Peter Corbett: "Zaposlenima dajemo veliku slobodu, nema radnog vremena, odmor i bolovanje su neograničeni"

Peter Corbett: "Zaposlenima dajemo veliku slobodu, nema radnog vremena, odmor i bolovanje su neograničeni"

Piše: Milica Plavšić

Corbett je na predavanje došao u duksu i farmerkama, što sebi može dozvoliti samo neko ko je u svojoj 35. godini jedan od najuspješnijih američkih preduzetnika u oblasti digitalnih tehnologija.

 “Koliko vas želi jednog dana započeti vlastiti biznis”, uvodno je pitanje Petera Corbetta, upućeno studentima Ekonomskog fakulteta u Banjaluci. Većina studenata potvrdno je odgovorila na ovo pitanje, podižući ruku. Tokom predavanja koje je uslijedilo, Corbett je sa studentima-budućim preduzetnicima podijelio svoju veoma inspirativnu ličnu priču, govorio je o najnovijim trendovima u digitalnoj tehnologiji, o nosivim uređajima, novim interfejsima,  virtuelnoj stvarnosti, robotici, 3D printerima, umjetnoj inteligenciji, te dao mnogo korisnih savjeta u vezi sa pokretanjem i vođenjem vlastitog biznisa.

Corbett je na predavanje došao u duksu i farmerkama, što sebi može dozvoliti samo neko ko je u 35. godini jedan od najuspješnijih američkih preduzetnika u oblasti digitalnih tehnologija. Corbett je prije 8 godina počeo je od nule, a njegova firma iStrategyLabs danas vrijedi 30 miliona dolara.  

Programiranjem se počeo baviti kada je imao 9 godina, grafičkim dizajnom kada je bio tinejdžer, a zatim je završio poslovni fakultet.

“Kada iskombinujete te stvari, dobijete kompaniju kakvu ja danas imam. Mi gradimo web i mobilnu tehnologiju i uređaje povezane sa internetom. Male mašine, robote koji su povezani sa internetom i koji rade nešto zabavno i interesantno. “

Sjedište kompanije iStrategyLabs nalazi se u Washingtonu, u nekadašnjoj fabrici hljeba.

“Umjesto hljeba, sada se u ovoj zgradi prave roboti, web i mobilne aplikacije, pravimo dosta digitalnih sadržaja, fotografije, animacije, video… video se najčešće radi za postavljanje na Instagramu, Facebooku itd. Među oko 100 zaposlenih nalaze se pisci, dizajneri, diveloperi, stručnjaci za marketing, kreativni i zanimljivi ljudi.”  

Njihove proizvode i usluge koriste neke od najvećih svjetskih kompanija, kao što su Disney, Microsoft, Coca-Cola, Volkswagen, Audi, Google, Facebook...

“To su ljudi koji nas nazovu i kažu ‘Peter, pokušavamo smisliti kako nešto da uradimo…Kako da to uradimo?’. To je laskavo, to su velike kompanije, naročito Facebook i Google, to su kompanije sa talentovanim inženjerima i oni dođu kod nas da napravimo neku tehnologiju za njih. To je dobar osjećaj, a inženjeri koji rade u našoj kompaniji se osjećaju odlično kada im se Google i Facebook obraćaju za pomoć.”

“Otkaz je najbolja stvar koja mi se desila u životu!”

Na pokretanje vlastitog biznisa, Corbett se odlučio nakon što je dobio otkaz.

“Obično je to loša stvar, ali u mom slučaju, otkaz je bio najbolje što mi se moglo desiti. Kada sam dobio otkaz, imao sam dovoljno novca da pokrijem troškove života za tri mjeseca. Imao sam za stan, za hranu i pivo… To je bio moj početni kapital, nisam imao investitore, nisam mogao podići kredit, niko mi ne bi htio dati kredit, klasična priča…Moja kompanija danas vrijedi 30 miliona dolara. Na tom putu od 0 do 30 miliona, u ovih osam godina, naučio sam dosta.”

