Ovog ljeta sam dogovorio nekoliko multilateralnih sastanaka u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, a kako je krenulo možda se sve pretvori u jedan fini samit, gdje će ljudi kojima je još stalo do Bosne i Hercegovine, progovoriti i isplanirati poneku aktivnost kojom se kani obezglupiti narod i narodnost vječno napaćene gizdave mi domovine. U tom duhu posljednjih sedmica razvlačim svoje apolonsko tijelo i holivudsku facu diljem balkanskog trokuta, a kako bi prikupio što više informacija o potrebama i prioritetima za kretanje u konačni boj protiv gluposti i besmisla koji su preuzeli i prilagodili sve što se preuzeti i prilagoditi dalo. Do ljeta je još malo, ni mjesec dana, a za to vrijeme se valja još podosta obići i s mnogim se afroditama i apolonima susresti, pa nemam kad ni pisat svoja zapažanja o dodicima i evropama, međunarodnim zajednicama i svim tim naslovu dragim “institucijama” koje sunce isto grije, al’ isto im nije.
Mustafa Veličanstveni
Za to vrijeme, ne da đavo mira, dođe mi haber o najnovijoj objavi rata! Naime, “svetac” koji zemljom hodi, a prema nekim kvazi-novinarskim idiotima, muslimani ga štuju k’o već ustoličenog boga, u subotu je na izvoru Bune zaprijetio ustankom i prevratom. I baš je to ovog ljeta naumio, kad mi u Sarajevo, mimo filmskog festivala, trebaju doći ljudi iz cijele Bosne i Hercegovine, kako bi ih uvjerio da Sarajevo ipak nije Teheran kako su čuli i kako su im izreklamirali u njihovim dijelovima domovine. Taman što sam ljude uvjerio u to da sasvim mirno i staloženo spakuju kofere i najnormalnije posjete i svoj glavni grad (većina ih nije bila u Sarajevu više od 10 godina), čujem da se Mustafa Veličanstveni odvažio zaprijetiti “bezbožnicima” da će im prirediti “sarajevsko ljeto” poput “egipatskog proljeća”. E, pa stvarno je zaista. Vrlo rado bih na ovom mjestu rečenoj “svetinji” priložio neku karakternu osobinu umjesto da trošim riječi na dodatna objašnjavanja, al’ bi to bilo kontraproduktivno, tj. bilo bi shvaćeno drugačije nego je namijenjeno, k’o što se ovdje sve shvata drugačije nego je namijenjeno, pa ću, nema mi druge, krenuti u opisivanje. Idemo redom.
Šta je u ovom navratu nasekiralo Mustafu Sv. Cerića? Povod mu je najava ukidanja brojčane ocjene predmeta vjerovnauka u školama Kantona Sarajevo. Dakle, niko ne barče vjeronauku, ona ostaje gdje jeste. Niko je i ne zabranjuje jer će se i dalje moći pohađati. Daleko bilo, nikom ne pada na pamet da joj u zube gleda i procjenjuje stručnost, često vrlo nestručnih, karaktera koji se vjeroučiteljima zovu. Znači, ono što se želi uraditi je, koliko mene pamet služi, oduzeti pravo bilo kome da vjeru i potencijalnu nadu, što bi vjera trebala biti, pretvara u takmičenje i uslovljavanje, a nešto što se ocjenjuje i ulazi u prosjek ocjena jeste takmičenje i uslovljavanje. Od svega rečenog je grlati Mustafa zajedno s ahbabima iskonstruisao takvu halabuku da je normalnog čovjeka strah i pomislit’, a kamoli izgovoriti neko svoje mišljenje o svemu. Sve se mahom ušutilo, rijetki se odvaže koju reći, a kad kažu sve je to nekako izokola, duplo se objašnjavaju i u startu ograđuju. Čemu? Jesmo to pristali na kolektivno prilagođavanje, pa nemamo čim da se suprostavimo još jednom, sve opasnijem, huškanju. Jer ono što Mustafa ef. Guevara radi kad god mu se da prostora je ništa drugo nego huškanje.
Eno ga u subotu na Buni, kako već rekoh, prijeti da će u Sarajevu ovog ljeta napraviti haos. Obrazlaže to zaštitom ugrožene vjere jer se, prema njegovom uvijek lošem tumačenju, vjeronauka ukida! A nakon vjeronauke će, kaže Mustafa zaštitnik pedofila i kriminalaca, krenuti na džamije, mektebe, medrese… šta sve još ne. Samo ozbiljno psihički bolestan čovjek može krenuti u takvo rezonovanje odluke ministra obrazovanja Kantona Sarajevo. Samo potpuno pomahnitala individua može do promuknuća vrištati svoje već famozne parole o prilagođavanju i bezbožništvu. Već u narednom “pasusu” svog nesuvislog izlaganja Cerić se dotakao i Dodika. Dakle, i Dodik se vjernicima potura pod vjeru i vjeronauku. Da im se Cerić iz svog ugla nagovori šta da misle. Sad, je l’ Dodik, po Ceriću, božnik il’ bezbožnik nisam uspio razaznati jer je nadomak odgovora Mustafa prebacio na drugu temu.
