O Rekreativnoj zoni Banjaluka mnogo se pričalo u proteklih nekoliko dana, a u fokusu je bila rampa koja zabranjuje odlazak automobila na Banj brdo/Šehitluke. Odnosno nastojanje da se ta rampa i dalje zadrži i da se zbog novootvorenog restorana ne ukloni. Prije dva dana, proglašena je i pobjeda građanskog aktivizma, jer je potvrđena zabrana prolaza svim vozilima u ovoj zoni.
Za BUKU smo razgovarali sa Goranom Pivaševićem, arhitektom i jednim od osnivača inicijative građana „Rekreativna zona Banjaluka“. Gorana smo pitali kako je došlo do pokretanja same Inicijative, razgovarali smo o potrebi građanskog aktivizma u današnje vrijeme i o važnosti ličnog angažmana kada su ovakve stvari u pitanju.
Gorane, aktivan si u inicijativi Rekreativna zona Banjaluka, čiji je cilj očuvanje ove prirodne oaze u gradu i zabrana automobila u ovom području. Kako si se zainteresovao za ovaj tip građanskog aktivizma i šta te podstaklo da se počneš time baviti?
Već 15 godina krećem se u društvu biciklista i ljudi koji vole prirodu. Samim tim i na Banj brdu sam redovan „gost“ i kroz to vrijeme pratim promjene koje se dešavaju u tom dijelu grada. Promjene koje se dešavaju svih tih godina su pozitivne, a to je da sve više ljudi počinje samoinicijativno upražnjavati određen vid rekreacije. Pored toga, pojavili su se problemi zbog kojih će se narušiti to spontano prirodno razvijanje zone, a problem su pojedini političari koji su pokušali neistinama umanjiti značaj te zone, te su govorili kako je taj dio grada odvojen, zapušten, da je određenim licima onemogućen odlazak do spomenika i da je sve to zbog rampe koja je 2006. godine postavljena. Sve su to govorili bez ikakvog iskustva i bilo kojih analiza.
Goran Pivašević
Koliko je važno svojim primjerom pokazati da se nešto može uraditi da nam svima bude bolje, da se gledaju opšti, a ne lični interesi?
To je u današnje vreme najvažnije. Svi smo se mi školovali za određenu profesiju i svi imamo određena iskustva stečena u životu. Postoji mnogo kvalitetnih ljudi koji prepoznaju probleme i imaju rješenje. Ali ono što nemaju, a što je najvažnije, jeste želja i volja da se taj problem i konkretno rješenje tog problema prikaže populaciji. Danas se svi kvalitetni ljudi povlače u sebe i dopuštaju drugima ljudima, koji su manje kvalitetni od njih, da vode glavnu riječ. Oni koji vode glavnu riječ ne rade to zato što imaju kvalitetna rješenja, već samo zato što znaju način na koji se najlakše pridobija pažnja ljudi. Zbog toga pred svake izbore imamo isti princip – gladnim ljudima se servira lonac pasulja, gajba piva i na osnovu toga dobijaš njihovu pažnju i njihovo oduševljenje. Obrazovanim nezaposlenim ljudima serviraš posao i na osnovu toga dobijaš njihovu pažnju i vjernost. Na kraju, sva ta pažnja bude rezultovana glasovima na izborima. To nije ništa novo i nije samo kod nas, jer je to psihologija čovjeka koju pojedinci vješto koriste.
Možemo reći da je Inicijativa uspjela, da do sada, uprkos otvaranju restorana na Banj brdu/Šehitlucima rampa nje skinuta. Međutim, pitanje je šta bi bilo da Rekreativna zona nije bila toliko istrajna? Gdje si ti pronalazio snagu za nastavljanje „borbe“?
Stranicu Rekreativna zona Banjaluka kreirao sam u avgustu 2014. godine, kada su počele prve priče o mogućoj promjeni regulacije saobraćaja. Međutim, moje pravo angažovanje oko ove priče počinje u februaru 2015. godine, kada sam pročitao jedan dopis koji je uputio političar, inače odbornik u Skupštini Banjaluke, gdje nas je nazvao 'miševima koji kuckaju iza tastature i pojedincima koji ne dozvoljavaju građanima, a pogotovo invalidnim i starim osobama, da nesmetano dođu do vrha spomenika'. To je rekao na osnovu vrlo lošeg poznavanja situacije na Banj brdu i bez ikakvih argumenata koji bi stali iza te njegove izjave.
