Ova vijest je kao (tempirana) bomba odjeknula u Srpskoj. Premijer Džombić je sa ministrima Željkom Kovačevićem i Nedeljkom Čubrilovićem odabarao baš Kinu za svoju prvu zvaničnu posjetu.
Zapravo, većina medija u RS je Džombićev let do Kine i njegovo kamčenje kredita od Komunističke partije, predstavila kao ulitimativan uspjeh
Gotovo ekstatički se priča o nevjerovatnoj saradnji sa najbrže rastućom ekonomijom svijeta. Pogotovo poslije Džombićeve ingeniozne izjave kako se radi o ,,nezamislivim sredstvima“. E sad, ili je potcijenio ljudsku inteligenciju, ili će RS dobiti nezamislivo velik kredit koji će biti nezamislivo vratiti, ili je KP Kine poklonila pare Srpskoj. Ovo poslednje nije sigurno.
Ne ide se Kinezima na noge bez prijeke potrebe. A pogotovo se ne pregovara sa potpredsjednikom Kineske razvojne banke Ksiao Mingdžengom, oko nekih para, a da vam ne gori pod nogama.
Džombić jeste rekao kako su Kinezi zainteresovani za kapitalna ulaganja u Srpsku, ali nije akcentirao da je riječ o kreditnim linijama. Takođe, navedeno je da će kineski investitori doći u manji BiH entitet 25. maja, ali nije baš pretjerano objašnjeno da iza investitora stoji Komunistička partija Kine, čija će biti poslednja.
A šta će Kinezi u Oboru?
Prije tog pitanja, pametnije je pitati šta će Džombić u Kini. Vidite, najveći prijatelji Srba su Rusi. Samo što su Rusi nekako daleko i niko im nije rekao da su najveći srpski prijatelji. A, pored toga, oni se bave kapital-odnosima i zanemarili su tradiciju. Tako i ono malo bijede, preko svojih firmi, tajkuna i ostale bratije ,,bratski“ isisaše iz Srpske. To bi, opet, učinio i svako drugi, iako nije najveći srpski prijatelj.
Kinezi su tako na drugom mjestu u druženju sa Srbima. Oni su česti gosti naših pijaca, oronulih objekata, uopšte uzev svakog sela i grada gdje kao trgovci prodaju svoje plastične proizvode. Vođen logikom da nas komunisti neće naguziti kao ruski kapitalisti, Džombić je, dakle, otišao sa svitom u kamčenje love od Kineza.
Sigurno je bilo pretjerano zanimljivo gledati Ksiao Mingdženga, koji se čudom ne može načuditi gdje je i šta je ta Republika Srpska, koja moli Kineze da ulažu u nju dok se čitav svijet utrkuje da ulaže u Kinu. Potpredsjedniku Kineske razvojne banke je možda još čudnije to da postoji mjesto gdje bi ljudi radili za manje para i pod gorim uslovima nego u Kini.
-Takvo mjesto zasigurno ili ne postoji, ili ako postoji, stabilno je kao babin zub, promišlja mudri Ksiao Mindženg.
Zato se za Titov rođendan i sprema kineska inspekcija, inače u javnosti poznatija kao ,,prijateljska uzvratna posjeta kineskih investitora“, koja će da provjeri o kakvom se to ,,ekonomskom čudu“ na zapadu radi.
Kinezi odlaze
Za početak, Vlada RS bi trebalo da zaustavi suludu bježaniju lokalnih Kineza iz Srpske. Obor je valjda jedino mjesto na Svijetu i u Svemiru, uopšte, gdje Kinezi podliježu demografskoj depresiji. Naime, u posljednjih par godina, kako to vole reći ekonomski eksperti, stvorena je ,,specifična ekonomska klima“. Ona je toliko ,,specifična“ da ni Kinez nevoljnik ne može preživjeti. Kako će multimilijarder sa Istoka uložiti svoje pare u tu i takvu ,,maglu“ od klime, ostaje da se vidi.
Nadalje, nekako treba objasniti komunističkom milijarderu da neće dobiti garancije od BiH za bilo kakva ulaganja i pozajmice, ukoliko država ne stoji iza toga. Zapravo, prvo mu treba objasniti da Republika Srpska nije država. Država je BiH, ali ona, opet, ne funkcioniše...
Ali, to su za Vladu RS valjda tričarije, koje će biti riješene u narednih desetak dana.
Ono što se već sada zna je da se Vlada Srpske zaputila na put bez povratka. Poslije posljednjeg zajma od 300 miliona KM, namijenjenog za ,,unosan posao“ isplate budžetskih korisnika, poslije iskrenog ,,uvjeravanja“ Rusa da je Rafinerija nafte u Brodu njihova i poslije očigledne prijetnje MMF-a de će zavrnuti novčanu pipu i krenuti u naplatu dugova, vrh Srpske se odlučio na briljantan potez.
-Idemo zajmiti pare od Kineza!, složili su se u Vladi.
Nego, sve i ako se desi, jubilarni pedeseti po redu ,,posao vijeka“ između stranih ulagača i Vlade Srpske, šta će to RS ponuditi zauzvrat? Dio odgovora može se izvući iz novinarskog saopšenja: ,,Učesnici sastanka izrazili su puno zadovoljstvo činjenicom što će jedna od vodećih svjetskih banaka finansirati strateške projekte u oblasti energetike, poljoprivrede i infrastrukture ....”
Dakle, prilično očekivano, Džombić i društvo su spremni da raskuće posljednju kašiku državne (čitaj partijske) svojine-energetske potencijale, šume i obradivo tlo.
Time će vjerovatno i biti stavljena tačka ne ekonomsko postojanje Republike Srpske. Ono što ostane u budućnosti biće ubogi narod koji će do svog šestog koljena plaćati nekom nešto za nešto. Osim ako se, naravno, ne iseli u Kinu, pa da tamo dirinči za 100 dolara mjesečno.
Ali to će biti srećnici koju će uspjeti otići u bolju, komunističku budućnost. Ostalima će trebati vize, dakako.
