<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Jasmin Imamović: Dosta je podgrijavanja nacionalnog patriotizma, trebamo buditi ekonomski patriotizam!

U Federaciji mnogi potenciraju na nacionalizmu u Republici Srpskoj, kao da u Federaciji nacionalizma nema. Nacionalista ima na svim stranama

20. august 2015, 12:00

Članovi SDP-a BiH će u septembru birati novog predsjednika.

Na Kongresu ove partije, članovi i rukovodioci biraće između šest članova koji su se kandidovali za predsjednika: To su Nermin Nikšić, Jasmin Imamović, Svetozar Pudarić, Emir Đikić, Miro Lazović i Igor Vreta.


Razgovarali smo sa Jasminom Imamovićem, gradonačelnikom Tuzle i jednim od kandidata za Predsjednika SDP-a BiH. Sa njim smo razgovarali o SDP-u BiH, o tome kakve je pouka ova partija izvukla nakog poraza na izborima, te zašto on želi biti na čelu ove Partije.


Gdine Imamoviću, koja je Vaša motivacija kandidovati se baš za Predsjednika SDP-a BiH?

SDP BiH je u krizi, potrebna mu je nova energija, a ja sam siguran da znam šta je potrebno uraditi da se ogromna energija, sadržana u skoro 30.000 ljudi i najmanje isto toliko prijatelja SDP-a, napokon oslobodi i pokrene SDP BiH. Veliki broj ljudi, naročito mladih, još uvijek čekaju priliku da pokažeu šta znaju i mogu. Samo je potrebno da se svima njima pruži prilika i da SDP krene naprijed. Neki zaista ne razumiju da samo istinska promjena, u kojoj će učestvovati veoma veliki broj članica, članova i prijatelja SDP-a, širom BiH i Regije, može osloboditi pozitivnu, pesimizam pretvoriti u optimizam, nepovjerenje u povjerenje, strah u hrabrost, samo istinska promjena može nas, sve zajedno izvući iz krize. Znam kako identifikovati sve naše pojedinačne energije i kako ih pretvoriti u kolektivnu energiju svih i to je osnovni razlog moje kandidature.

Poslije prošlogodišnjeg poraza, prvo je bilo važno, partiju naviklu na predlaganje i donošenje ključnih odluka od strane dvojice ili nekolicine ljudi iz vrha, vratiti njenome članstvu. Uslovi za to su stvoreni na prošlogodišnjem Kongresu, a realizacija kongresnih ciljeva još uvijek traje. Na tom, za mene, nezaboravnom Kongresu, delegati su zasjedali više od 24 sata, manjina je htjela sačuvati vlast samo za sebe, ali ubjedljiva većina se nije dala, izdržali smo i pobijedili. Moć izbora i razrješenja predsjednika svakoga nivoa organizovanja, predata je članstvu, i članstvo je u maju ove godine izabralo predsjednike u lokalnim organizacijama. Zahvaljujući takvim izborima SDP je danas multikulturalnija partija nego što je to bila prije, iako su protivnici uvođenja principa jedan čovjek - jedan glas tvrdili da će on ozbiljno ugroziti multietičnost partije zbog čega bi, naravno, oni i dalje trebali držati stvari pod kontrolom.

Sigurno je i u tim izborima bilo određenih problema i nepravilnosti, ali proces kao cjelina je pošten, dobar i koristan. Upravo zbog toga, svojom kandidaturom, želim u njemu i učestvovati.

Strah i nepovjerenje su bili glavni problem u SDP-u i ovakav sistem izbora će vremenom eliminisati i jedno i drugo. Nestaje straha, članice i članovi SDP-a osvajaju slobodu i stvaraju se uslovi za angažman velikog broja poštenih i sposobnih ljudi. Hoću da svojom kandidaturom uzmem učešće u ovoj borbi za slobodu i borbi protiv straha i nepovjerenja, svih nas u SDP-u. Kad pobijedimo nepovjerenje i strah, ostvarićemo jedinstvo, koje je preduslov našeg pojedinačnog i zajedničkog uspjeha.

Kandidovao sam se i zato što smatram da Bosni i Hercegovini mogu više doprinijeti kao predsjednik SDP-a, nego kao čovjek koji je do Kongresa, od strane partijskog vrha držan dovoljno daleko, na tek dvadeset petom mjestu partijske hijerarhije.



