<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

I oprosti nam dvorce naše!

Tebi, mili Rojo, dugujemo i svoj život. Kako vladika reče, ti nam daješ posao, daješ nam da živimo i radimo. A posao jeste život, tebi dugujemo sve.

01. septembar 2015, 12:00

 Dragi Rojo,

Nadam se da mi nećeš uzeti za zlo što ti se ovako prisno obraćam. Znam ja da si ti navikao na ove čankolize koji ti prilaze puzeći i kojima je jedini kriterijum debljina novčanika, al’ k’o velim, kad si mi već posvetio dvorac, možemo i na ti,

Vladika reče da si čovek prostranog srca koji pomaže ljudima tako što ih zapošljava i daje im da žive i rade. Zna on dobro da pročita čoveka. Zato se uzdam u njegovu procenu. A što kažu da je možda pogrešio jer si ti moj Rojo imao naočare, lažu. Ne znaju oni da vladika ne bi bio to što jeste da procenjuje na osnovu očiju. Sudi on na osnovu drugih stvari. 

Ima tako, dragi Rojo, I u Hercegovini zlobnih ljudi. Davno si otišao odavde, iskvarilo se to, uvek nezadovoljno šta god da im uradiš. Ma šta da im daš. Kažu, nisi platio 17 miliona poreza. A ne znaju kukavni da ti taj porez ne daš iz inata. To je osveta zato što RS maćehinski gleda na ovu našu ispošćenu Hercegovinu. Zato si i otišao da nešto naučiš i da to vratiš svojoj rodnoj grudi. A naučio si da ne plaćaš porez. I još za to da budeš odlikovan. Ako to nije znanje, ja stvarno ne znam šta je.

Tebi, mili Rojo, dugujemo i svoj život. Kako vladika reče, ti nam daješ posao, daješ nam da živimo i radimo. A posao jeste život, tebi dugujemo sve. To što neki zluradi kažu da su i vlasnici plantaža davali crncima da žive i rade, i to još na svojim posedima, apsolutno ne stoji. Prvo, oni su bili robovi, a ti zapošljavaš radnike, što je semantički potpuno različito. I drugo, njihovi dvorci nisu bili ovako velelepni.  

Kao svaka majka, tako si i ti, moj Rojo, devet meseci pod srcem nosio svoje čedo.  Iznedrivši dvorac postao si i otac i majka što do sada, priznaće čak i oni zlobni, nije pošlo za rukom ni jednoj običnoj hercegovačkoj majci.

Znam ja, moj Rodoljube, da si ti pametan i da je to što si jedva promucao nekoliko prostih rečenica nije do inteligencije ili nekih oštećenja mozga. Emocije su te koje su te sprečile da napraviš koji prosto-prošireni napor.  Razumljivo je to, jer i žena koja se tek porodi, teško može da suvislo razmišlja, što zbog emocija, što zbog hormona. Nju čak i sud smatra neuračunjljivom. A tebe hvataju za svaku reč. Govore da samo neuračunljivom ili  sa ružičastim naočarima na očima može da se učini da Hercegovina napreduje. A svako je mogao da vidi da tvoje naočare nisu ružičaste, daleko bilo. Više kao boja preprženog šećera. Ti isti kažu da sve i da hoćeš, iza bedema nećeš moći da čuješ vapaj. Kakva budalaština. Čak i da ga ne čuješ, vapaj će čuti Bog, a on će preneti vladiki, a vladika tebi. Meni je to jasno, ali ovaj neuki narod nikako da shvati. Zato je dobro da si se vratio sa tim svim znanjima sakupljenim po belom svetu. 

Jasno je da ti nemaš mnogo vremena, zauzet si čovek, pa bih samo za kraj da te priupitam, kad su planirao da dođem i koliki je moj udeo u dvorcu. K’o velim, I ja sam hercegovačka majka. Nisam rodila dvorac, ja k’o I sve ostale, samo običnu decu, ne znam ni da li su vrednosti. Pa me zanimaju kriterijumi koje ćeš koristiti. Znam da se do sudnjeg dana Jelena Anžujska pojaviti neće, ali mediji nisu preneli kako prema dvorcu koji im je posvećen da se odnose ostale majke u Hercegovini. 

Nadam se da me to što sam rodom iz Sremske Mitrovice neće diskvalifikovati. Uostalom, ni tebe iz Hercegovine, moj Rojo, to nije sprečilo da privatizuješ, a potom u stečaj odvedeš mesnu industriju Mitros u kojoj je radilo hiljadu mitrovčana. Među njima i moja majka. 

Zahvalna što si mom životu dao novu dimenziju

Milanka Kovačević