Jedna je od rijetkih osoba sa ovom dijagnozom koja je postizala rezultate i uspijevala da se kreće i održava postojeće stanje nakon brojnih operativnih zahvata.
Ali, od dogradnje petog sprata na zgradi u kojoj živi, kad je i srušena montažna rampa kojom se služila za ulazak i izlazak iz zgrade, Tatjana ne može nesmetano da se kreće. Od prije dvije godine koristi i elektromotorna kolica. Na glavnom ulazu u zgradu ne može kolicima da pređe prag, pa ni tri stepenika do stana u prizemlju zgrade u kojem živi.
„Obraćali smo se svima - inspekcijama, gradu, gradonačelniku, ali odgovor do obraćanja instituciji Ombudsmana za ljudska prava nismo dobili“, počinje priču Tatjanina majka Mlađa.
Kako kaže, od prvobitnog plana dogradnje zgrade, konačni izgled zgrade kakav je danas veoma se razlikuje. Lift koji je izgrađen na mjestu nekadašnje rampe naknadno je urađen, bez prethodnog objašnjenja stanarima, pa i Novakovićima, da će lift uopšte biti tu. Motor lifta zagradio je ulaz u zgradu kojim se Tatjana služila.
Kada su počeli radovi, Tatjana je bila na liječenju u Beogradu. Majci je rečeno da će rampa bti vraćena, ali se to nije desilo.
„Kada su uklanjali rampu, pitala sam šta rade i šta će da bude od te rampe, pa su mi rekli da samo ojačavaju temelje zgrade i da će je vratiti“, nastavlja Mlađa.
Od tada počinje i pravna borba Novakovića za Tatjanino pravo na kretanje. Iako je brojnim domaćim i međunarodnim aktima koje je BiH ratifikovala, pravo na razumnu prilagodbu i uklanjanje arhitektonskih barijera garantovano, u Tatjaninom slučaju se desilo upravo suprotno.
Rampu koja je uklonjena koristio je jedan od prethodnih stanara zgrade, takođe korisnik kolica.
„Tatjana sad ne može da izađe samostalno, više od 15m u komadu sama ne može preći i kolica joj olakšavaju kretanje“, objašnjava majka.
Iako prisustvuje razgovoru, Tatjana navodi da ne želi u medije, zbog mnogih neugodnih situacija koje je porodica doživjela.
Zajednica etažnih vlasnika: Nećemo dati saglasnost za tehnički prijem
Navode porodice Novaković ponavljaju nam i u Zajednici etažnih vlasnika. Višnja Daničić, predstavnica zajednice, kaže da stanari jednoglasno žele pomoći da se riješi problem u koji su uvedeni, ali ni preostali, nekad korišteni bočni izlaz iz zgrade, sad više nije moguće adaptirati za Tatjanine potrebe, jer je zatvoren dodatnom izolacijom.
„Usaglasili smo se da nećemo dozvoliti tehnički prijem zgrade sve dok se ovo ne riješi. Stanari dograđenog sprata su sami finansirali lift, pa ih ne želimo oštetiti rušenjem lifta, ali ne želimo ni da Tatjana ostane u ovoj situaciji“, kategorična je Daničić.
Navodi i da su svi stanari zgrade oštećeni ponašanjem i postupcima investitora. Lift, koji je Tatjani onemogućio kretanje, koiste samo stanari dograđene etaže.
Investitor i izvođač radova bilo je preduzeće WBL City Project Banja Luka, a do ovlaštene osobe,Radoja Ranka, na dostupnim kontakt podacima nismo uspjeli doći.
Institucija Ombudsmana: Izdata preporuka, mirnog rješenja spora nije bilo
Upit smo proslijedili i instituciji Ombudsmana za ljudska prava BIH, koja je učestvovala u pokušaju rješenja ovog spora. Kako navode, nakon svih prikupljenih dokaza izdai su preporuku Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS i Gradu Banjaluka, kojom se traži preduzimanje mjera u cilju uklanjanja arhitektonskih barijera u zgradi.
Ministarstvo se izjasnilo da nije nadležno, a Grad Banja Luka naveo da nije zapriio žalbu na izdavanje dozvole potrebne za gradnju i kako zahtjev za dozvolu za izgradnju prilaza treba podnijeti zajednica etažnih vlasnika ili izvođač radova.
Rečeno nam je i da su pokušali da spor riješe mirno, odnosno posredovanjem, te organizovali sasstanak suprotstavljenih strana, ali da nije došlo do dogovora.
„Na kraju sastanka, predstavnici Institucije su zaključili da između stranaka u sporu ne postoji mogućnost mirnog rješavanja spora niti posredovanja, zbog čega Ombudsmeni su stajališta da nadležni organi koji su bili uključeni u rješavanje ovog pitanja moraju u skladu sa svojim ovlaštenjima poduzeti mjere u cilju zaštite prava građanke“, navode u odgovoru na upit.
Dok se zainteressovane strane odluče ko je nadležan u slučaju i na koji način će se pristupati ovoj situaciji, porodica Novaković iz svojih skromnih životnih uslova ne može finansirati upravni spor pred nadležnim sudom. Ne mogu ni da nose teška elektromotorna kolica niz postojećih nekoliko stepnika i preko praga na ulazu u zgradu.
I mnogo značajnije, ne znaju kad će Tatjana moći samostalno izaći van svoja četiri zida.
Izvor ukljuci.in
