čujemo njihove sugestije i potrebe. Svaki naš opštinski odbor će napraviti viziju razvoja svoje opštine. U izradu tih materijala ćemo uključiti što više ljudi, članova, simpatizera i, naravno, onih koji nisu SDP-ovci a žele da pomognu sredini u kojoj žive. Te vizije razvoja će postati naš izborni program za svaku opštinu.
O porazu uopšte ne razmišljam. Ušao sam u ovo svim srcem, otvoreno. Ovdje nema mjesta za kalkulacije. Barem ja ne kalkulišem – zato sam prijavio svoju kandidaturu odmah, kao prvi! Želim donijeti promjenu našoj partiji i to ću i uraditi.
Gdje se griješi u politici BiH? Imate li osjećaj da se ova zemlja nije pomakla posljednjih dvadeset godina, da nema nikakvog napretka i da je sve gore?
Mi već dvadeset godina živimo u začaranom krugu, u nekom strahu, u stalnom stresu. Nije to život dostojan čovjeka. Pa nije moguće da mi u Evropi, par stotina kilometara od Beča ili Minhena, imamo 40% nezaposlenih, da imamo 20% ljudi u sivom sektoru, da nam djeca umiru jer se ne mogu adekvatno liječiti.
Ljudi žele samo normalan život, ne traže previše. Zdravlje, normalan posao, normalno obrazovanje i osnovnu sigurnost. Ne može me niko ubijediti da mi to ne možemo postići! Pripadam nekoj srednjoj generaciji koja se sjeća vremena kada smo imali normalan život. Naš najveći problem su političke elite, koje već četvrt stoljeća uništavaju životni prostor, uništavaju naše ljude, dok se istovremeno enormno i sramotno bogate i uživaju na našoj muci. Već 25 godina stalno izmišljaju nove krize, imaju problem za svako rješenje. To moramo mijenjati. Moramo se više uvažavati u ovoj zemlji.
Gdje vidite SDP-BiH za pet godina?
Naša partija je trenutno na prekretnici. Zato sam se i kandidovao. Moramo spriječiti dalje propadanje SDP-a, do kojeg će sigurno doći ukoliko hitno ne promijenimo sebe. Siguran sam da će, ako ponovno za predsjednika izaberemo nekoga iz dosadašnjeg rukovodstva, SDP nastaviti gubiti ljude i podršku glasača. Čak se bojim novih raslojavanja. Svrha moje kandidature je promjena – promjena na vrhu partije, promjena načina rada, povratak ljudima i povratak ljudi u SDP, promjena odnosa u SDP-u. Samo tako možemo naprijed.
Ukoliko se SDP reformiše i krene u promjene, 2019. godine će to biti partija koja je objedinila ljevicu i bit će lider vlasti u BiH koji vodi Bosnu i Hercegovinu u prave reforme, one reforme koje se moraju uraditi i koje će napokon pokrenuti BiH sa mrtve tačke.
Moja vizija SDP-a za pet godina realna je i ostvariva. Možemo vratiti povjerenje ljudi i biti partija broj jedan u BiH!
Razgovarao Elvir Padalović
