U ambijentu Hotela Comsar u Rudom, 22. avgutsta, organizovali smo druženje sa čitaocima BUKE. U Rudom smo bili iznenađeni ambijentom hotela i njegovim modernim izgledom. Na prvi pogled, prilično pust grad, imao je hotel koji možete zamisliti u bilo kojem većem gradu.
Dolazeći u Rudo bilo nam je jasno da moramo odustati od bilo kakvih očekivanja, jer niko od nas nikad ranije nije bio u ovom gradu. Sada, nekoliko dana nakom promocije možemo reći da nas je Rudo prijatno iznenadilo, upoznali smo mnogo mladih ljudi, aktivista i medijskih radnika koji su nam objasnili kako funkcioniše život u ovom mjestu.
Najveći problem navode odlazak mladih zbog nemogućnosti pronalaska zaposlenja. Na kafi smo razgovarali i o tome zašto se niko od političara nije oglasio povodom podatka kako je 68.000 ljudi napustilo BiH u posljednje tri godine.
Predivan krajolik, put prema Rudom
Mladi iz Rudog žele da napuste svoj grad jer, kažu, nemaju perspektivu i nemaju gdje da rade. Malo zaposlenih koji rade, zapravo radi u javnoj upravi i administraciji, a ostali nemaju šanse da se zaposle.
Na kafi u Rudom bila je i direktorica TV Rudo, Danka Grubiša, koja je ispričala kako djeluje ova televizijska kuća i teme koje obrađuju. Ona je rekla da pokušavaju da javnosti predoče teme koje su interesantne za ovu i susjedne opštine i da uvijek nastoje da poboljšaju program u skladu sa svojim mogućnostima. Mladi koji studiraju novinarstvo su se na kafi žalili da nemaju mogućnost da se zaposle u ovoj televizijskoj kući i da bi bilo dobro da TV Rudo otvori svoja vrata za “mlade novinarske snage”.
Na naše pitanje koliko mladi namjerava da se odseli iz ove opštine mnogi su digli ruku. Nekoliko njih je reklo da bi voljeli da ostanu da žive u Rudom ukoliko bi mogli da nađu zaposlenje. Kažu da je Rudo lijepo i mirno mjesto za život, ali pod uslovom da osoba može da nađe zaposlenje.
Vladimir Čolakvić, mladi novinar iz Rudog rekao je da je posjeta Buke svakako nešto potpuno novo za ovaj grad.
“Iz ugla nekoga ko se bavi novinarstvom, mislim da odavno ili nikad u Rudom nismo imali priliku razgovarati sa takvom grupom novinara i medijskih aktivista. Čini mi se da je moglo trajati malo duže, i da je bilo učesnika koji su željeli postaviti još pitanja i pokrenuti još neku diskusiju sa članovima redakcije Buke. S druge strane, razumijem i zašto je sve kratko trajalo, i zašto ste morali vrlo brzo krenuti iz Rudog ka Goraždu”, kaže Vladimir.
On ističe da je Rudo lokalna zajednica sa mnogo problema, ali on izdvaja nešto što njega lično frustrira i deprimira.
“To je nepostojanje bilo kakvog sistema vrijednosti, niti bilo kakvog sistema koji bi proizvodio dobre stvari. Iz toga rađaju se drugi problemi, od rupa na cesti do odlaska mladih iz grada. Uspješnim čovjekom smatra se onaj koji dovoljno velikom količinom novca završi neku samoprozvanu privatnu visoku školu, i pod uticajem neke političke stranke se zaposli u lokalnoj administraciji. Takvih primjera imamo mnogo, taj lokalni administrativni aparat iz dana u dan postaje veći, budžet postaje sve manji, i sve je manje novca koji bi se mogao uložiti u stvari koje nose bolju budućnost”, kaže Čolaković.
On dodaje da sa druge strane, svako ko pokušava uraditi nešto samostalno, novo, drugačije - pokrenuti svoju priču, makar to bio koncert rok muzike koji će privući dvadeset ljudi - vješto bude osujećen od strane ruđanskog mikrokosmosa.
“U takvoj sredini, mlad čovjek koji ima ideje i želju sa samostalnošću, biva usmjeren na odlazak iz rodnog grada”.
Vladimir kaže da mladi ljudi u Rudom žive odlično, s obzirom na to koliko se bore za svoj status i koliko rade na sopstvenom boljem životu.