Spomenuli ste da je, zahvaljujući direktnim izborima u lokalnim organizacijama, SDP danas multikulturalnija partija nego što je to bila prije. Zbog čega?


Članstvo je na majskim izborim dokazalo da više ljudi, više zna i da je u 30.000 ljudi više dobrote, pameti, nesebičnosti i tolerancije, nego unutar probrane elite.

U Zeničko - dobojskom kantonu, od 12 izabranih predsjednika, danas imamo 7 Bošnjaka, četiri Hrvata i jednog Srbina, kao predsjednika najveće, tj. zeničke gradske organizacije. Predsjednik kantonalne organizacije je Bošnjak. U Sarajevu je predsjednik kantonalne organizacije Hrvat, a predsjednici Centra i Novog Sarajeva, Hrvat i Srbin. U Tuzli je predsjednik gradske organizacije Srbin. U Hercegovini je predsjednik kantonalne organizacije Hrvat, a predsjednik mostarskog SDP-a Bošnjak...Većina izabranih tu je, ne zbog vještačkog namještanja višenacionalnosti, nego zbog svojih kvaliteta, i to spontanom i iskrenom voljom većine članstva.


Gdje je SDP BiH pogriješio u prošlosti pa su rezultati na prošlogodišnjim izborima prošli veoma loše po tu partiju?


Mi još nismo napravili detaljnu analizu razloga ovog dramatičnog pada SDP-a. Ta analiza, ako dobijem povjerenje natpolovične većine na septembarskim izborima, sigurno predstoji, kako bismo zadržali dobre prakse iz prošlosti, i u budućnosti izbjegli sve ono što nije bilo dobro.

Mene će zanimati svi razlozi poraza, pa i neskromno, čak i bahato ponašanje nekih od SDP-a izabranih funkcionera, neprekidni boravak u najskupljim restoranima u vremenu opšteg siromaštva, dovođenje na važna mjesta, ranije u SDP-u potpuno nepoznatih i neprovjerenih ljudi, i mnogo toga što u budućnosti treba izbjeći.

Značajan broj ljudi iz SDP-a, na različitim pozicijama u vlasti, od svojevremenog državnog, entiteskog, kantonalnog, pa do lokalnog nivoa vlasti radili su, pa i danas na lokalnom nivou rade pošteno, dobro i efikasno. Ali, 'partijska elita' opijena dobrim rezultatom 2010. godine, i uvjerenjem da su pobjedu donijeli oni, a ne članstvo i građani, počeli su donositi pogrešne odluke koje su naljutile i članstvo i birače.

Prva velika greška bilo je pretjerano veliko radovanje izbornom rezultatu, popraćeno euforičnim, čak i prijetećim izjavama pojedinaca. Ovako na prvu, i bez posebne analize mogu kazati da je najveća greška bio ulazak u koaliciju sa SDA. Poslije tog ulaska u pogrešan rukavac, više nije bilo izlaza. Tim potezom SDP je postupio suprotno volji članstva. Da je Statutom bilo propisano da se odluka o ulasku u koaliciju na državnom i entiteskom nivou donosi referendumom članstva, vrh partije ne bi počinio ovu grešku i 2014. godine bismo imali bolji rezultat od onoga iz 2010. Tri čovjeka su na silu izgurala tu odluku. Zbog protivljenja sam u hodniku morao otrpjeti i uvrede od ljudi koji su napustili SDP čim su uvidjeli da brod kojim su upravljali tone.  Poslije sam, zbog korištenja prava da mislim drugačije, trpio posljedice, nisu mi se javljali na telefon, nisu prihvatane moje ideje, sa nekima skoro da i nisam govorio, pa Tuzli i meni nije bilo lako. Konačno, Tuzla je postala i kolateralnom štetom, grad je gorio u socijalnim nemirima, iako demonstranti nisu imali, niti danas imaju bilo kakvu primjedbu na lokalnu vlast.

Iza te početne velike greške,vrh partije izlazi iz koalicije, a da prije toga nije obezbijedio dovoljnu većinu. Poslije je dolazilo do neprekidnih i čestih promjena potencijalnih i stvarnih partnera, pa se pokazalo da SDP hoće sa svakim, da svakoga razočara, da nema čvrst karakter i da je vrh partije zaslijepljen željom da opstane na vlasti. Te nagle, nelogične i česte promjene pravca, od strane vrha, izbezumile su i naljutile i članstvo i birače. Znalo se da ćemo doživjeti veliki poraz.