Poslije fakulteta, a prije osnivanja vlastite firme, Corbett je 4 godine radio za druge firme. Međutim, još tokom studija, pokrenuo je dva posla. Njegov savjet studentima je “Ako imate neki softver, hardver, uslugu, proizvod ili ideju i možete je testirati i pokrenuti biznis dok ste na fakultetu, učinite to. Fakultet je najbezbjednije mjesto i vrijeme za pokretanje biznisa.  Jer šta je najgore što vam se može desiti? Uvijek se možete vratiti u studentski dom na spavanje.  Imate besplatno školovanje, imate sobu i kantinu...”

Međutim, dodaje Corbett, ono što ljude sprečava da pokušaju nešto još dok su na fakultetu,  jesu njihovi prijatelji.  “Tako je bilo u mom slučaju. Moji prijatelji su govorili ‘Peter ti si lud, uvijek dođeš sa tim idejama o nekom biznisu, ali to ne može uspjeti, ti to ne možeš’, tako da sam morao naučiti da ignorišem te glasove...Moj prvi poduhvat je bio organizovanje koncerata. Sjećam se da sam rekao prijateljima da želim da organizujem koncert za 5000 ljudi i pozvao ih da dođu, da će biti super. Oni su rekli ‘ne možeš ti to, to je ludost’.  Ja sam ih ignorisao... morate  naučiti kako da isključite te glasove koji vam govore ‘ne, ti to ne možeš’ i da pojačate  glasove koji vam govore da vi to možete, to je ključna vještina.”

 

"Novac me nikada nije motivisao."


 O motivima za pokretanje vlastitog biznisa, Corbett kaže:

“Nisam osnovao kompaniju jer sam imao neki briljantan proizvod ili ideju, pokrenuo sam kompaniju jer sam znao da, ako to ne uradim, biću gladan. Dobro, ne bih baš bio gladan, mogao sam se vratiti da živim sa roditeljima, ali to vam dođe na isto... Kada sam dobio otkaz, nisam ima ništa što me ograničavalo, posao, školu ili neke druge obaveze, imao sam cijeli dan da smišljam kako da zaradim za još jedan mjesec života. Postavio sam sebi rok, znao sam da želim biti preduzetnik, da jednog dana želim imati vlastito preduzeće. Rekao sam sebi, do 30. godine ću dati otkaz  na poslu koji budem radio i osnovati firmu. Srećom, dobio sam otkaz sa 27.  Imao sam pred sobom još tri godine, do treće godine firma je već imala 10 zaposlenih i  2,5 miliona prihoda. Otkaz je bio dar s neba.”

Na pitanje da li planira prodati kompaniju, Corbett je odgovorio:

“Nisam izgradio firmu da bih je prodao, ali vjerovatno hoću. Odradio sam najteži dio posla. Odsutan sam već duže vrijeme iz firme, bio sam u Turkmenistanu, Kazahstanu, sad sam ovdje, pa ću onda u Beograd... a sve funkcioniše i bez mene, tako da firmi zapravo više nisam ni potreban, što je ostvarenje sna... Ako firmi više nisam potreban,  pravo pitanje je kome sam potreban? Možda bih trebao raditi na rješavanju nekog većeg problema? Graditi svoju firmu je kao penjati planinu, a ja se osjećam kao da sam se već popeo... Nisam umoran, još imam dosta energije,  ali sam sada jak, ojačao sam penjući ovu zahtjevnu planinu, ali sada stojim blizu vrha i razmišljam ‘to i nije bila neka planina, možda je to ustvari bilo brdo. A gdje je onda planina?’ Ali ne radi se o novcu, novac me nikada nije motivisao,  ali to nije zato što sam odrastao u bogatstvu, odrastao sam uz samohranu majku, koja je sama odgajala troje djece, radeći u restoranu kao konobarica da bi platila račune.  Tako da razmišljam da bih možda trebao prodati firmu, da bih se pokušao popeti na veću planinu. “


“Umjetna inteligencija je sadašnjost, to nije budućnost”

Kada je riječ o najnovijim tehnologijama, Corbett je sa najviše oduševljenja govorio o  umjetnoj inteligenciji.