“I sam sam iskusio koliko je teško prikupiti 5 ljudi koji će ti pomoći da uradiš nešto društveno korisno, pa i koliko je teško naći ljude da odu na kompletno plaćenu edukaciju u Sarajevo ili neki drugi grad. Cilj mladih ljudi u Rudom je da svakodnevno, uporno i predano pune prostore lokalnih kladionica i kafića. Sve to čekajući da neka njihova politička opcija dođe na vlast i zaposli ih u ionako već pretrpanu opštinsku administraciju”, ističe naš sagovornik i priznaje da nakon pet godina pokušaja da mijenja stvari u svom gradu, ne vidi nikakvo rješenje.
“Imam prilično negativno iskustvo da je sve što radim daleko priznatije u raznim drugim gradovima BiH, nego u Rudom. Svi pokušaji da pokrenem mlade, da krenemo rješavati manje problema, istopili su se u velikoj želji mladih da ne rade ništa. Svom gradu želim mnogo sreće i želim mu nekoga ko će pronaći rješenje za sve probleme”, zaključuje Vladimir Čolakvić.
Spomenik u Rudom, glavni gradski trg
Stefan Bradonjić, koji se sa nama takođe družio na kafi kaže da su tokom posjete BUKE dosta saznali o funkcionisanju medija u BiH, razvoju Buke kao jednog od najmasovnijih medija u zemlji i, što je najvažnije, otvorili mogućnost drugačijeg koncipiranja naše realnosti.
“Problem je bilo vremensko ograničenje, jer mnogi nisu uspjeli da postave pitanje koja su ih zanimala. U tom smislu, nadamo se da će biti novih posjeta”, kaže Stefan.
Kada govori o problemima mladih u Rudom Stefan kaže da su najveći problemi nezaposlenost i masovno napuštanje grada, infantilna socijalna svijest, nedostatak zabavnih i kulturnih sadržaja, apatija, nezainteresovanost za ličnim aktiviranjem i kreiranjem neke bolje budućnosti.
On kaže da mladi koji završe srednju idu na studije, a oni koji završe studije u ogromnom postotku ostaju u mjestu studiranja.
“Rudo je mjesto koje nestaje”, ističe naš sagovornik.
Stefan Bradonjić rješenje ovog problema vidi u organizovanju mladih koji su ostali u opštini i koji su spremni da razmišljaju u djeluju na drugačiji način od dvadesetogodišnje konstante čekanja da se nešto desi i uradi.
“Te nove generacije bi imale da potraže rješenje. Da aktiviraju pojedinca. Da stvore svijest da svaki i jedan čovjek vrijedi. U, takoreći, direktnoj demokratiji, u kojoj bi narod, odnosno, građani našeg mjesta direktno učestvovali u donošenju odluka od javnog značaja. Ne vjerujem da postoji više ljudi koji gaje takav lokal-patriotizam nego Ruđani. Mi volimo i želimo svako dobro našem mjestu, problem je u malobrojnosti. Veliki broj ljudi je otišao i mi gotovo da nemamo kritičnu masu za promjene”, ističe on i na kraju kaže da “ukoliko bi se tako nešto desilo, ukoliko bi se u lokalnom vrhu napravilo mjesta za mlade ljude, neuspjeh bi bio pokazatelj da mi, zaista, i zaslužujemo da nestanemo kao grad. Opet, dali bismo sve od sebe”.
O RUDOM
Rudo je naseljeno mjesto u Republici Srpskoj, BiH i istoimene opštine na krajnjem istoku. Poznato je istorijsko mjesto iz NOB, gdje je 22. decembra 1941. osnovana Prva proleterska brigada NOP-a. Prostire se na površini od 344 km² i graniči sa opštinama Višegrad, Novo Goražde, Čajniče, Rogatica, Priboj i Čajetina.
Sam grad Rudo nalazi se u brdsko-planinskom kraju donjeg toka rijeke Lim, dvadesetak kilometara prije njegovog ušća u Drinu, na prosječnoj nadmorskoj visini od oko 400 m. Kroz Rudo takođe protiče i rijeka Krupica, koja je poznata i kao najkraća rijeka u Evropi. Okruženo je planinskim vrhovima srednje visine, na sjevernoj strani je planina Varda sa najvećim vrhom od 1.389 m, a na južnoj strani planina Tmor sa najvećim vrhom od 1.280 m. Zemljište je izrazito brdsko-planinsko, sa selima razbacanim i ispresijecanim planinskim prevojima.
Rudo smo napustili tog tmurnog popodneva sa nadom da će mladi u ovoj opštini naći način i perspektivu da ostanu i zasnuju životu ovom gradu. Ukoliko vas put uz prekrasne rijeke i puteve prepune tunela navede u ovaj dio zemlje svakako posjetite ovaj šarmatni gradić u kojem će vas oduševiti gostoprimstvo domaćina.