Tada sam sebi rekao: 'Sad ćeš vidjeti ko su miševi!', i ovo što radim, pored sviranja u etno grupi „Trag“ i vožnje bicikla, je samo još jedan hobi u nizu. Ovo se može nazvati i mojim ličnim eksperimentom u odnosima prema Gradskoj službi. Inicijativa je uspjela, veliki broj ljudi je stao iza nje kako bismo zajedno odbranili jedinu pješačko – rekreativnu zonu grada. Zahvalan sam tom političaru i odborniku u Skupštini Banjaluke što me na određen način isprovocirao da sve ovo zajedno sa još nekoliko svojih prijatelja uradimo i realizujemo u obimu koji nam naše ostale obaveze u životu dozvoljavaju.
Da li si se susretao sa pritiscima da odustaneš, kako je bilo balansirati u svemu tome, imajući u vidu da se rampa zaista nastojala skloniti pod određenim političkim pritiscima?
Ako mislite na političke pritiske, njih do sada nije bilo, jer čitava priča je u suštini postavljena tako da ne „udara“ direktno na politiku, ali udara direktno na rad Gradske službe. Međutim, konstruktivna kritika rada Gradske službe je opravdana, jer lično polazim od toga da zaposleni u Gradskoj službi treba da budu na usluzi građanima jer su oni od građana preko budžeta plaćeni. Kao što platimo kafu i očekujemo da je toplu i kvalitetnu dobijemo od konobara, tako plaćamo i Grad da od njih dobijemo kvalitetna rješenja određenih naših zahtjeva. Ljudi ne prepoznaju taj princip i misle da su građani u službi Grada, a ne obratno. To jeste tako jer su ljudi to svojom nezainteresovanošću sami dozvolili. Svi se bunimo kada nam konobar servira lošu kafu ili lošu hranu, ali nikada se ne bunimo zbog Grada koji nam svake godine servira određene loše odluke. Ali prije upućivanja kritika, potrebno je naučiti na koji način se one upućuju, na kojem mjestu i u koje vrijeme, a za to je ipak potrebno odvojiti svog slobodnog vremena, jer nas, nažalost, u školi to nisu učili.
Koliko je u cijeloj ovoj priči bila važna podrška građana?
Kada se radi određena inicijativa, najvažnije u svemu tome je da iza te inicijative i njenih odluka imate podršku građana, tj. kritične mase ljudi. Da biste imali veliki broj građana potrebno je vrijeme i način na koji ćete ih pridobiti, tj. morate naći potrebu tih ljudi za konkretnom inicijativom. Meni je lako bilo naći potrebu ljudi, jer kao što sam rekao, dugo godina sam pratio situaciju na Banj brdu i znam koliko ljudi koristi Banj brdo za pješačenje, koliko im to znači, a iz ličnog osjećaja znam zašto to ljudi rade. Da bih slikovito objasnio čemu potreba za pješačenjem na Banj brdu i onim ljudima koji ne vole fizičke aktivnosti, navešću primjer pušača. Ako pušaču koji dnevno puši dvije kutije cigareta odjednom oduzmete te cigarete, a nema ih nigdje kupiti, automatski ćete dobiti neprijatelja! Ako rekreativcima i građanima koji vole prirodu oduzmete mogućnost pješačenja, uživanja u prirodnom okruženju, miru i tišini, koju su upražnjavali zadnjih 10 godina, dobićete neprijatelja, pogotovo što u gradu ne postoji nijedna slična zona! Na tu grešku koju rade Grad sam upozoravao već godinu dana. Na početku inicijative, napravili smo mini internet anketu u kojoj smo opipali puls i vidjeli koliko otprilike ljudi ima na Banj brdu. Mini anketa koja je trajala 7 dana je pokazala 3500 ljudi koji ne žele automobilski saobraćaj, a ja lično stojim iza toga da je ta brojka čak i 10.000! Kada bi se uradila prava promocija, uređenje i unapređenje pješačko – rekreativne zone, siguran sam da bi trećina građana Banjaluke za kratko vrijeme bila bar povremeni korisnik Rekreativne zone Banjaluka. Izračunajte trećinu građana Banjaluke.
A kako ljude još više zainteresovati da se počnu baviti problemima oko sebe, problemima u ulici, mjesnoj zajednici, gradu? Građanski aktivizam je nešto što može dovesti do rezultata, a inicijativa Rekreativne zone je to pokazala...
Uspjeh ove inicijative pokazaće građanima da je moguće mijenjati stvari – prvo one manje, a onda veće. Građani su nestrpljivi i žele odmah promijeniti velike stvari. Kada kažem uspjeh inicijative, taj uspjeh ne posmatram za dan, dva, mjesec ili godinu, jer ne mogu biti siguran šta će se sve konkretno izdešavati u narednom periodu. Mi čekamo odluke Grada i na osnovu njih radimo nove akcije. Uvijek posmatram stvari na duži period. Siguran sam da će Rekreativna zona Banjaluke za 5 godina stati na prave noge. Ako ništa drugo kreirana je kvalitetna i originalna ideja- Rekreativna zona Banjaluke - koja je realna, održiva i može da se realizuje i ono što je najvažnije, može da postane među glavnim turističkim ponudama grada. Tu će ideju možda neki novi ljudi, nekada u budućnosti, možda realizovati, ukoliko mi iz određenih razloga to ne uspijemo.
