Alma Telibečirević, rođena je u Sarajevu 1978. godine gdje je završila Srednju školu primjenjenih umjetnosti, odsjek slikarstvo, a potom i Akademiju likobnih umjetnosti. Slobodna je umjetnica, projekt menadžer i ekspert za odnose s javnošću.
Provela je godinu dana u SAD-u kao stipendista prestižne stipendije Hubert H. Humphrey Fellowship, koju finansira vlada SAD-a, gdje je usavršila svoje znanje iz Odnosa s javnošću i komunikacije na prestižnom univerzitetu u Arizoni- Walter Cronkite School of Journalism and Mass Communications.
Iza sebe ima niz samostalnih izložbi, kako u BiH (Sarajevo, Tuzla, Lukavac, itd.) tako i u Austriji (Beč) i SAD-u (Phoenix, Scottsdale) .
U Historijskom muzeju BiH 14. novembra biće otvorena Almina izložba “Obojeni stihovi”, a sa njom smo za BUKU razgovarali o toj izložbi, slikanju pijeskom, životu u BiH, njenom planiranom preseljenju u SAD.
Alma, tvoja izložba “Obojeni stihovi” biće otvorena 14. novembra u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine. Možeš li nam reći nešto više o ovoj izložbi?
Duži period nisam imala samostalnu izložbu u rodnom gradu. Nakon izlaganja u Americi, a prije par godina i u Beču bilo je krajnje vrijeme da i u Sarajevu organizujem samostalnu izložbu. U pitanju je na neki način simbolična izložba, pošto tokom idući par mjeseci planiram promjeniti mjesto boravka na određeno vrijeme, ideja je bila da jedna ovakva izložba bude i simboličan pozdrav mom gradu i mojim prijateljima. Suradnja sa Historijskim muzejom BiH desila se spontano, a meni je izuzetna čast da sam dobila mogućnost da svoje radove izlažem u jednoj tako renomiranoj instituciji.
U pitanju je izložba simboličnog naziva “Obojeni stihovi”. sastavljena iz dva slikarska ciklusa: "Simboli naslikani pijeskom", koji se bavi simbolima koji su na određen način obilježili historiju Bosne i Hercegovine, a koja se veže uz poeziju BiH pjesnika Mehmedalije Maka Dizdara, koji je ujedno i moj prvi ciklus koji sam kreirala i izlagala prije par godina u Sarajevu; i drugog: "Koje su boje Rumijevih stihova vol.2" koji će ovom prilikom biti i prvi put prikazani BiH javnosti.
Drugi ciklus je inspirisan poezijom velikog perzijskog pjesnika Mevlane Dželaludina Rumija, kao i mojim prošlogodišnjim putovanjem kroz zemlje Istočne Afrike. Na otvaranju izložbe poeziju će čitati istaknuti BiH glumac i moj veliki prijatelj Mario Drmać. Izložba će biti otvorena 14.11.2015 u 18h 00 i biće otvorena do 28.11.2015.
Kroz tvoj radi vidi se zanimanje za istoriju BiH i simbole. Šta je ono što u tome nalaziš interesatno i iz čega crpiš snagu za rad?
Tokom studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu i proučavanja nacionalne istorije umjetnosti, najveću pažnju mi je privukao upravo srednjevijekovni period BiH. Stećci predstavljaju autohtonu, bosansku umjetnost bez kojih se ne može zaokružiti prava slika starog bosanskog likovnog stvaralaštva i kulture, BiH istorija je izuzetno bogata i uticajima ostalih kultura, kako prije, tako i poslije srednjovijekovnog perioda, koji su postali koherentan dio svega onoga što čini BiH danas. Stoga vjerujem da je svakako izazov pokušati iskomunicirati način na koji su različiti uticaji pronašli svoje mjesto i utkali se u tradiciju i život lokalnog stanovništva, ali ujedno i na koji način se odražavaju na sadašnju BiH. Znatiželjna sam osoba i oduvijek su me privlačile stvari koje nude mnoštvo mogućnosti i otvaraju nove pravce.
Koji su po tebi najinteresntniji simboli i šta nam oni govore?
“Simbol pripaja vidljivoj slici dio nevidljivog koji je opažen natprirodno” (Paul Klee)
Svrha simbola je najviše spoznajna. Umjetničko djelo svijest ljudi uzdiže na nivo percepcije potreban za uočavanje skrivenih i složenih sadržaja. Simboli se međusobno prožimaju, mogu beskonačno da se umrežuju, jer su izraz stvarnosti, istiniti su i funkcionišu u svim pravcima kao univerzalni jezik. Samim tim moja percpecija simbola koji se prožimaju kroz našu istoriju je na neki način savremeni prikaz mog doživljaja istih uz pomoć pijeska iz različitih dijelova BiH. U mom slučaju simboli su inspiracija za propitivanjem samog sebe i na neki način podsvjesnog komuniciranja sa nama samima.
Radiš zanimljivom tehnikom, naime crtaš pijeskom. Kako si sa kista i boje prešla na pijesak?
Jedno ne isključuje drugo. Kada sam se prije više godina upustila u avanturu Simbola naslikanih pijeskom, željela sam da pokušam iskomunicirati simbole koji su isklesani na kamenu iz perspektive slikarice. Pijesak mi se nametnuo kao simbolički materijal, koji može premostiti tu razliku, u ovom konkretnom slučaju, između skulpture i slike. Samim tim korištenje različitih vrsta pijeska na platnu u kombinaciji sa akrilnim bojama mi je predstavljalo izazov, i spoznavanje nove tehnike . A ja volim izazove.
Tvoj rad je inspirisan poezijom i putovanjima. Možeš li nam reći nešto više o tome?
