<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Dragan Bursać: Stanje redovno, vlast se bahati, opozicija krizira

SDS, koji je po difoltu, valjda, najjača opoziciona partija, ni sam ne zna ko su mu članovi. Ni Mladen Bosić, zen budista iz Brčkog, nije siguran ko će mu prenoćiti, a ko osvanuti u partiji.

01. septembar 2015, 12:00

Došao je kraj političkom ljetu. Krkanluk na Manjači, koji opsenari nazivaju „Kočićev zbor“, a koji sa Kočićem ima veze koliko i Bangladeš sa nogometom, nekako svake godine označi početak vidljive političke bitke u Republici Srpskoj.

Vidljive, jer, dakako, rat riječima, djelima, audio snimcima i video uradcima, između pozicije i opozicije nikada nije ni prestajao. SNSD i sateliti mu stoje suro kano klisurine, naspram...pa, hajde da ih nazovemo opozicije.

Zaborav papaka

Baš u samom finišu ljeta, Dragan Čavić je objavio ono što svi znaju - Da je afera kupovine „papaka“ autentična. Preciznije, snimak premijerke i njenog glasa je autentičan. Čavić je, kako vele, o svom trošku angažovao holandsku istražiteljsku agenciju i riješio stvar. A, vala nije morao da se baca u minus! Mogao mu je svaki tonac na RTRS-u potvrditi da je riječ o originalnom materijalu. Isto tako, mogao mu je svaki penzioner, čistačica, metalostrugar bez posla, besposličar sa radnim mjestom u administraciji  i Romkinja što prosi pored „Boske“ reći da je materijal validan.

Samo, niko lideru Narodne Demokratske Partije ne zna, niti može kazati, šta će on sa tom istinom?! Hoće li tužiti nekoga u Strazburu? Hoće li bojkotovati koga, hoće li štrajkovati glađu? Zna Dragan, kao i svi, da je to ubudale potrošeno vrijeme i zaludna rabota.

Jer pozicija ima dovoljno čorbe u glavi da naredi svojim vojnicima samo jednu stvar - da ćute i ne telale okolo kako će pokrenuti istragu protiv nalogodavaca i izvršitelja samog prisluškivanja. Sjetićete se, onomad prošle godine, kada su „papci“ bili svježe garnirani i kupljeni, SNSD je blentavo izletio sa idejom da se uhapse ljudi koji su snimili nešto, što po njima „nije snimljeno“.

Takav oksimoronski, zapravo, više moronski stav, im se neće ponoviti. Vlast se ućutala kao jazavac u kukuruzima, a opozicija, sa Čavićem, Bosićem, Ivanićem i još po nekim entuzijastom, velim, ni sama ne zna šta bi sa istinom. Narod odavno zabasao u prostranstva bijede, gleda od čega će djecu poslati u školu, a afera „papak“ pada duboko, duboko dole na tajmlajnu informatičkog metasvijeta.

Vlast jača nego ikad

Kada pogledamo vlast u Republici Srpskoj, dabome da ne gledamo SNSD, DNS, Željku Cvijanović, niti kakvog ministra. Gledamo isključivo Milorada Dodika, koji je, po običaju, sveprisutan - od trebinjske bajkerijade, gdje se sa drugarima Kusturicom i Grigorijem dobro provodi, do obrtanja jaganjaca i prasadi na gore pomenutoj Manjači. Gledamo jedinog autentičnog zapadnosrpskog Baju, koji gospodari medijima, pozicionim i, ono malo što ih ima, opozicionim. Prvi mu, u sjevernokorejskom stilu, poju hvalospjeve, drugi slabašno i neargumentovano pljuju pod prozor. 

Ne bi ništa, a i to smo znali, od Radojičićevog ulaska u ring, koji je, kako su neki maštali, trebalo da uleti i preuzme stvar. Igi je ostao tamo gdje je i bio - u prvoj klupi, poput odličnog, ali neambicioznog prvačića. Dodik zna nagraditi poslušne, pa je tako Igi namjesto lizalice dobio protokolarno, reda radi, mjesto potpredsjednika partije sa još par anonimusa.

Kad smo kod snage vlasti, dovoljno je reći da se opet dobro zajebavaju, kad su shvatili razmjere narodne apatije i (ne)postojanja opozicije. Opet niče aerodrom, ovaj put na Sokocu, ministar policije je onomad pretukao nekog čovjeka, ima i prijava, ali kakve to sad veze ima, osvještavaju se dvorci lokalnih tajkuna, održavanje higijene u zgradi Vlade se plaća stotinama hiljada maraka, naših para...Ma, milina jedna neopisiva. Bahaćenje, koje narod opet može progutati i popušiti.