A da. Pomenu Mustafa porezni obveznik Cerić, da škole u kojima se vjeronauci daje opisna umjesto brojčane ocjene, nisu ministrove škole. Nisu, kaže, njegova babovina. Nego su to njihove škole, biva Cerića i kompanije, jer oni plaćaju porez i, to je, kao sad njihovo i mogu s tim šta hoće. E, neće moći. Tu se Cerić, u zapjenjenom zanosu, malo zaboravio. Izbjegao je okupljenoj masi, koja je i mlako aplaudirala, spomenuti kako on ne plaća porez, odnosno kako njegova firma to ne radi. Silna se para obrne samo na dženazama i tevhidima, a da država od tog nema ništa jer organizacija kojoj je Cerić na čelu nije dužna prijavljivati prihode, niti plaćati poreze. Eto, ako ga do sad niko nije skonto da priča gluposti i otvoreno laže, u namjeri pridobivanja poena za svoju već započetu političku karijeru, nek’ provjeri koliko je Cerić na ime svetog mu biznisa uplatio poreza državi kojoj obećava “sarajevsko ljeto”.
Komad govora koji je jedva potrefio izgovoriti, a u kojem to “sarajevsko ljeto” poredi sa “egipatskim proljećem”, bilo bi suvišno i komentarisati da se ne mora. A mora se. U ovoj zemlji se svakom mora rastumačiti svaka riječ po hiljadu puta. Ceriću Mustafi je, dakle, potrebna hitna naobrazba o uzrocima i razlozima pobune u Egiptu i rastumačenje potpune nekompatibilnosti toga čime on prijeti s onim čime prijetnju uspoređuje. Egipćani, naime, nisu imali problem s vjeronaukom, još manje s brojčanim i opisnim ocjenama. Oni su se bunili protiv siromaštva i višedecenijske diktatore jednog čovjeka kojeg su na kraju i svrgnuli. Ovo što Cerić najavljuje u Sarajevu je najbezobrazniji vid manipulacije masom kojoj se više čak i ne obećava smanjenje siromaštva, već im se želuci pune lažnom zaštitom duhovnosti. A činjenica da Mustafa, između ostalog, šuruje sa vladajućima otkad ga je ustoličilo u poglavarstvo i nije neka novost. Kad se malo raziđoše putevi (čitaj: talovi) Mustafa se okrenu “realizovanom geografu”, al’ im propade zajednički san, pa bi sad unisono da prave “sarajevsko ljeto”.
Cerićevi razlozi i način su za svaku osudu. Posebno bi se tu trebali trznuti ljudi od religije. Ali ne, niko se neće ni počešati i istaći posljednje Cerićevo izrugivanje smislu barem opasnim. Gledaće ga i dalje kao nekakvog zaštitnika nečega što se štititi ne treba, ali je zgodno kako bi se na površinu izvukle sve one mračne snage koje ništa dobro sobom ne nose. Već su potpuno umrtvljeni stanovnici ove zemlje prilagođeni cerićima, a sada ih se još želi malo i potprašiti. Možda neki manji rat započeti? Dovesti vajnog oklopnjaka registarskih tablica Mufty da “i lijep, i pametan” malo poteže pištolje po Sarajevu kako je to navikao u Novom Pazaru? Da se malo pali, ruši, šta fali?
Stvarno bi trebalo pitati Cerića, koji mu je klinac. Misli li zaista da je iko spreman zarad njegovog tala upropastiti svoj godišnji odmor. Zar je stvarno nadmašio vlastita očekivanja pa se uvjerava da će se za njega trošiti životi, a kako bi se on razvikivao po vrelom sarajevskom asfaltu? Ima li iko da mu smiri pretenziju, da mu pojasni šta radi, da ga spusti na zemlju i objasni mu kako nije veći od života? Dajte, ovo postaje stvarno sve bolesnije i bolesnije. Uporan u svojoj ksenofobiji, konstantno nameće strahove, naučen da ljudi u strahu ne pitaju za hranu, posao, redovne isplate naknada za ropstvo. De, smirite ga pa da šta radimo, da učimo, da se obrazujemo, da putujemo, da se upoznajemo, jedni drugima dolazimo. Dosta je više Cerića i cerića. Ba!
Protest.ba