Kakve pouke treba izvući iz rezultata izbora?


Čovjek se u pobjedi ne smije uzvisiti, niti u porazu poniziti. Ko god nakon izborne pobjede ili onoga što smatra pobjedom, previše slavi, umjesto da bude zabrinut kako će ispuniti predizborna obećanja, samim činom proslave pobjede, već je potpisao svoj poraz. Ko god, nakon što postane ministrom ili premijerom, povjeruje da je postao neprikosnovenim vladarem, previše digne glavu i dozvoli egu da ga zaslijepi, unaprijed se sam porazio. Narodu nema ništa odvratnije od onih koji su pretjerano oduševljeni sobom. SDP se mora držati svojih izvornih vrlina i stvoriti veliki, brojni tim normalnih, skromnih i vrijednih ljudi, kakvih je u okviru 30.000 sadašnjih članova, najviše.

Zašto SDP-u treba novi Predsjednik?

Zbog svega ovoga što sam do sada kazao i još zbog mnogo toga. Članstvo i javnost pokazali su da nisu zadovoljni radom dosadašnjeg vrha partije. Ljudi neće da dopuste da o svemu odlučuju predsjednik, generalni sekretar, dva, od četiri potpredsjednika, i možda još dva do tri člana Predsjedništva. Zato je Kongres i odlučio da se vlast preda cjelokupnom članstvu.

Sadašnjem predsjedniku Vanredni Kongres dao je mandat na nekoliko mjeseci, on i njegovi saradnici do sada poštuju rokove i zadatke određene Vanrednim Kongresom iako, istina, nije uspio u finansijskoj konsolidaciji partije. Međutim, mislim da su on i generalni sekretar zadržali način rada svojih predhodnika. Rad dvojice ili trojice ljudi se nastavio, opet dolazimo na sjednice Predsjedništva i Glavnog odbora, a da na vrijeme ili nikako nismo dobili materijale kako bismo ih proučili, još uvijek se mnoge odluke pripremaju u uskom krugu ljudi okupljenih oko predsjednika.

Nama za izlazak ne treba rad i odlučivanje nekolicine, nego maksimalan angažman svih članova iz svih općina i gradova BiH. Članstvu nudim drugačiji koncept, nudim angažman velikog broja ljudi, što u Tuzli primjenjujem već petnaest godina. SDP-u treba i predsjednik koji do sada nikada nije doživio poraz na direktnim izborima, koji ima konkretne i golim okom vidljive rezultate timskog rada i čija je imovina ista kao i prije preuzimanja funkcije načelnika odnosno gradonačelnika.


Slažete li se sa tezom da je SDP izgubio status lidera ljevice u BiH, ustvari bolje je pitanje ko je sada ljevica u BiH?



SDP je, na žalost, to mjesto, prema broju osvojenih mandata, izgubio. Od, bar deklarativno, ljevičarskih partija najviše mjesta je osvojio DF. Ipak, SDP je još uvijek simbolom ljevice i prošlogodišnji Vanredni kongres nam je dao priliku da svojim radom, ponovo izbijemo na lidersku poziciju. SDP mora i može da se vrati na osnove socijaldemokratske ideje, može i mora biti osnovnim čuvarem multikulturalnog bića BiH, snažnijim obnoviteljem i čuvarem ideje antifašizma.


Kakva je situacija sa SDP-om BiH u Republici Srpskoj? Kako privući
veću podršku za ovu partiju u RS-u?



SDP u Republici Srpskoj 'boluje' od istih bolesti kao i ostatak SDP-a. Predugo SDP u RS-u ovisi o volji pojedinaca koji su partijske interese u ovom dijelu BiH sveli na par odborničkih paušala i privilegije stečene podrškom vladajućim većinama u lokalnim skupštinama. Drugi problem je nepostojanje SDP-ovog odgovora na nacionalno pitanje, ali i nedovoljno razrađene strategije nastupa u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.