Opozicija poslovično nespremna

SDS, koji je po difoltu, valjda, najjača opoziciona partija, ni sam ne zna ko su mu članovi. Ni Mladen Bosić, zen budista iz Brčkog, nije siguran ko će mu prenoćiti, a ko osvanuti u partiji. Sjeća se Bosić trola Nenada Stevandića, koji je čak bio kandidat opozicije na lokalnim izborima za gradonačelnika Banjaluke i zabio takvu autogolčinu i SDS-u i opoziciji, od koje se nisu povratili ove tri godine. Sjeća se, pa paranoiše i na svoju sjenku. Samo, poslije opštenja, nema kajanja. Džaba mu sjećanje.

Mada, ispostaviće se, nije taj isti Nenad Stevandić sebi zabio autogol, nego je upravo suprotno, ziheraški, nožem u leđa pokopao opoziciju i brže-bolje sa gerijatrijskim ispucalim kadrom napravio još stariji i autentičniji SDS. Gleda Bosić, pa ništa ne radi. 

A i šta bi uradio? Kad smo kod ziheraša, Ognjen Tadić, koji je izgubio valjda sve izbore na koje je izašao, sad važe ima li uopšte smisla da bude prvi čovjek banjalučkog SDS-a. Odvagao je i dao iskrenu ostavku, ali su ga kolege još iskrenije odbile i ostavile na vrućem krajiškom tronošcu, da se cvrlji i mrljavi do poslije lokalnih izbora. Zna Tadić da će mu to, vjerovatno, biti posljednji izbori u SDS-ovom dresu, ako ne pobijedi, a izgledi su trenutno mizerni.

U svemu ovome, najbolje pluta interesna grupacija znana kao PDP. Ovi veseljaci, bez bilo kakvih predispozicija, a pod uticajem viših sila nebeskih i rasporedom karata na BiH političkom stolu, dobiše neku vrstu protektorata i uzvišenosti, koju samo oni mogu tako elegantno i nonšalantno nositi. Imaju čovjeka za Brisel, za Njujork, za predsjedništvo BiH. Od čitave partijice, imaju čeljade za sve! Nesposobne, ali na mjestu. Čista fascinacija!

Ne rade ništa, što im je oduvijek bio zaštitni znak, samo su dobro plaćeni, uhljebljeni i, jednom riječju, uživaju na državnim jaslama. Politički život u Republici Srpskoj interesuje ih koliko i kvantna mehanika prosječnu starletu.

Ukinuti lokalne izbore!

Kada se stvari realno poslože, kada se normalno anticipira realnost, kada se vide sve budalaštine i apsurdi koaliranja u manjim sredinama, mislim da je jedino oko čega bi se i vlast i opozicija složili to –Da se ukinu lokalni izbori, jednom za svagda. Dabome! Em, nikada nisu mijenjali odistinsko stanje stvari, em su unosili zlu krv u ionako isparčane opštinice, em, a to em je najbitnije, koštaju dozlaboga. Svaka partija bi te novce mogla utrošiti u zanavljanje voznog parka audijima i mercedesima (zaboga, ko će voziti automobil stariji od 3 godine, bruka je), u kupovinu kretnina i nekretnina za oligarhe svoje, za podmazivanje, za dilove i talove na svim političkim nivoima, za nove kupovine, na draftu prispjelih i zelenih papaka, koji boga i Željku Cvijanović mole da ih „kupi“.

Istinabog, cijene su daleko niže, a papci su, kako stvari stoje, obezvrijeđeni do maksimuma, pa papkarenje i nije u modi ove jeseni.

Rijaliti zvani život

Ove godine, svaka televizija u regionu koja drži do sebe (čitaj, ima nešto para), emituje bar po dva rijalitija. Opijeni i gladni narod, samo to može priuštiti. Gole guzice, sise, krkanluk, pokoja tuča, malo suza i krvi. Visoke i srednje kulture nikada nije ni bilo u ovim gudurama, e da bi se formirala kakva politička svijest i savjest u puka. Gladni jesu, ali se bune na sebi slične gladnike sa one strane moždano-nacionalne barijere. I u tome je sva muka ovog nesrećnog naroda. A, tamo sa one strane tora sjede iste glavonje, kao i u nas, i oko stola im se vrzma ista bijeda.

Jesen žedna dolazi, dan mrmota ne prolazi. Biće gladi, suša pobila usjeve, ali biće i mazohističke radosti narodne. 

Ostaje pozicija i opozicija dobrovoljno, uz mrsne apanaže, tamo gdje i jeste sve ove godine. Narod je, negdje poslije opštih izbora, zaboravio i za koga je tačno glasao i čemu se to ponajviše nada. Zato, ukinite lokalne izbore! Narodu ne trebaju, vlastima je svejedno, a životni rijaliti se neće promijeniti ni za godinu, dvije, pet...


Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru@dijalekticar