<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Sefardi u BiH, narod koji tiho iščezava

SARAJEVO

Prognani iz njihovih domovina Španije i Portugala, hrišćanskom Evropom, koja ih nije htjela, su lutali oko 150 godina. Novi dom su našli u Osmanskom carstvu. Prije 450 godina u Bosnu i Hercegovinu stigli su Jevreji.

12. oktobar 2015, 12:00

"Nije bilo aviona, nije bilo GPS-a, niti interneta pa da imate informacije gdje i kako ići. Evo, ni današnjim izbjeglicama nije lako, a kamoli prije skoro 500 godina", kaže sarajevska sefardska Jevrejka Sonja Elazar, po ocu Elazar i Kabiljo, po majci Pesah i Hajon. Elazar, čija familija vuče korijene iz Toleda, je opisala svakodnevni život Jevreja, te njihove običaje i tradiciju u svojoj knjizi "Iz albuma bosanskih Sefarda".

Sefardima, Jevrejima sa jugozapada Europe, nastavlja priču Elazar, vrata Osmanskog carstva otvorio je tadašnji sultan Bajazit II.
"Bajazit II je bio mudar čovjek, jer je znao da se radi o pismenim ljudima, svi su govorili po nekoliko stranih jezika, imali su vrlo razvijenu trgovačku mrežu i bili dobre zanatlije. Ono što je njemu bilo posebno važno – među njima je bilo i jako dobrih ljekara i vidara", kaže Elazar.

Ipak, dodaje, "nije to bila baš velika ljubav, prije jedan interes, ali i jedan dobar poslovni potez".
Napominje da Jevreji nisu mogli posjedovati zemlju, niti biti vojni službenici, no mogli su živjeti u gradovima, organizirati se u zajednice, trgovati, školovati se. Došljacima se nije bilo teško adaptirati u novoj sredini, budući da su već imali doticaja s osmanskom i arapskom kulturom, a Osmanlije ih nisu priječile da zadrže svoju tradiciju, vjeru, običaje i jezik.

"Zlatno doba" za Jevreje u BiH  bilo je u doba Austro-ugarske vladavine (1878. – 1918.).

"Jevrejima je bilo krasno. Bili su bogati, a Beč im je bio glavni grad. Moje tetke i ujaci su se školovali u Beču, za svaki ozbiljniji ljekarski pregled išlo se u Beč, a u taj grad se išlo i zbog kupovine novoga šešira ili cipela", kaže Elazar.
S dolaskom Austro-Ugarske, kako tvrdi Eli Tauber iz Jevrejske opštine u Sarajevu, dolaze i nove grupe Jevreja, ovaj put Aškenaza, porijeklom iz srednje Evrope.

"Teško je procijeniti koliko je sefardskih Jevreja došlo prije 450 godina, no došlo ih je dovoljno da se formira zajednica i izgradi prva sinagoga u Sarajevu 1581. godine. Od 1800. godine broj Jevreja počinje rasti, a najveći broj je zabilježen između dva svjetska rata, kada je u Sarajevu živjelo oko 12.500 Jevreja, odnosno oko 14.500 u Bosni i Hercegovini", kaže Tauber. Upravo u tom periodu, dodaje on, samo u Sarajevu je bilo šest aktivnih sinagoga.

Danas je, za malobrojnu Jevrejsku zajednicu, aktivna samo jedna sinagoga u Sarajevu, gradu u kojem ne postoji rabin još od 1968. godine, kada je umro Menahem Romano, sarajevski i banjalučki rabin i nadrabin tadašnje Jugoslavije.
"Da imamo rabina ljudi bi vjerovatno i više dolazili u sinagogu. Imali smo gostujućeg rabina za veće praznike, ali da imamo stalnog rabina i atmosfera bi bila drugačija", smatra Sonja Elazar.

