Adi Softić, mladić iz Maglaja, nedavno je došao na naslovnice časopisa u BiH jer je zahvaljujući svom trudu realizovao multimedijalnu predstavu Mr.itboy. Angažovan je u više organizacija u Maglaju, radio je na poboljšanju zajednice u kojoj živi, a za BUKU govori o svom radu, angažmanu mladih, predstavi na kojoj je radio i drugim temama.
Nedavno je u Maglaju održan mjuzikl/predstava Mr.itboy koju potpisuješ. Možeš li nam reči nešto više o samoj predstavi?
Mr. It Boy-Bajka života u tri čina je monomjuzikl,cabaret koji sam napisao inspirisan sveopštom nesigurnošću koja vlada među mladima u našoj zemlji i okruženju. Okidač je bio serijal The New Yorkera koji se bavio životima muškaraca koji su svoj socijalni položaj izdeterminirali udavši se za bogate nasljednice. Nakon sloma braka, postajali bi outsider. Zamislio sam tipičnog mladića iz BiH kojem je slamka za spas takav čin, na sceni kroz muziku i monologue, sjajnu poeziju bh. književnika i uz pomoć manekenke Nine Džnić koja je isključivo facijalnim ekspresijama i gestikulacijom dočaravala suprugu, interpretirao to sve. Trudio sam se sa saradnicima iz Slovenije sklopiti jedan lijep muzički repertoar satkan od pop i rock hitova našeg podneblja, te svjetskog. Često sam scenarij znao mijenjati ako čujem dobru pjesmu u kafiću i osjetim da bi odgovarala samom konceptu. Svaka pjesma je zaista tu noć dobila svoj mali scenario i karakter. Kada pišem tekstove trudim se ne biti “ja” već lik kojeg kreiram, sebe ne mogu zamisliti kako pjevam Severinin pogled ispod obrva, no momak koji je pokraj supruge izgubio sebe i svoju seksualnost, šarm, harizmu, on može sve na sceni.
Koliko je bilo teško organizovati ovu predstavu, jer zaista izgleda svjetski? Koliko su dugo trajale pripreme i sa čime si se sve suočavao tokom tog procesa?
Bilo je izuzetno teško jer je to prvi događaj u Aleji stogodišnjih platana u Maglaju, ispred stare socijalističke zgrade Natronkomerca. Hvala na komplimentima da izgleda svjetski, imali smo tu otkačenu ideju da Aleju pretvorimo u magični vrt. Suočavao sam se s mnogim prijetnjama raznih anonimaca koji su htjeli da nam stanu na put, znatiželjnim pogledima, ali i pojedinim pravnim preprekama. Sve smo to zahvaljujući podršci lokalne vlasti prebrodili. Naš mjuzikl je zahvaljujući samom konceptu postao dio UNDP-evog LOD IV projekta kojeg finansira Evropska unija iz IPA fondova. Proces kreiranja bilo kakvog programa je naporan, naš je bio još naporniji zbog okolnosti u kojima smo od maja 2014. U konačnici, bilo je teško pjevati,plesati i glumiti istovremeno, sa plesačima iz Sarajeva smo samo na dan premijere imali zajedničku probu uz njihove već ranije spremljene koreografije. Mislim da samo taj dan mogli prodavati stress na komad.
Kakvi su utisci nakon održane premijere?
Izuzetno sam ispunjen. Prečesto se budim i sam pred ogledalom ponovo sve odigram,onako za svoju dušu. Sretan sam što sam sa svojom ekipom ispisao komadić života ovog malenog grada. Ako je poplava bila novi početak, mi smo kulturu otpočeli, neskroman sam, svjetski. Dijete koje je na sceni treba svoju publiku, oni su pristali sa nama putovati od tame ka svjetlosti i ponovo biti djeca. Tu noć smo svi bili taj nesigurni momak, muška sponzoruša koja želi osvetu, ali najprije ljubav ljudi oko sebe.
Kako je publika u Maglaju prihvatila ovaj rad?
Kažu da je bilo koji ljudski postupak ispravan ako se mišljenja podijele. Mnogima se svidjelo sve što su vidjeli, kažu da smo ispred svog vremena. Postoji i nekolicina koja kaže da takvo nešto još nije bilo potrebno, ali svako treba i mora imati slobodu da iskaže sebe na način na koji želi. Ne žalim i ne raspravljam se s neistomišljenicima, još manje se izvinjavam za prirodu sebe i svojih saradnika. Umjetnost ne poznaje kaveze i klišee bilo koje vrste. Maglaj je položio ispit, dokazao da je sredina koja je spremna za projekte još većeg tipa, da smo svi skupa zreli da se upustimo u igru pariranja većim kulturnim centrima i dešavanjima. Mislim da smo to medijski, ali i u praksi ovaj put uspjeli, poplava duh ne ubija, samo ga ojača, naročito kod nas mladih.
