Sarajevski otvoreni centar pripremio je amandmane na Zakon o zabrani diskriminacije koji su nedavno predstavljeni radnoj grupi Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice. Radna grupa ima zadatak da izradi izmjene i dopune ovog zakona. Koje su vaše najveće zamjerke na trenutni zakonski okvir?
Usvajanjem Zakona o zabrani diskriminacije 2009. godine BiH je dobila jedan revolucionarni i sveobuhvatni sistem zaštite od nepravednog nejednakog postupanja. I pored svih zamjerki koje svi/e imamo, mora se naglasiti da zakon već sada nudi dobar sistem zaštite. Imajući na umu da je veliki broj aktera iz civilnog društva, predvođeni organizacijama iz Koalicije “Jednakost za sve”, producirao značajne nalaze kada govorimo o trenutnom zakonskom okviru, SOC je osjećao potrebu da ode nekoliko koraka dalje. Naša ekspertna grupa, u saradnji sa Agencijom za ravnopravnost spolova BiH, izradila je konkretne amandmane i obrazloženje istih. Sve zamjerke na postojeći zakonski okvir možemo sumirati u dvije rečenice. Zakon nije usaglašen sa EU pravnom stečevinom, primarno ne sa osnivačkim ugovorima, Poveljom Evropske unije o osnovnim pravima i antidiskriminacionim direktivama. Pored toga, zakon ima značajne proceduralne propuste, koji umanjuju ili ugrožavaju garanciju najbolje zaštite žrtve.
Predlažete uvođenje "govora mržnje" kao posebnog oblika diskriminacije u samom zakonu. Na koji način bi to konkretno moglo doprinijeti suzbijanju govora mržnje pogotovo prema manjinskim grupama s kojima vi radite?
Govor mržnje, kao oblik poticanja na diskriminaciju, nije nepoznanica anti-diskriminacijskog prava. Isti se npr. nalazi u zakonu o zabrani diskriminacije susjedne nam Srbije. Pored krivične zabrane govora mržnje, koja postoji u krivičnim zakonima entiteta i Brčko Distrikta, od koristi je da se reguliše i građanskim pravom. Ovakva odredba otvara mogućnost podizanja tužbi protiv svih onih koji namjerno, sistemski i redovno koriste jezik mržnje i tako postiču diskriminaciju manjinskih grupa, kao što su Romi/kinje i LGBT osobe. Odličan primjer jeste govor mržnje koji je izgovorio nekadašnji srpski premijer a sadašnji ministar vanjskih poslova Ivica Dačić povodom parade ponosa u Beogradu. Srbijansko ombudsmansko tijelo za suzbijanje diskriminacije – Poverenica za zaštitu ravnopravnosti – ponašanje Ivice Dačića je okarakterisala kao diskriminaciju i isti se morao izviniti pripadnicima LGBT zajednice. Uvođenjem govora mržnje u Zakon o zabrani diskriminacije u BiH učinio bi se veliki iskorak u regulaciji govora mržnje.
Kad očekujete da će izmjene Zakona biti usvojene?
Proces rada na izmjenama i dopunama je tek počeo. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice vrlo ambiciozno planira da zakon na jesen uputi u parlamentarnu proceduru. Vidjećemo da li će se ministarstvo odlučiti na sistematski i sveobuhvatnu doradu i korekciju zakona, što bi zahtjevalo novi zakon, ili će ići na minimalne izmjene, u formi izmjena i dopuna. Mi smo stanovišta da treba ići na sveobuhvatno doradu zakona i na predlaganje novog zakona.
Koje su, po tvom mišljenju, do sada najveće prepreke za punu provedbu Zakona o zabrani diskriminacije?
Najveća prepreka provedbe zakona su svakako sami ljudi, prvenstveno u nadležnim institucijama. Usvajanjem zakona 2009. godine BiH jeste zadovoljila formalni zahtjev Evropske unije, ali od tada do danas nije rađeno na promociji samog zakona. Nadležne institucije, primarno Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, nisu ispunile svoje obaveze. U našim amandmanima smo zbog toga predložili da se uvede zakonska obaveza usvajanja strategije za prevenciju i suzbijanje diskriminacije, koja bi za narednih nekoliko godina definisala i sistemski uredila sve obaveze koje se moraju poduzeti na svim nivoima vlasti, u sudstvu, zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, kako bi ovaj zakon zaživio u praksi.
Šta misliš šta je razlog što i nakon osam godina postojanja zakonskog okvira idalje imamo jako mali broj slučajeva diskriminacije na sudu?
Ovo pitanje je jako kompleksno, ali bih istaknuo dva ključna problema. Građani i građanke nisu upoznate sa odredbama ovog zakona, te im nije poznato da imaju pravo da pokreću tužbe i da se mogu obratiti Instituciji ombudsmena. Drugi problem jeste sam sistem pravne zaštite. Jako mali broj građana/ki ima vrijeme, novac, znanje i snage da ide na sud. Sistem besplatne pravne pomoći nažalost nije zaživio, te su građani/ke prepušteni/e sami/e na sebe. Da nije organizacija civilnog društva, kao što su Vaša prava BiH, vjerujem da bi imali još manji broj sudskih slučajeva.
Koji su najčešći oblici diskriminacije s kojima se susreću korisnici/e vaših usluga? Kako će konkretno izmjene Zakona pomoći u sprečavanju diskriminacije gradjana/ki BiH, a pogotovo pripadnika/ca LGBTI zajednice?
Sarajevski otvoreni centar u svome radu zagovara prava žena i LGBT osoba. Za LGBT osobe nudimo i pravno savjetovanje. Problemi LGBT osoba su mnogostruki, ali se ne razlikuju nužno od problema od ostalih građana/ki. Ono što je poseban problem LGBT osoba, jeste socijalna isključenost. LGBT osoba nemaju slobodu da svojim najbližim otvoreno kažu da se drugačije seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta od većine stanovništva. Same izmjene Zakona o zabrani diskriminacije, donijeće, nadamo se, bolje definisanje zabrane diskriminacije na osnovu spola, roda, seksualne orijentacije, rodnog identiteta, rodnog izražavanja i interspolnosti, te tako stvoriti obavezu prema državi da se bolje upozna sa problemima LGBT osoba. No, proces “izlaska iz ormara” i emancipacije ove tradicionalno nevidljive i ugnjevetavane grupe će potrajati još nekoliko decenija. Nadamo se da mi kroz svoj rad doprinosimo tom procesu oslobađanja.