Nepostojanje rabina u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini, posljedica je najmračnijeg perioda za Jevreje, pa tako i Sefarde u BiH.
Sonja Elazar je u Drugom svjetskom ratu izgubila 153 člana familije, što s očeve, što s majčine strane koji su ubijeni u Loborgradu, Auschwitzu, Jasenovcu i Gradišci.  

Prema dostupnim podacima, kako navodi Eli Tauber, u Drugom svjetskom ratu je stradalo između 65 i 70 posto Jevreja u BiH.
Osipanje jevrejskog stanovništva, kako kaže Tauber, nastavlja se i poslije Drugog svjetskog rata, jer se mnogi preživjeli ne vraćaju u Sarajevo, već ostaju tamo gdje su se zatekli. Novi, komunistički režim poslije rata takođe nije išao u prilog očuvanju Jevrejske zajednice u Sarajevu.
"Mojima su uzeli sve što su imali – kuće, apoteku, sve. Moj otac je bio prisiljen da pokloni apoteku... Pored tolikih kuća morali smo u zajednički stan. Sve je bila otimačina, ali moji su govorili – dobro je, ne proganjaju Jevreje. Moja mati je rekla – kad su otišle glave, neka odu i kuće", prisjeća se Sonja Elazar, rođena nedugo nakon završetka Drugog svjetskog rata.

Napominje i da su u to vrijeme komunističke vlasti zabranile rad svih jevrejskih institucija, osim Jevrejske opštine.
Punih 450 godina nakon dolaska u Bosnu i Hercegovinu, Jevreji se suočavaju sa tihim nestajanjem.
U Sarajevu ih je trenutno, kako kaže Eli Tauber, oko 700, mahom starijih ljudi, bez omladine koja bi trebala nastaviti održavati specifičnu tradiciju i običaje sefardskih Jevreja.

Njihov jezik – ladino, svojevrsna kombinacija španskog, portugalskog i hebrejskog jezika, uz primjese turcizama i lokalizama, je na izdisaju i zna ga još tek nekoliko starijih ljudi u Sarajevu.
Do Drugog svjetskog rata taj jezik je bio uvriježen među jevrejskom populacijom u BiH, a sefardske romanse, uz bosansku sevdalinku, tvorile su jedinstven muzički milje ovog podneblja.

U nadi da tradicija i bogato kulturno naslijeđe bosanskohercegovačkih Jevreja Sefarda neće iščeznuti, Jevrejska opština u Sarajevu manifestacijom obilježavanja 450 godina od dolaska Jevreja u BiH, od 11. do 16. oktobra, želi podsjetiti na sve ono što je taj narod ugradio u neraskidivu, šaroliku kulturnu i historijsku baštinu ove balkanske zemlje.

Program obilježavanja počeo je juče otvaranjem izložbe Mihajla Atijasa "Jevrejski posteri" u galeriji Novi hram u Sarajevu.  
Za danas je najavljen početak dvodnevne konferencije "Jevreji i BiH, 1565. - 2015.", na kojoj učestvuje oko 30 naučnika iz Evrope, dok će uveče u sarajevskoj Vijećnici biti otvorena izložba Ivana Hrkaša "Slike iz kuhinje".  

Konferencija će biti zatvorena sutra uveče izložbom fotografija "Kada su prijatelji pomagali prijatelje" američkog autora Edwarda Serotte, koji je, pojasnio je Tauber, tokom rata u BiH snimao jevrejsku zajednicu, te kasnije Sefarde u Beogradu, pa je materijal iskoristio za ovu interesantnu kolažnu izložbu.  

Za kraj obilježavanja 450. godišnjice, 14. oktobra, je svečani koncert Sarajevske filharmonije u Narodnom pozorištu, sa solistom na violini Denisom Goldfeldom.

Program obilježavanja ne završava navedenim događajima, jer će naredne sedmice biti predstavljena i knjiga "Zbornik radova o jevrejsko-španskom jeziku", koja je izdata u saradnji s Institutom za jezike u Sarajevu.