<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Uzaludno zveckanje referendumom

<p>Sa jedne strane političari u RS govore u ime naroda, a sa druge strane, kad treba donijeti bitne odluke, zaklanjaju se iza naroda pozivajući se na taj demokratski instrument koji se naziva referendum.</p>

08. maj 2011, 12:00



Ukoliko OHR ne poništi odluku Narodne skupštine RS o raspisivanju referenduma po pitanju “ nametnutih zakona a posebno o kvalitetu rada Suda i Tužilaštva BiH”,  bio bi to prvi referendum u poslijeratnom periodu Bosne i Hercegovine.

Često pozivanje na plebiscitarno izjašnjavanje građana u vezi sa sudbonosnim usmjeravanjem zemlje može u jednu ruku predstavljati toliko potrebnu petu brzinu u rješavanju određenih problema, ali i situaciju u kojoj će demokratija postati talac određenog broja ljudi koji će redovno izlaziti na plebiscite i političarima dati toliko potrebni legitimitet naroda. Za neke, referendum predstavlja najavu rata. Za druge, opet, legitiman put ka ostvarenju vijekovnih aspiracija.

Stav Evropske komisije i predstavnika EU je da je odlukom o raspisivanju referenduma u RS "pređena crvena linija", te da je, prema njihovom mišljenju, on usmjeren na rušenje legitimnih institucija BiH i na legitimne predstavnike međunarodne zajednice. Svi diplomatski napori trenutno idu u jednom pravcu, a to je ko će prije ukinuti referendum u Srpskoj? Međunarodna zajednica ili politička vrhuška Srpske?

Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko ponovio je više puta da će poništiti skupštinsku odluku o referendumu u Republici Srpskoj ne učini li to Narodna skupština sama.

"Referendum nije sporan ukoliko je iz nadležnosti opštine ili entiteta. Međutim, referendum, koji u RS-u namjeravaju provesti iz nadležnosti je države, i to ne može", rekao je Valentin Inzko

Stav političara iz RS je jasan. Prema njihovom mišljenju, referendum je najviši oblik demokratskog odlučivanja. Činjenica je da je uključenost građana bitna i da ona treba biti što veća, ne samo u vidu referenduma već i putem izbornog procesa uopšte.

Međutim, građani RS su spremniji za referendume koji se tiču isključivo političkih i nacionalnih pitanja nego na referendumska pitanja koja se tiču njihovog standarda i boljih uslova života. Dodikova pretpostavka je da bi na tako koncipirane referendume izašao veliki broj građana RS i glasao na način na koji priželjkuje.

Predsjednik Dodik je izjavio kazao kako „nema nimalo sumnje da će građani RS masovno izaći na referendum i u velikom procentu odgovoriti na referendumsko pitanje koje glasi: "Da li podržavate nametnute zakone visokog predstavnika BiH, posebno o Sudu i Tužilaštvu BiH, te njihovu neustavnu verifikaciju u parlamentu BiH?"

I lider opozicione Demokratske partije Dragan Čavić je ranije za BUKU izjavio kako je jasno da će na ovako postavljeno pitanje svi građani RS odgovoriti da “nisu za nametnute odluke”.

Naravno, postoje argumenti za sprovođenje referenduma. Kao čest primjer se navodi Švajcarska koja je plebiscit uvela kao način na koji će se kreirati politika na federalnom, kantonalnom ili lokalnom nivou. Međutim, kada se govori o samoj formi švajcarskog referednuma onda je bitno istaći da Vlada Švajcarske ne odlučuje o tome koja će pitanja ići na referendum, a koja ne. Nadalje, postoji Ustavom definisana procedura obavljanja referenduma, a koja ne može biti predmet bilo kakvih političkih pritisaka i manipulacija.

U javnom prostoru u kojem i javni mediji i politička struktura pripremaju javnost na takav  ishod koji će vlastima u RS odgovarati, stvoren je odličan manipulativni prostor koji političari mogu zloupotrijebiti.

Dodik u slučaju referenduma svoje političko ponašanje samo deklarativno usmjerava po volji građana, a ustvari se samo skriva iza njih, dajući im lažnu moć. Zato se u javnosti govori o tome da „građani RS moraju imati pravo iskazati svoje mišljenje”, da je „referendum vrhunsko demokratsko pravo”, itd... Dodik je čak izjavio da je spreman da napusti svoju političku funkciju ukoliko narod odluči da je ZA „nametnute” odluke Visokog predstavnika.

Ovakvo populističko poigravanje sa voljom građana odličan je hičkokovski mcguffin, povod za politički obračun sa institucijom sa kojom se Dodik  „ideološki i politički ne slaže”. Jer, kako drugačije tumačiti izjavu da će se “referendum poništiti ukoliko vlasti u RS od pravosudnih institucija BiH ne dobiju potvrdu tačnog datuma za završetak istrage o zločinima nad Srbima, prestanka retroaktivne primjene Krivičnog zakona BiH, prestanka prakse da se isti sudija Suda BiH pojavljuje u prvostepenom i drugostepenom postupku, kao i zabrane Sudu BiH da se miješa u rad nižih sudova”. A podsjetićemo, sve ovo su argumenti stranaka u RS koji se koriste u argumentaciji protiv Suda i Tužilaštva BiH.  Jasno je dakle da se radi o političkom ucjenjivanju u kojem se referendum koristi za vršenje pritiska na međunarodnu zajednicu i pravosudne organe BiH.

Druga stvar koja je simptomatična kada je u pitanju najavljeni referendum je da se za ovom institucijom glasanja u RS poteže samo onda kada vladajuće strukture pretpostavljaju da je riječ o pitanjima za koje će dobiti gotovo stopostotnu referendumsku podršku građana. A referendumske teme kojima se do sada mahalo u RS, naročito u periodu izbora, većinom se tiču „nacionalnih interesa” kojima se odvlači pažnja od krucijalnih i stvarnih tema, kao što je ekonomska situacija.