Za kraj, zbog čega je ova jedina Rekreativna zona, po tebi, toliko važna za Banjaluku?
Svi znamo da su za kvalitetno društvo potrebni zdravi ljudi. Rekreativna zona u tom smislu je jedina zona u gradu gdje je građanima omogućeno da dio svog vremena posvete sebi i svojim prijateljima, kroz druženje i rekreaciju u prirodi.
Roditeljima je omogućeno da nekada izađu iz zadimljenih kafića, zagušljivih igraonica i ponude svojoj djeci prirodno okruženje, pa i po kiši i hladnom vremenu! Roditelji koji guraju kolica uz brdo više nisu pojedinačna pojava, već sasvim normalna pojava, što je sjajno!
Omladini je omogućeno da na pravom mjestu i u pravom okruženju upoznaju prave prijatelje. Na isti način sam i lično upoznao grupu svojih velikih prijatelja i vidim da svo vrijeme provedeno u prirodi sa njima, da li na biciklu ili pješačenjem, nije bačeno vrijeme! Da nije bilo njih, možda bih i ja sada bio običan građanin koji ne razumije o čemu sada ovaj ovdje piše i otkud sad on da piše o tome, pored ovoliko problema koji nas okružuje u društvu!
Penzionerima je omogućeno da uživaju u svom zasluženom odmoru i da na pravi način očuvaju vitalnost. Veliki je broj penzionera koji posjećuje Rekreativnu zonu.
Lično sam vidio veliki broj turista u Rekreativnoj zoni Banjaluke. Umjesto da razvijamo načine kako privući što više turista, tako da svaki mjesec dovodimo nove i vraćamo stare turiste, mi se trenutno borimo sa Gradom oko toga da li ova zona treba da postoji ili ne. Turistima je potrebno samo dati štapove u ruke i vodiča koji će ih upoznati sa istorijom Banjaluke svih 40 minuta koliko traje penjanje laganim tempom. Provesti ih kroz šumske predjele i dovesti na Trešnjik, i na kraju kada izgladne, spustiti se i do restorana, zvao se on „Novak“ ili „Šumaher“ i stavimo tačku na turističku ponudu tog dana. Restoran zaradi svoje novce, turistički vodiči svoje, a Banjaluka dobija oduševljene turiste koji će reći kako su se neobično proveli u Banjaluci i koji će se nekad i vratiti ili možda nekome preporučiti da dođe u naš grad. Kao što vidite, za sve to nam ne treba automobil!
Ostalo je još da u Rekreativnu zonu uključimo i sve one koji iz bilo kojeg razloga ne mogu, ne žele ili nemaju vremena da pješače, kako bi i oni imali priliku da je posjete. To se vrlo lako rješava organizovanim prevozom u vidu mini busa, vozića, a nekad u budućnosti, kada bude bilo novca i žičarom. U centru grada je moguće napraviti „Rekreativni punkt“ odakle bi se građani ili turisti mini busom prevezli do vrha brda. Osobe sa invaliditetom možemo pustiti uvijek da nesmetano prođu svojim prevozom.
Kada se na ovaj način riješi prevoz, tada nemamo problem sa velikim opasnim saobraćajem, već pojedinačnim, planiranim i organizovanim koji će biti mnogo manje opasan.
Kao što se može primijetiti, imamo argumentovane odgovore na sva pitanja, jer ipak nije isto kada neko, npr. službenik u Gradskoj upravi razmišlja o određenoj temi nekoliko dana i to zato što mu je naređeno da smisli rješenje određenog problema, ili kada neko ko je kroz lični primjer osjetio tu zonu i dvije godine aktivno i 10 godina pasivno razmišljao o svim eventualnim problemima koji se trebaju riješiti, a uz to ima iskustvo i inženjersko zvanje kao i taj službenik u Gradu. Možda ću ovom izjavom napraviti sujetu tih ljudi, ali jednostavno to je tako. Možda i ja u svemu ovome griješim, pa neka mi neko dokaže i neka napravi bolje. Zato smo uvijek na raspolaganju Gradu da svojim savjetima uputimo sve one koji trebaju riješiti probleme.
Mi i želimo da ostvarimo što bolju komunikaciju sa Gradom, ali ne da ispunjavamo želje pojedincima, već da ispunjavamo želje građanima!
Razgovarala Maja Isović