“Prije dva mjeseca, Facebook je najavio ‘M’, Facebookovu umjetnu inteligenciju koja je dostupna i danas, ali ograničenom broju korisnika.  Za godinu i po biće dostupna svim Facebookovim korisnicima.  U pitanju je integrisani interfejs mesindžer.  Ja npr. mogu poslati poruku za M da su moji prijatelji dobili bebu i pitati može li mi pomoći da nađem poklon, uz napomenu da oni već imaju puno odjeće i igračaka...Ona će mi onda poslati link sa slikom cipela i opcijom ‘kupi’. Zamislite koliko vremena će vam to uštedjeti!
Ili npr. kažem da  idem u Čikago sljedeći vikend, i tražim da mi preporuči dobar hamburger tamo. Ona onda kaže, ‘ljudi hvale to i to mjesto, želiš li da ti napravim rezervaciju’. To je sadašnjost, to nije budućnost!”

Umjetna inteligencija koju Peter Corbett koristi u svakodnevnom poslu i koja mu značajno smanjuje vrijeme koje bi inače potrošio na dogovaranje sastanaka putem e-maila jeste Amy, koju je proizvela firma x.ai i koja trenutno nije dostupna svima. 

“To je tehnologiju sa kojom komuniciram samo putem e-maila. U proteklih 6 mjeseci Amy mi je zakazala oko 200 sastanaka.  Dobijam oko 500 mailova dnevno, obično 20-30 ljudi dnevno kaže da bi voljeli da se sastanemo, da im je potrebna pomoć oko pokretanja biznisa, a ja volim da pomažem, zbog toga sam i danas ovdje. Uživam da pomažem, a ne da samo sebično gradim svoju firmu. Zbog toga ne volim odbijati ljude, ali zakazivanje sastanaka je jako naporno i oduzima puno vremena. Tako da ja stavim Amy u CC i kažem da  ona će nam zakazati sastanak. Amy se javi i kaže ‘Peter je slobodan u to i to vrijeme i ja više ne učestvujem u prepisci. Od svih tih zakazanih sastanaka, svi su mislili da je Amy stvarna osoba, izuzev dvoje ljudi. Nisam znao da je umjetna inteligencija moguća u primjeni danas, do ovoga. A sad ne znam šta bih bez Amy, to je izuzetna usluga koja mi je uštedjela mnogo vremena.  Amy ne možete koristiti, ali možete Clara, na claralabs.com. Ako sada već imamo M i Amy i Clara, zamislite šta ćemo imati za nekoliko godina, šta će sve mašine raditi za nas  i učiniti nam život lakšim... Pitanje je da li nas to plaši? jeste li gledali Terminatora. Šta će se desiti ako izgradimo Skynet?”

Na pitanje kako zapošljava ljude i kako ih motiviše za rad, Corbett je odgovorio:

“Na isti način privlačimo i klijente i buduće radnike – napravimo magnet. Npr. organizovali smo festival na koji je došlo 12 000 ljudi, dizajnera, kreativnih ljudi... Onda se oni raspitaju o nama i požele da rade za nas. Dobijamo puno prijava za posao, oko 100 prijava sedmično, godišnje preko 5000... Ove godine smo zaposlili oko 50 ljudi, što je 1 posto od prijavljenih... Što se tiče motivacije, oni sami sebe motivišu. Kada ih intervjuišemo za posao, tražimo ljude koji su već motivisani. Ako su to dizajneri koji već žele da dizajniraju lijepe stvari, ne morate mahati bičem iznad njihove glave da bi oni to radili,  jer oni samo to i žele raditi. Zato je pravo pitanje kako osigurati da imamo prave projekte u kompaniji na kojima će ti ljudi raditi...  To je moj posao - kako da se postaram da je sljedeći projekat koji radimo za Facebook odličan projekat.”