Nakon “Simbola naslikanih pijeskom” koji su bili inspirisani BiH istorijom, tokom studijskog boravka u SAD-u kreirala sam dva ciklusa. Prvi je bio “Simboli naslikani pijeskom 2” koji je bio direktno inspirisan motivima Indijanaca, s obzirom da sam imala priliku volontirati u Heard muzeju u Pheonixu, najvećem muzeju koji se bavi istorijom Indijana na ovom području. Tu sam uistinu dosta toga naučila, a iz tog angažmana se rodio navedeni ciklus. Pijesak koji je bio korišten za tu izložbu, u Phoenixu početkom 2013 godine, bio je sa područja zemlje koja pripada Indijancima. U oktobru iste godine u Scottsdale-u sam predstavila izložbu “Koje su boje Rumijevih stihova” koja je bila direktno insprisana poezijom velikog sufijskog pjesnika i mistika Mevlane Dželaludina Rumija. Naime dopustila sam da stihovi direktno utiču na kreaciju slike, te je svaka nastala slika bila vezana uz određeni Rumijev stih.
Izložba “Obojeni stihovi” će pored “Simbola naslikanih pijeskom” predstaviti i radove iz ciklusa “Koje su boje Rumijevih stihova vol.2” koji su direktno insprisani moji putovanjem u zemlje Istočne Afrike, prošlog Decembra. Tačnije u Keniju, Ugandu i Ruandu i doživljaja istih kroz Rumijeve stihove.
“Simboli naslikani pijeskom” se vežu uz istoriju BiH i uz poeziju velikog BiH pjesnika Maka Dizdara, a triptih koji će biti izlagan na ovoj izložbi, ću nakon završetka iste pokloniti Fondaciji Maka Dizdara u Stocu.
Šta znači biti umjetnik/ca danas u BiH? Koje su prednosti i teškoće umjetničkog života?
Biti umjetnik bilo gdje danas nije jednostavno i popriličan je izazov. U BiH je izazov aktivno i profesionalno se baviti bilo čime danas, s obzirom na kompleksnu situaciju u BiH, koje smo svi svjesni. Kada se to dvoje uklopi onda je izazov još veći. Mada ja vjerujem da je planeta Zemlja danas jedno globalno selo, tako da, bez obzira gdje se nalzili i pokušavali da se ostvarimo teško da ćemo uspjeti bez upornosti i istrajnosti. Bitno je vjerovati u sebe i posjedovati strast za onim čime se bavimo.
Mnogo si putovala, živjela si u Americi. Kako bi uporedila život u inostranstvu i kod nas?
Svakako što je tržište, u okviru kojeg radimo, veće i mogućnosti su veće. Sjedinjene Američke Države nije jedna država, to je 50 država, koje su različite, nude mogućnost za ostvarivanje, istraživanje, rast. Svakako i za padove ali na velikom tržištu imaš i više mogućnosti da se podigneš i nastaviš dalje. BiH je zemlja, koja pored već malog i poprilično rasparčanog tržišta, pati na mnogo osnova, i mladi nemaju jednake mogućnosti kao u drugim zemljama, što ne znači da uporni pojedinci ne uspjevaju isplivati na površinu, samo je činjenica da moraju uložiti vjerovatno mnogo više energije nego drugdje.
Ova izložba je pozdravna, kao što si rekla uskoro se ponovo seliš u SAD. Da li je bilo teško odlučiti se na odlazaka iz BiH?
Naravno da su velike promjene uvijek one koje nas tjeraju da se preispitujemo. No, ja sam osoba koja vjeruje da su promjene dobrodošle i da nam pomažu da profesionalno i privatno rastemo, spoznajemo nove horizonte i mogućnosti. BiH je zemlja gdje sam rođena, odrasla, gdje mi porodica živi i tu ću se uvijek vraćati. Voljela bih kada bih uspjela svoje bogato profesionalno iskustvo u BiH iskoristiti na najbolji način bez obzira gdje budem radila ili živjela. Moj suprug živi u SAD-u, a radi u Africi, on je safari vodič za Afriku i uz njegovu pomoć shvatila sam da je ova planeta ustvari mala i zaista vjerujem da smo svi mi građani svijeta. Tako da tu promjenu mjesta boravka ne doživljavam pretjerano drastično. Volim reći da ću samo promjeniti mjesto gdje sam prijavljena, a biću prisutna svuda pomalo. Odlazak u SAD se neće desiti još barem koji mjesec, ali najvjerovatnije neću u skorije vrijeme, nakon ove ponovo organizovati izložbu u Sarajevu. Mada, nikad se ne zna.
Pored umjetnosti bavila si se medijima, marketingom, PR-om, filmom, nevladinim radom. Kako si balansirala između tih različitih profesija i interesovanja?
Ja sam ekstrovert i hiperaktivna osoba, sve navedeno je najčešće bilo vezano uz stvari koje su me i privatno zanimale. Tako da sam najčešće spajala ugodno sa korisnim. Zanat PR-a sam “ispekla” u dvadesetim godinama svog života na nekim od najvećih projekata u BiH, koncerti Jamiroquai, James Blunt, Lord of The Dance i sl. Festivali poput Teatarfesta, Messa, Kids festa. Da nisam radila za iste sasvim sigurno bih bila posjetlac, tako da sam imala priliku da budem dio nečega što volim, a usput i zaradim nešto novca i steknem profesionalno iskustvo.
Šta voliš da radiš u slobodno vrijeme?
Da slikam , putujem, obilazim izložbe, muzeje, koncerte, da čitam, gledam dobre predstave.
Razgovarala Maja Isović
