Kako je sinoć samo vrijedilo pokisnuti. Osjećaj nalik onom kada te ljeti uhvati pljusak, a ti ne mariš što lije i što je sve na tebi mokro. Jer ljeto je i toplo je, takvom osvježenju se nadaš danima.
Sinoć je bilo slično, samo se, umjesto ljetnog pljuska, sa oktobarskog neba obrušila vodena lavina, pretvarajući se u potočne buijce na banjalučkim ulicama.
Ta kiša je nekome mogla biti i hladan tuš, ali ne i onima koji su sinoć prisustvovali novom nastupu Sirotanovića, trojice momaka čija je kombinacija skečeva i stand up-a većini već dobro poznata.
Punog naziva Anti-kulturni teatar „Alija Sirotanović“, ovaj trojac se već nekoliko godina uspješno osvrće na aktuelne teme i događaje, te im u nadrealističnom maniru daje novu dimenziju. Okupljeni oko ideje da teške i sumorne društvene situacije začine humorom, Mirko Komljenović, Dušan Jokić i Igor Kalaba ne štede nikoga i ništa od onoga što puni stranice novina, portala, tv emisija i uopšte skupi medijski prostor, secirajući sve strukture i slojeve društva.
U najnovijem nastupu „Gradu sumnjivog murala“, čije je premijerno izvođenje bilo sinoć u Domu omladine, oni se dotiču najaktuelnijih događaja, ali i univerzalnih ljudskih osobina.
Naime, jedan od posljednjih murala u naselju Borik u Banjaluci izazvao je burne reakcije mještana i javnosti, što je Sirotanovićima poslužilo kao odličan okvir za sinoćnji nastup. Ne štede oni niti pristalice, niti protivnike ulične umjetnosti, kao ni one koji odlaze u potragu za poslom u inostranstvo, zvaničnike i političare, gazde i radnike, Romea i Juliju, direktore škola i pjevače narodne muzike (ako joj se taj naziv može još uvijek pripisati), kao i mnoge druge.
Dakle, sve one koji su u sat i po, koliko je trajao sinoćnji program, iz ovog ili onog razloga „zaslužili“ da budu pomenuti. Na kraju krajeva, svakodnevica je ta koja nas podsjeća da se danas sve vrti oko sličnog, nazvali ga mi muralom ili nekim drugim imenom, a njih trojica dodatno opominju.
Publika je oštre opaske i još oštriji jezik svojstven žanrovima vezanim za satiru i komediju dočekala spremna i izgleda i te kako željna dobrog i zdravog humora. Relativno mala sala Doma omladine bila je prepuna, ali od početka do kraja ispunjena smijehom, dok je iz vana, čini se odobravajući, dopirao zvuk grmljavine. Sada već dobro poznati tim banjalučkih komičara na sceni pokazuje neposrednost u komunikaciji sa publikom, bilo namjerno ili nenamjerno ubacuju se spontani, improvizovani komentari koji, samo na prvi pogled, nemaju mnogo veze sa scenarijem. Oni atmosferu čine još prisnijom i cijeli sadržaj nastupa povezanijim.
Neki od Sirotanovića ne mogu obuzdati ni smijeh koji ih hvata, što nikako ne djeluje neprofesionalno, nego prirodno i poziva da se smijete zajedno. U tome je upravo i čar nastupa uživo i krajnje izloženosti glumca ili komičara pred publikom. Momenat u kome se određeni prizor, odnosno skeč dorađuje i saživljava sa trenutnom situacijom je jedinstveno iskustvo za one na sceni, ali i za sve prisutne, pošto takav momenat teško da će biti ponovljen baš u tom obliku.
Poseban efekat daju jezička sredstva i izbor žargona koji svi prepoznajemo, koji su nam, htjeli mi to ili ne, bliski, bilo iz komšiluka (čova, buraz), skupštinske sale (prepucavanje poslanika) ili sa malih ekrana (u obliku stihova narodnjačkih pjesama). Jezik kojim odiše „Grad sumnjivog murala“, toliko neformalan i pun psovki, a zatim karikiran na način na koji to Sirotanovići rade, do te mjere je prisutan oko nas da se čini stvarnim. Upravo elemenat bliskog i stvarnog, a u dobroj mjeri izmještenog iz realnog, jeste ono što drži pažnju gledalaca sve vrijeme njihovog nastupa.
Bez obzira na to što se oslanja na stvaran život i događaje, stand up komedija je takav žanr koji zahtijeva i dimenziju više. U njemu se smije pretjerati i dozvoljeno je da se neka situacija preuveliča, a o mjeri do koje će se to desiti odlučuje sam autor. Autorski trojac iz Banjaluke to radi na profesionalan način, zbog čega ne izostaje sada već zreliji i raznovrsniji humor. Svoj satirično-komičarski nastup završavaju svaki sa samostalnom tačkom u duhu pravog stand up-a, kroz sopstveni ugao gledanja na društvene, nacionalne i mnoge druge teme.
Kulturna i pozorišna sezona u Banjaluci napokon je krenula sa odličnim satiričnim komadom. Činjenica da u materijala za ovakve komade ima na pretek u našoj svakodnevnici nikako ne veseli, ali zato je dobro da imamo njih trojicu Sirotanovića, da sve „čove“, bahate u obraćanju i ponašanju, smjeste tamo gdje im je mjesto - na scenu, kao predmet toliko neophodne kritike svega lošeg što nas okružuje. Eto, zbog svega toga je vrijedilo pokisnuti sinoć.
