<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Hodže i popovi–najveći lopovi

<p>Da ne dužim, nakon govora reisa Mustafe Cerića, pomislio sam da se ne radi više o istoj vjeri. Nakon svih ovih godina, otkako ne učim vjeronauku, ponekad razmišljam o tome kako je moguće da su ovi pomagaoci kriminalaca ikad zasjeli na svoje pozicije u religijskim zajednicama. Reis je u svom govoru bukvalno strpao sve što mu je palo na pamet, od genocida i etničkog čišćenja, do Federalne televizije, koja po njegovim riječima od muslimana pravi ovce, spremne da im se ponovo dogodi genocid, urbicid i šta sve ne.</p>

20. maj 2011, 12:00

Foto Dani

Ovu priču ću početi s iskustvom jednog mog polu – poznanika, koji mi je u vozu za Budimpeštu, kad smo tamo posjećivali nekakvu studentsku konferenciju, ispričao kako ima strašne probleme sa strahovima. Kaže čovjek kako su ga progonili glasovi mjesecima, kako je imao problema sa svakakvim događanjima oko njega, kako su mnogi bili protiv njegove familije, i kako mu je cijela zgrada, nekako na čudan način, zavidjela. Pitam ga nakon toga je li išao doktoru, na šta on odgovori da nije, ali da jeste jednom hodži, koji mu je za samo 400 KM proučio masu molitvi.

Najprije mu nije bilo mnogo bolje, ali mu je brat počeo stavljati lijekove u hranu, pa se, kako – tako počeo liječiti. Kaže da je to brat sigurno uradio na nagovor hodže, jer je hodža povezan s cijelom porodicom i «liječio» je sve njih povremeno. Napominjem da se radi o visokoobrazovanom čovjeku, koji danas radi kao pravnik u jednoj od državnih institucija. Nije mi cilj diskreditovati ga, pa zbog toga neću spomenuti njegovo ime, ali nakon te priče sam ostao danima zapanjen količinom gluposti i ispranosti ovoga mozga.

Druga priča koju ću ispričati tiče se kraja gdje ljetujem zadnjih dvadeset i kusur godina, na poluostrvu Pelješcu. Naime, tamo jedan sveštenik održava tri crkve, u mjestima Drače, Janjina i Sreser. Najljepši je u cijelom selu, a po vascijelo ljeto, koje moja familija tu provede, sve se žene okreću za njim i same sebe muče ludujući za ovim zgodnim čovjekom. On ima četrdesetak godina i kruži priča da je bio sa svim mlađim i ženama srednjih godina, i to iz svih okolnih sela. Vozi Mercedes koji košta oko 100.000 €, a posjeduje još i kamaru foto – opreme, jer je to našem svešteniku hobi. Kuću je sagradio na četiri sprata, od kojih tri izdaje tokom ljeta, po masnoj cijeni od 25€. Pritom crkve izgledaju kao spejs šatlovi, sve tri vrište od svog sjaja i sigurno bi bile procijenjene na milione kuna, maraka, dolara, eura... Ograđene su visokim zidovima, kako nepoželjni ne bi mogli tek tako viriti za vrijeme molitve. Velečasni porez sigurno ne plaća, ali za svoje radno mjesto uredno dobija platu, i ko zna kakve još milostinje, koje uzme iz usta gladnih širom Dalmacije, a takvih je tamo mnogo. Ipak, u mom kraju na Pelješcu, već godinama pobjeđuje HDZ, stranka koja po defaultu promiče hrvatske «vrijednosti, kulturu, religiju i običaje».

Tako i kod nas, tri dežurne političke partije, promovišu bošnjačke, srpske i hrvatske običaje, kulturu, religiju i druge vrijednosti. Kroz svoje religijske lidere nameću nam pamet, koju ne bismo imali da nije njih, religijskih lidera. Te vjerske vođe porez takođe ne plaćaju, pa zbog toga imaju vile, kule i gradove. Da ne bih sada dužio o svemu, osvrnuću se na posljednju hutbu reisa Cerića, koju je održao pred skrušenim vjernicima u Blagaju. Prije nego se počela dešavati cijela saga oko vjeronauke u Federaciji, koju je ministar Emir Suljagić stavio tamo gdje joj je i mjesto; van knjižica i svjedočanstava; niko nije mogao ni pomisliti šta će jedna takva odluka uopšte i donijeti. Napominjem da sam pohađao vjeronauku, koja ni u to vrijeme, neposredno nakon rata, nije ulazila u prosjek, te da je pamtim kao jedan od ljepših predmeta, a evo i zašto. Naime, moja nastavnica iz osnovne škole, imala je lijep običaj da sa svima komunicira sa argumentima i objašnjenjima. Islam nam je tumačila kao religiju logike, i vjeru nam je predstavljala kao nešto lijepo, čega se ne trebamo plašiti, već je trebamo živjeti punim plućima. Naša vjera, tako je govorila, nije stvorena da se čovjek pati, nego da bi uživao pridržavajući se. Za svaku čudnu i nama nerealnu situaciju, ona je imala logično objašnjenje, ili bi ga nalazila već na slijedećem času, nakon što bi provjerila i postala sigurna u neku tvrdnju. Tvrdila je da je pitanje vremena kad će se nauka i religija poklopiti, te je to nazivala jedinim mogućim smislenim scenariom. Iako je bila pomalo i kreacionist, pridržavala se isključivo islama, a o drugim religijama je nerado govorila, kako se ne bi našla u situaciji da kaže nešto pogrešno, barem je tako tvrdila.