„To su sve besmislice i pokazatelji da naši političari, sa ovim ili onim predloženim pitanjima ponovo vode jednu kampanju u kojoj se zaklanjaju iza naroda. Oni, dakle, sa jedne strane govore u ime naroda, a sa druge strane, kad treba donijeti bitne odluke, zaklanjaju se iza naroda pozivajući se na taj demokratski instrument koji se naziva referendum“, kazao nam je profesor Miodrag Živanović sa banjalučkog Univerziteta.

Prema njegovom mišljenju, „referendum ima smisla kada se u pravnom poretku uspostavi pojam građanina i kad taj građanin sa svim svojim potencijalima postane bar djelimično faktor odlučivanja“.

„Pozivanje naroda na referendume pripada plemenskom uređenju društva“, kaže profesor Živanović.

Treći problem u vezi sa referendumom jeste da li smo kao građani toliko dobro obaviješteni i osviješteni da možemo zauzeti jasan stav u vezi sa postavljenim referendumskim pitanjem.

S tim u vezi bitno je napomenuti da ni volja većine ne mora predstavljati apsolutnu istinu. Građani su često neinformisani te većinu svojih zaključaka donose na osnovu manjka informacija, ili često poluistina koje im plasiraju „njihovi” političari. Pozivanje na plebiscitarno izjašnjavanje naroda tako paradoksalno može predstavljati svojevrsni kraj demokratije, jer odluke donosi poluinformisani i često polupismeni narod.

Politikolozi, kritičari referenduma kao osnovnog građanskog prava, ističu kako su građani na referendumu „omađijani“ prolaznim hirovima svojih političara te da često nisu dovoljno informisani da odgovaraju na komplikovana ili isključivo tehnička pitanja.

Također, prema njihovom mišljenju, glasači su pod uticajem jake ličnosti i njegove medijske propagande, te skupih reklamnih kampanja. James Madison, četvrti predsjednik SAD, tvrdio je  recimo kako je direktna demokratija „tiranija većine“.

Sljedeći problem koji se javlja u vezi sa referendumom u Republici Srpskoj je njegova pravna snaga. Pitanje koje postavljaju opozicioni lideri je – What’s next? Šta dalje? Šta ukoliko se narod odluči da su protiv “nametnutih” zakona? Kako će se u praksi sprovesti rezultati referenduma?

I na to pitanje Milorad Dodik ima spreman odgovor. Prema dosadašnjim izjavama, u redovnu proceduru bi trebalo uputiti prijedlog izmjene zakona o Sudu i Tužilaštvu BiH. Dakle, 5 miliona KM, koliko je najavljeno da će referendum koštati, će biti potrošeno samo da bi se u proceduru uvrstio prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona. Zašto onda referendumom tražiti legitimitet naroda? U samoj definiciji referenduma stoji kako on mora rezultirati u konkretnu akciju. Prijedlog o izmjenama i dopunama Zakona je sve samo ne konkretna akcija. Drugim riječima, ma šta god građani RS odlučili,  Sud i Tužilaštvo BiH neće biti ukinuti. 

Dragan Čavić je naglasio prilikom susreta sa specijalnim predstavnikom EU Miroslavom Lajčakom da će oni koji su donijeli odluku morati da je realizuju onako kako je predsjednik RS Milorad Dodik rekao u Beogradu, odnosno da se referendum ne održava da bi se ukinuli Sud i Tužilaštvo BiH, već da se izdejstvuje procesuiranje zločina nad Srbima, ukidanje retroaktivna primjena Krivičnog zakona BiH, te onemogućenje predsjedniku Suda da imenuje ista vijeća u prvostepenom i drugostepenom postupku i preuzimanje predmeta koje su započeli entitetski sudovi.

"Ako se referendumom želi postići ovaj cilj, onda on nije potreban i oni koji očekuju da će nakon referenduma prestati da djeluju Sud i Tužilaštvo BiH se varaju", rekao je Čavić.

Način vođenja politike koji upražnjava vladajuća koalicija u RS, a koji poziva na izjašnjavanje naroda je nerazuman, a uz to veoma opasan za društvo koje pretenduje da bude evropsko, ukoliko dopusti da postane poljana u kojoj će neinformisani i manipulisani narod dobiti lažni legitimitet da odlučuje.

A u društvu kakvo je naše, u kojem su generalno nejasno artikulisani njegovi ciljevi i interesi, politika ni ne može dugoročno rješavati probleme.

Na kraju, to vodi u situaciju da se većinsko mišljenje može lako mijenjati i to kako odgovara tzv. „nacionalnim” ili partijskim interesima. Kao konačan rezultat dobijamo gubitak odgovornosti u politici a političke odluke se sakrivaju iza većinske volje naroda, a toliko potrebni koraci u daljem procesu demokratizacije društva se ne mogu načiniti.

U konačnici, „mi građani”, čije se mišljenje pita, a zapravo se ne pita, smo takvom politikom sve više zatrovani, i kao posljedicu toga imamo hronično izbjegavanje glasanja od strane velikog broja građana. A pritom je sve više onih sa partijskim knjižicama u džepovima koji će odlučivati umjesto nas. Već dugo smo taoci takve politike u RS, aljkave ali spektakularno režirane i odglumljene. I nikad dosadne.Uključivanjem u nju putem referenduma, postaćemo dio tog spektakla. Ali, nažalost, ne kao režiseri ili scenaristi, kao što se to želi prikazati, već isključivo kao statisti.