<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Antibirokratsko čudo na hrvatski način: Ova općina nema ni lipe duga, samo zarađuje i odbija uvesti prirez?!

Već pet godina ne znaju što su to proračunski minusi, budžet konstantno raste. Kada mještani ili gosti pogrešno parkiraju, ne dočeka ih kazna, nego tek ljubazno upozorenje

31. august 2015, 12:00

Zamislite općinu u kojoj nema dugova. Već pet godina ne znaju što su to proračunski minusi. Dapače, budžet konstantno raste, a uvijek ga ostane i više nego što je za funkcioniranje i razvoj potrebno - javlja se gotovo zaboravljen pojam proračunskog suficita. Uz sve to, mještani su oslobođeni plaćanja prireza, što znači da ne plaćaju davanja koja u Zagrebu, primjerice, odnose 18 posto. Kada uz sve to mještani ili njihovi gosti pogrešno parkiraju, na vjetrobranskom staklu ne dočeka ih kazna, nego ljubazno upozorenje u kojem im se objašnjava kako su parkirali na mjestu gdje to ne bi trebali činiti.
Iako tako zvuči, ne radi se o znanstvenoj fantastici ni o nekom dalekom bliskoistočnom naftnom raju, već o Općini Marina, malenoj dalmatinskoj sredini nedaleko od Trogira. Načelnik Ante Mamut u svom nam skromnom uredu u centru naselja govori kako je sve to postigao vrlo jednostavno - planiranjem.

Prihodi rastu

- Da, istina je da nam prihodi rastu iz godine u godinu i konstantno smo u plusu. Do prije pet godina proračun nam je iznosio petnaest milijuna kuna, sada se popne i na 24 milijuna. Ma, zapravo je to bilo vrlo lako postići. Samo je trebalo prestati s besmislenim politiziranjem i skupljanjem jeftinih poena te donijeti potrebne planove. Ostalo je krenulo samo od sebe - spremno govori Mamut kojeg je na izborima podržalo više od 58 posto birača, odnosno više od 1500 duša, od oko četiri tisuće upisanih glasača.
Mamut kaže kako je općinsku blagajnu zatekao u rasulu, račun je bio blokiran zbog osam milijuna kuna različitih dugova, a tekuće obveze koje je trebalo hitno riješiti dosezale su gotovo trinaest milijuna. Malo-pomalo situacija se počela mijenjati.

- Najprije smo se krenuli rješavati dugova. Bio sam svjestan da je to najmanje popularno, jer birači misle da, ako samo rješavaš dugove, ništa ne radiš. Ništa se ne vidi, nema projekata. Ljudi vide samo bagere, ne razmišljaju o drugim stvarima koje je potrebno napraviti. To je bio politički rizik za koji sam se naprosto opredijelio jer sam bio svjestan da se to mora učiniti. Drugačije bismo izazvali još veće financijske probleme, možda i kolaps funkcioniranja naše općine. No, izdržali smo to razdoblje i pomalo očistili sva dugovanja. Danas općina više nema ni kune duga - prisjeća se Mamut. Kada je očistio financijsku situaciju, uhvatio se u koštac s neuređenom lokalnom dokumentacijom. Ponajviše su nedostajali planski dokumenti.

- Općina Marina nije imala donesene prostorne planove ni urbanističke planove uređenja, koji su temelj razvoja svake sredine. Nijedna zgrada nije bila legalizirana. Dočekao nas je prostorni kaos. Usto, općina nije imala spreman nijedan projekt. Marina nije bila legalizirana. Sve je to trebalo malo pomalo rješavati i u tome smo uspjeli - kaže Mamut.

Paralelno sa svime time, Općina je počela dizati vlastite prihode kako bi financirala sve veći broj problema s kojima su se počeli baviti. Tako su sa svojim projektima počeli konkurirati na različitim natječajima te dobivati novac od države, Županije splitsko-dalmatinske...

- Učili smo kako raditi projektnu dokumentaciju i tome smo posvetili mnogo vremena. Osnovali smo tvrtku Marinski komunalac u kojoj je dvadeset zaposlenih, a uveli smo i red u naplati komunalnih usluga. Postali smo jedna od najčišćih općina u priobalju, što nam je pomoglo da ljudi shvate kako trebaju plaćati tu uslugu. No, kad vide da se radi, onda im nije ni teško plaćati - rezonira Mamut.

Pomalo je nejasno kako su sve to uspjeli postići bez prireza, no Mamut tvrdi kako su izračunali da im prirez nije potreban, pogotovo otkako je uveden red u druga plaćanja. Dio novca daje im županija, dio dobivaju kroz druge poreze i državna davanja, a velik dio dolazi i iz komunalnog doprinosa te različitih taksi. Ipak, od iduće će godine uvesti kazne za parkiranje, no doista nije potrebno parkirati ilegalno jer je u većini mjesta moguće ostaviti automobil bez ikakve naplate.

