Odluka je pala. Ustavni sud je odlučio i objavio u Službenom glasniku. Referendum u Republici Srpkoj će se ipak održati u novembru, a referendumsko pitanje na koje će narod ovoga eniteta odgovarati jako je kratko i sažeto, a glasi:
''Da li podržavate neustavno i neovlašćeno nametanje zakona od strane visokih predstavnika međunarodne zajednice u BiH, posebno nametnute zakone o Sudu i Tužilaštvu BiH i primjenu njihovih odluka na teritoriji RS?".
Ako se nekome učini da je pitanje sugestivno, apsolutno je u krivu. To što u istome pitanju stoji da su dosadašnji zakoni koje su donijeli visoki predstavnici neustavni i neovlašćeni naravno da je korektno i argumentovano. Pa, dobro se zna da je međunarodna zajednica, nakon Dejtona, u Bosni i Hercegovini postavila visokoga predstavnika da samo nadgleda ''radove na putu'', a nikako da se miješa u prekrajanje ovdašnje politike i u integraciju države u evropske tokove. Šta ima neki Irac, Šveđanin, Austrijanac ili Slovak da se miješa u naše stvari!
Otkud hrabrost tamo nekom visokom predstavniku da išta nameće, pa oni su nama poslati samo da statiraju u kukuruzima, nikako da donose odluke. Zar našim društvenoodgovornim političarima uopšte i treba neko poput visokoga predstavnika da odlučuje umjesto njih. Pa to je nonsens.
Domaći analitičari, naravno oni koji odgovaraju vladajućim partijama u RS-u i koji škrabaju svoje analize po režimskim glasilima za sitne pare i još sitniju medijsku popularnost, godinama komentarišu kako visoki predstavnici, koristeći raznorazna ovlaštenja, a ponajviše ona famozna Bonska, krše Dejton, vraćaju zemlju u predratno stanje, krše prava naroda i slično. Zapravo, visoki predstavnici nakon rata i nisu imali drugu vrstu posla osim da, kao što kočijaš uzengijama i korbačem upravlja zaprežnim kolima, naređuju nadobudnim političarima, a našim narodnim vođama i liderima partija, na koju stranu da nagone državu.
Visoki predstavnici i jesu postavljeni kako bi se Dejtonski sporazum što žešće, drastičnije i brže sproveo u djelo, a u isto vrijeme sankcionisali političari koji rade kontra tog mirovnog sporazuma. Naravno da su visoki predstavnici obnašali vlast u Bosni i Hercegovini i da to političarima koji se dočepaju trona nije odgovaralo, ali, naprosto, naši političari ni prije dvadeset godina, a ni dan danas, nemaju političku volju da ustabile državu. Pitanje je da li bi Bosna i Hercegovina postojala da nije bilo zajednice i tih njihovih predstavnika. Drugo je pitanje kome država BiH odgovara, a kome smeta, i kome je pomogla da živi kao kralj, a kome da jedva sastavlja kraj sa krajem. Milorad Dodik sigurno ne spada u ovu drugu kategoriju.
Od Karla Bilta, Vestendorfa, Petriča, Ešdauna, Šilinga i Lajčaka, pa do sadašnjeg Incka, mijenjale su se političke igrarije u Bosni i Hercegovini. Nekada je Dodiku odgovaralo da visoki predstavnik zabrani politički angažman njegovim protivnicima. Oni koji su danas čvrsto na vlasti nekada su bili duboka opozicija, te im je međunarodna zajednica, sa sve visokim predstavnicima, davala podršku da se dočepaju vlasti.
Isti ovaj Milorad Dodik 1999. godine je svrgnuo sa vlasti sadašnju opozicionu partiju SDS, koja mu je i stvorila RS, i to uz pomoć tenkova međunarodne zajednice. Tada Miloradu nisu smetali visoki predstavnici, nego je, štaviše, sa istima pravio sastanke i dogovarao se o budućoj politici. Sjetimo se posjeta američkog sekretara Merilin Olbrajt i sličnih delegacija u Banjaluci. Tada Dodiku stranci nisu smetali i nije mu smetalo donošenje kojekakvih zakona. Ipak, u međuvremenu je mali Mile postao veliki Dodik, kojeg se sve pita u državi, pa bi da ga se pita i ko će kakav zakon da donese.
Ako je i istina da je međunarodna zajednica trebala ljude koji će praviti političku nestabilnost u zemlji, te postavljala svoje Milorade da to čine, onda je jasno kao dan da se ova politička karikatura zvana SNSD, sa sve svojim koalicionim partnerima DNS-om i socijalistima RS-a, nema šta buniti protiv odluka koje su visoki predstavnici donosili.
Uostalom, zašto se ovakvi referendumi nisu organizovali prije no što su određeni zakoni doneseni i šta tu referendum može da riješi?
Naravno da se ovdje radi o još jednoj političkoj igranci u nizu, a ne o zakonodavstvu. Isto kao što su igranke i tobožnje Dodikove svađe sa bošnjačkim ili hrvatskim liderima, koji ga sve vrijeme podržavaju da ostane na političkom tronu u «boljem dijelu» BiH.
Sada kada je Miloradu dogorilo do nokata i kada je spoznao činjenicu da je politički pukao i da nema podršku naroda kao što je nekada imao, htio bi da dokaže koliki je patriota i da ima veću moć čak i od visokog predstavnika Valentina Incka, koji više i ne koristi nikakva ovlaštenja, jer su kolege prije njega već sve zakone koje je trebalo donijeti sproveli u djelo.
Sjetimo se da Milorad, kada je dolazio na vlast, nije bio toliki zagovornik Republike Srpske. Zato je i dozvolio da se za vrijeme njegove vladavine usvoje mnogi zakoni koji su donosili veću korist državi BiH, nego entitetu. Ali to je bilo prije sedamnaest godina, kada Dodik nije ni sanjao da će imati ovoliku političku moć i da će se ugraditi u sve poslove u Republici Srpskoj. Pa, ko bi onda bio lud da sve te poslove sad prepusti nekom drugom.
Naravno da je njegova briga za RS usiljena i da se tu radi o brizi za svoju fotelju. Ako bi svoje šape mogao da umiješa i u poslove Suda, te napravi privatno sudstvo, nezavisno od državnog, to bi mu omogućilo da se na vlasti održi barem još jedan mandat u kojem bi dovršio posao oko ''privatizacije države'', a kad to učini i zataška malverzacije i pronevjere koje je za vrijeme vlasti činio, može mirne duše da ode u penziju, ako ga prije toga privatni Sud ne proglasi za doživotnog predsjednika Republike Srpske.