U Federaciji mnogi potenciraju na nacionalizmu u Republici Srpskoj, kao da u Federaciji nacionalizma nema. Nacionalista ima na svim stranama i to je greška nacionalista, ali i nas antinacionalista i antifašista, koji smo nacionalno pitanje prepustili nacionalistima i tako lisicu pustili u kokošinjac. SDP se mora više, energičnije i glasnije baviti i socijalnim i nacionalnim pitanjem.

Dosta je više podgrijavanja nacionalnog patriotizma, trebamo u ljudima probuditi ekonomski patriotizam. Najbolji primjer za to je firma iz Tuzle, koja se zove Bingo. Rado ih prihvataju ljudi iz Trebinja, Bijeljine, Međugorja, Doboja, Sarajeva, Mostara, Brčkog, Bihaća, Tuzle...Imaju u proizvodnji i trgovini 6000 zaposlenih širom BiH. Nikome u Republici Srpskoj ili u Zapadnoj Hercegovini ili Sarajevu, ne smeta ime šefa Binga Senada i njegovih prvih saradnika, Eldina, Ljilje, Lidije, Darija...Nikome ne smeta ime Binga i pogotovo, nikome ne smeta ime Tuzle. Naprotiv, ljudi podjednako vjeruju i Bingu i gradu u kojem je Bingo nastao. Ako iko ekonomski integriše dezintegrisane prostore, onda će to učiniti ekonomija i firme poput "Binga". Ako je Bosni i Hercegovini potreban bilo kakav unutrašnji uzor zajedničkog života, istinskog bratstva i jedinstva i antifašizma, onda je to primjer Tuzle. SDP će, kao i tuzlanski "Bingo" privući više ljudi sa svih prostora Bosne i Hercegovine, kada ovlada sobom, ojača i svojom privlačnošću to zasluži.


Koji će biti Vaši koraci nakon predsjedničkih izbora u SDP-u,u slučaju pobjede?

Odgovor na ovo pitanje biće sadržan u nacrtu mog Programa. Objavit ću, dakle, nacrt programa i kazati da ću, ako budem izabran za predsjednika, taj nacrt usaglašavati sa svim općinskim, gradskim, regionalnim, kantonalnim organizacijama, forumima... Napravit ću što šire konsultacije. Tek onda Program neće biti samo moj, nego naš. Ako smo ga svi dogovorili, onda ćemo ga svi i izvršavati.

Sigurno je da ću, na Kongresu izabranom Glavnom odboru, predložiti sastav Predsjedništva, koje mora imati odgovarajuću regionalnu, nacionalnu, polnu, starosnu ali i resornu strukturu, isto je i sa odgovarajućim savjetima, u kojima mogu biti i članovi,  ali i prijatelji SDP-a, koji nemaju člansku knjižicu. Prijedlog za potpredsjednike, generalnog sekretara i članove Predsjedništva, kao i rukovodstvo Glavnog odbora, dugo ćemo dogovarati i usaglašavati. Ne pada mi na pamet da, ukoliko budem izabran na mjesto predsjednika, bez članstva i odgovarajućih usvojenih pravila, sam idem u kadrovsku politiku. O kadrovskoj politici, kao što je izbor Predsjedništva ili formiranje listi za lokalne izbore, treba u maksimalnoj mjeri pitati članstvo.

Istovremeno, tim ljudi predvođen načelnicima i gradonačelnicima SDP-a, kao i ekspertima za razvoj lokalne samouprave, kreirat će Program za lokalne izbore. Moj tim i ja znamo kako se na lokalnim izborima pobjeđuje svake četiri godine. Sa građanima dugo dogovaraš obećanja, na izborima obećaš, pobijediš, ispuniš obećanja i ponovo pobijediš. Sve to je moguće postići samo dogovaranjem i zajedničkim radom sa velikim brojem ljudi.


Može li se SDP BiH dignuti "iz mrtvih"?

SDP sa dna ne može dići niti jedan pojedinac, SDP sa dna mogu dići samo svi njegovi članovi. U Tuzli sam dokazao da znam kako se u rad na projektima uključuje maksimalan broj dobrih ljudi, to pokazuju i rezultati.Vjerujem da isto možemo postići u SDP-u BiH. Takvim metodom i novim idejama svi zajedno ćemo podići SDP, pokrenuti ga i velikom brzinom povesti naprijed.


Razgovarao Elvir Padalović