Koliko je teško mladima stvarati, naročito u manjim sredinama?
Sredina, bila ona velika ili mala, uvijek će otežavati, ako joj se to dopusti. Mladi ljudi su kod nas nažalost ubijeni u pojam kako se ne isplati truditi i raditi. Stvaralaštvo bilo koje vrste kod nas je tabu i kavez u kojem je lav, bolje ga zaobići da nas ne rastrga. Bitna je širina vidika i jasnoća vizije koju imate, bilo da je to vizija pred utakmicu , koncert ili performans. Koliko čvrsto ste nogama na zemlji, a umom u oblacima determinira da li ćete izdržati pritisak i tremu, uspjeh je u svemu tome relativan.
Smatraš li da je važno da se mladi angažuju više da bi sredine u kojim žive bile bolje?
To je apsolutno najvažnija stvar. Prestanimo se ponašati kao panjevi i pravdati se kako : “To nije naš posao!” Čiji je? Najbolje stvari se postižu u mladosti, tad smo puni snage, važno ju je usmjeriti ka korisnim stvarima, ne samo za individue, već kompletnu zajednicu. Bez kompromisa i zdravog dijaloga to svakako ne ide. “Kad se male ruke slože, sve se može!”
Koji su, po tebi, najveći problemi u Maglaju?
Problem Maglaja su pogrešne percepcije ljudi. Ogroman značaj se pridaje tradicionalnim tumačenjima, izlaženje van okvira se gleda kao čin vandalizma. Ogromna intelektualna snaga je napustila grad tokom i nakon rata. Poplava je uništila sve što je mogla. Srećom, dolaze nove generacije koje polako vraćaju kulturu, umjetnost, kvalitetan sport i aktivizam. Kroz par godina, siguran sam da će Maglaj pnovo važiti za primjer malog grada sa velikim intelektualnim, sportskim i drugim potencijalima koji postižu vrhunske rezultate. Za to je potrebna jaka privreda, zaustavili smo trend da je nezaposlenost veća od zaposlenosti. Kod nas je zaposlenost u 2015. god. veća od nezaposlenosti, još jedan ili dva jaka privredna subjekta i ovdje bi sve moglo da funkcioniše i bolje nego prija rata i poplave.
Za rad na ovom projetku dobili ste podršku od Fondacije “Art For Freedom” koju vodi kraljica pop muzike Madonna. Koliko vam je značajna ova podrška?
Takva podrška se ne dobija svaki dan, pogotov ne ako ste iz malene BiH i u njoj malog Maglaja. Prošle godine, naš rad “Živa zastava za domovinu” je bio jedan od favorita, što nam je otvorilo vrata platforme da dobijemo kontakte vrlo značajnih menadžera i umjetnika koji mogu pomoći u narednim projektima. Uskoro nas očekuje web-promocija, kada snimke sa premijere budu gotove.
Kakvi su planovi sa ovim mjuziklom? Da li ćete ga izvesti u nekom drugom gradu?
Mr.It Boy tokom jeseni i zime ostaje tu gdje jeste, zamišljen je kao show koji se izvodi na otvorenom. U narednoj godini postoji mogućnost izvedbe u Sarajevu, volio bih da dođemo i do Banjaluke, Kastel ili Gospodska bi bili perfektni za naš show!
Kakvi su tvoji, Adi, planovi, čime se još baviš...
Planiram nastaviti studije Političkih nauka i međunarodnih odnosa na Univerzitetu SSST u Sarajevu, uspješno sam završio prvu godinu. Nastavljam svakakao paralelno vođenje udruženja mladih i radit ću na već ranije započetim projektima obnove određene infrastrukture od značaja za kulturu. Pisat ću i nešto novo, smišljati novi show, vježbati pjevanje. Publika pokazuje da želi još…
I za kraj, poruka mladim, tvojoj generaciji, kako da se izbore za svoje snove...
Snove vam niko ne može ukrasti i iskopirati. Sanjajte veliko i bit ćete veliki, snovi nikada neće biti out. Budite lavovi koje niko ne smije staviti u kavez, ideje mijenjaju svijet!
Razgovarala Maja Isović