Zabranjeni grad

- Nije nam najvažnija represija, nego edukacija. Zato smo prometnim redarima dali upozorenja koja ostavljaju vozačima. Govorimo im da ne treba tu parkirati, odnosno da to ne smiju te da ćemo ih jednom možda i kažnjavati. No, represija nije ključna. Možda bi nam kazne donijele dodatan prihod, ali to naprosto nije tako značajan novac da bismo represijom išli na svoje građane i turiste - objašnjava Mamut.

Od 1993. do 2008. Marinom je upravljao HDZ koji je, kaže, vladao čeličnom rukom. Zgrada Općine bila je pod ključem, a ispred nje zaštitar.

- Bio je to zabranjeni grad. Kada sam došao, odmah sam to promijenio i općinsku zgradu otvorio mještanima, kojima i pripada. Pa nije to moja zgrada, moj proračun. Općinski je novac sačinjen od sredstava koje akumuliraju svi građani Marine, a na nama kao vlasti je da im pokušamo maksimalno vratiti - objašnjava filozofiju svoje politike Mamut.
Besmisleno trošenje

Kaže kako je važnu ulogu odigrala i racionalizacija trošenja.

- Danas trošimo samo tamo gdje znamo da možemo i gdje će nam to donijeti neke rezultate. Prijašnjih godina općina je besmisleno trošila milijune, a rezultata nije bilo. Plaćali su se članovi različitih odbora. Priskrbili su koji glas i to je bila sva korist od njih. Odmah smo to ukinuli i počeli raditi na pametnijim stvarima. Recimo, lokalni kamenolom nije trideset godina radio, a sada radi bez ikakvih problema. Kako smo to postigli? Jednom općinskom odlukom - proglasili smo područje kamenoloma mini radnom zonom i svi su sretni! S druge strane, moji politički protivnici, SDP i HDZ, uvijek su se samo svađali i trgovali. Primjer lokalne poljoprivredne zadruge sve govori - HDZ je bio na vlasti u općini, a SDP u zadruzi i nikako se nisu mogli dogovoriti oko prostora za zadrugu. Godinama je to bio status quo. To su apsurdne situacije koje se ne smiju događati, jer nikome nisu od koristi - zaključuje marinski načelnik.

Puno su pažnje posvetili i turizmu. Pokušavaju oživjeti mjesto, obnoviti stare zgrade u vlasništvu Općine i urediti plaže. Sramotno je, objašnjava Mamut, da Marina kao turističko mjesto donedavno nije imala nijednu uređenu i opremljenu plažu. Sada ima. Svake se godine, ističe, kvalitetno uredi 200 metara plaže, što se vidi u porastu broja noćenja i zadovoljstvu gostiju.

Novca ima, treba uzeti

- Sada se okrećemo EU fondovima. Doveli smo vodu u dva mjesta, Rastovac i Vinovac, koja nisu ni sanjala da će imati pitku vodu. Povukli smo petnaest milijuna kuna od Hrvatskih voda. Sljedeći nam je korak kanalizacija za koju ćemo tražiti novac iz Europske unije. Novca ima, samo ga treba znati uzeti - govori nam Mamut. Kaže kako je njegova glavna prednost što je nezavisan pa ne ovisi o dnevnopolitičkim prepucavanjima. Ali i to što je, kako za sebe voli reći, političar koji nije odvojen od naroda.

Tvrdi kako je na ti s gotovo svakim stanovnikom Marine, svi ga znaju i on zna njih, zbog čega može dobro znati kakvi su njihovi problemi. Ujedno je i situiran čovjek koji, kako kaže, nije došao na općinsku vlast zaraditi ni uzeti. Ima, veli, devet tisuća loza i 600 maslina od kojih solidno živi. Radio je kao bravar u škveru dok nije postao invalid Domovinskog rata. No, prije Marine nije imao nikakvog političkog iskustva.

- Ma, ja nisam znao ni što je to javna nabava. Ali, zato sam se okružio ljudima koji znaju i šutio sam dok su oni govorili. Nitko ne zna sve. Zato sam ih slušao bez pogovora, učio i upijao. To su mladi, politikom neopterećeni ljudi, stručni i neovisni i oni su glavna snaga Marine - naglašava. Načelnik Marine uvjeren je kako će, dok se god bude držao tih smjernica, općinski proračun sve više rasti, a za dugove se još dugo neće čuti.

Izvor: Jutarnji.hr