 

"Zaposlenima dajemo veliku slobodu, nema radnog vremena, odmor i bolovanje su neograničeni."

 

O uslovima rada u njegovoj kompaniji, Corbett kaže:

“Zaposlenima dajemo veliku slobodu, nema radnog vremena, rade kad i gdje žele, odmor i bolovanje su neograničeni, možete raditi od kuće... To je zdravorazumska politika - ako si bolestan, ne dolazi na posao, jer ne želimo da zaraziš druge ljude.  Ako nisi toliko bolestan, ako možeš raditi iz kreveta, radi, ako ne možeš, nemoj. Ako me neko pita ‘mogu li ići u Kinu na odmor na 2 sedmice’,  ja kažem ‘ti si odrasla osoba, možeš sam odgovoriti na to pitanje’. Novi radnici nisu sigurni kako to funkcioniše, pa pitaju ‘a šta ću sa svojim poslom ‘. Ja im kažem ‘uradi prije ili poslije odmora, ili dok si tamo’. Za to je potrebno ogromno povjerenje koje mi imamo. Ja imam toliko povjerenja u svoj tim da sam odsutan već 35 dana i nemam pojma šta oni rade, ali znam da rade sjajan posao, jer smo zaposlili prave ljude, dali smo im prave resurse i mnogo slobode.”

Obzirom na pooštrene zakone kada je u pitanju patentiranje izuma u Americi, publiku je zanimalo kako se to odražava na njegovo poslovanje.

“Ne toliko, jer mi nemamo zaštitu na našim proizvodima. Radimo sa open source tehnologijama.  To je naša odluka, jer to pojednostavljuje stvari. Ako ste dovoljno pametan inženjer, možete lako otkriti kako naši proizvodi funkcionišu...  Zašto da brinem da će nam neko ukrasti ideju i zaraditi na njoj? Ono o čemu ja brinem jeste kako da izmislimo nešto što ljudi žele da kupe od nas sada . Ja sam sretan ako danas imam prihode od toga, a onda za dvije godine nemam problem s tim da to postane proizvod za široku upotrebu. Nemoguće je zadržati nešto kao vaš proizvod, zato želimo da budemo prvi. Ljudi koji kasnije naprave isti taj proizvod i prodaju ga za široku upotrebu, po puno manjoj cijeni, i oni takođe zarade na tom proizvodu, ali mi ne želimo biti u tom poslu, nama to nije uzbudljivo, jer nas ne motiviše novac, nas motiviše inovacija.”

Na pitanje ima li slobodnog vremena i kako ga provodi, Corbett odgovara:

“Godišnje pređem 50 hiljada milja, bio sam u preko 60 zemalja svijeta, imam puno vremena za ljude, ovdje sam sa vama... Ovo inače ne govorim svojim zaposlenima, ali ja ne radim tako mnogo. Nekada sam radio oko 18 sati svaki dan...ne treba mi puno sna, 5-6 sati sna mi je dovljno, a ako započinjete svoj biznis, to je potrebno.  Ali sada radim 12 sati sedmično, zato što sam dobar menadžer, zaposlio sam prave ljude  i delegirao im zadatke  i postarao se  da ja radim samo na najvažnijim stvarima. Trebalo mi je 8 godina da to postignem, do prije dvije godina sam još uvijek radio 50-60 sati sedmično, ali u posljednje dvije godine radim mnogo manje. Sad imam vremena da čitam, da pišem, da se viđam sa ljudima,  da budem trener, mentor...” 

Studente je zanimalo i da li Corbett ima suosnivače ili poslovne partnere.

“Sam sam osnovao firmu, to sam odabrao jer sam znao šta treba da radim, dobar sam u donošenju odluka, nisam želio da moram pregovarati sa partnerom oko svake odluke. Započeo sam ovaj posao u vrijeme svjetske ekonomske krize. Dobio sam otkaz, a onda se cijeli svijet raspao.  U tim prvim godinama, koje su bile najteže, donio sam hiljade odluka.  Da sam imao partnera, trebalo bi mi mnogo više vremena i donio bih manje odluka...  Mogu donijeti brze odluke, bilo da su dobre ili loše. Ako su loše, onda je to moja krivica.  Htio sam brzo da napredujem, a to je najlakše ako ste jedini osnivač.  Imao sam znanja iz oblasti programiranja, dizajna, poslovanja... što mi je pomoglo do tačke kada sam shvatio da ja nisam najbolji dizajner, najbolji inženjer i da treba da zaposlim ljude koji su bolji od mene. Danas dvoje zaposlenih posjeduje mali procenat firme, jer su sa mnom od ranih dana i oni su mojih dvoje najboljih menadžera, pa želim da ih zadržim.  Ako ste samostalni osnivač, morate smisliti kako da koristite vlasništvo nad kompanijom da biste zadržali najbolje ljude,  ali morate paziti da to ne uradite isuviše rano, jer se može desiti da odmah na početku podijelite firmu pa da dvoje njih napusti firmu, a ostali se pokažu kao nedostojni vlasništva.” 


Predavanje Petera Corbetta na temu „Najnoviji trendovi u digitalnoj tehnologiji“ održano je 22.10.2015. god., na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci. Peter Corbett je osnivač i izvršni direktor  iStrategyLabs - digitalne agencije koja svoje usluge pruža velikim kompanijama kao što su NBC Universal, USA Network, Sam Adams, Disney, ESPN, ABC, NPR, PBS, GE, Microsoft, NASDAQ, Intel, GEICO, Coca-Cola, Crate & Barrel / CB2, Chase, Rosetta Stone, američka vojska, Volkswagen, Audi, Ford, Hilton i dr. Corbett je osvojio niz nagrada i priznanja: za najinovativnije  ljude i događaje po BizBash-u (2015.), za izvršnog direktora za najtraženija radna mjesta Washington Posta (2015.), za preduzetnika godine, Univerziteta Emory (2014.), kao jedan od 100 najuticajnijih osoba u poslovnom svijetu, Washington Business Journal (2013., 2012.), dva puta je dobitnik nagrade Living Labs Global Innovation Awards. Predavanje je omogućila Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u BiH.
 

Komentari na tekst (3)
Objavljeno:
Kapital ima tendenciju koncentracije, kao voda na masnom podu. Seleći naše živote na tuđe platforme, kao što smo industriju zamenili prodajnim predstavnicima tuđih industrija, gubimo kontrolu nad životnim procesima. Žitija svetih ovih "apostola slobode" su samo predstava za priglupe, koji nisu kadri sagledati svu opskurnost servirane "slobode".
Objavljeno:
takav odnos prema uposlenicima predstavlja vid pobjede suštine nad formom. ja tako radim i živim duže od decenije, međutim, ljudi koji još uvijek žive u nekadašnjem sistemu najčešće pitaju imam li neki "pravi" ili "stalni" posao. ne pitaju me to zato što im je sumnjiv moj učinak, već zato što im je sumnjiva moja sloboda i rasterećnost, a možda najviše to što mi novac nije glavna motivacija. na koncu, svako jeste sebi šef, samo možda voli da živi u iluziji da nije.
Objavljeno:
Uposlenima poklanjate autocenzuru umjesto cenzure, odmori i odsustva su u Americi uglavnom neplaćeni a zadržali ste sebi pravo otkaza - kao vid nagrade koju si ti u prethodnoj firmi dobio prije 8 godina... Vrlo lukavo, domišljato, jednostavno i efikasno, sada je svaki uposleni sam sebi šef i ne gubi vrijeme na zavist, ogovaranje i ostale neisplative međuljudske odnose. Imaš osjećaj da radiš svoj biznis. Zbog ovakvih stvari je Amerika velika.
 

Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.