Elem, da ne dužim, nakon govora reisa Mustafe Cerića, pomislio sam da se ne radi više o istoj vjeri. Nakon svih ovih godina, otkako ne učim vjeronauku, ponekad razmišljam o tome kako je moguće da su ovi pomagaoci kriminalaca ikad zasjeli na svoje pozicije u religijskim zajednicama. Reis je u svom govoru bukvalno strpao sve što mu je palo na pamet, od genocida i etničkog čišćenja, do Federalne televizije, koja po njegovim riječima od muslimana pravi ovce, spremne da im se ponovo dogodi genocid, urbicid i šta sve ne. Pritom, uvaženi reis, po ko zna koji put laže, tvrdeći kako «oni plaćaju porez», što je apsolutno neistinito. Niko ne zna koliki su prilozi za pojedine vjerske akcije, niti koliko naše religijske zajednice uopšte imaju novaca. A da imaju mnogo, to je sasvim sigurno jasno, jer se uvijek zajednički pobune kad se udara na nekog od njihovih finansijera – na Fahru Radončića recimo. Spomenuo je reis Cerić i Sjevernu Afriku, te dvolični NATO, koji danas uništava Libiju, a pritom nikad nije pokušao utjecati na odluku da glasamo za vojnu intervenciju u Vijeću sigurnosti. Za neupućene, bilo je potrebno deset od petnaest glasova, a bosanskohercegovački je bio jedan od tih deset. Nakon toga su poslate trupe u Libiju, a ostatak uglavnom znamo; Amerikanci su po ko zna koji put zaratili zarad svojih interesa, tobože braneći demokratiju i slobodu govora. A sve da je i naš reis u tome u pravu, posljednji je koji bi se trebao buniti, jer je sigurno jedan od prvih koji je mogao utjecati na ovu odluku. Ali nije. Iz ko zna kakvih sada interesa.

Islamska zajednica se godinama predstavlja kao jedina institucija koja treba oblikovati Bošnjake, muslimane i njihovo javno mnijenje. Sudeći po posljednjem Cerićevom govoru, vjerovatno se samo mentalno zaostala osoba može izroditi nakon njegovog ispiranja mozga. To i jesu njihovi rezultati; retardirani Bošnjaci koji aplaudiraju svakome ko tobože štiti vjeru, Bosnu i sve ostalo pod čime se skriva, braneći interese sebe i svoje porodice. Takvih je od rata naovamo bilo desetine, od dinastije Izetbegović, preko raznih Čengića, Alispahića, Bičakčića, pa do današnjih Brankovića, Cerića i ostalih. Kao i u svakoj desničarskoj ideologiji, kad bi se malo udarilo po njima, bilo da su to radili sudovi ili mediji, pozivali bi se na odbranu Bošnjaka i Bosne, na ratne tekovine, i sve ostalo sa čim nikad nisu imali nikakve veze.

Toliko nisu imali veze sa realnošću ni kad su procjenjivali posljednju odluku ministra Suljagića kojom izjednačava svu djecu. Počeli su dijeliti lekcije Suljagiću o genocidu, etničkom čišćenju i ostalim stvarima, a svim tim ih upravo Suljagić može naučiti. Taj je preživio i genocid, te o tome napisao knjigu «Razglednica iz groba»; taj je bio godinama u Haškom tribunalu i izvještavao od tamo za naše medije; ministar je i pored toga ostao pribrana osoba, koja nikad nije sijala mržnju, niti pozivala na nekakve osvete, a pogotovo se nije pozivao na svoja ratna iskustva i time se busao u prsa, kao što se danas busaju sve prezimena koja sam gore naveo, a koji nisu rata ni osjetili, nego su se skrivali po podrumima i raznim rezidencijama. Takvih rezidencija poslije rata imamo i previše. Grade se dvorci povrh Kovača, i iza Katedrale, širom RS-a su crkve najvažniji objekti, a 500.000 nezaposlenih umire od gladi svakoga dana. Tako danas i Suljagića optužuju da želi ukinuti predmet kojim manipulišu malim mozgovima, iako njemu to uopšte nije bila namjera
.
Religijski lideri poput Cerića i kompanije nastavljaju sa svojim lažima, jasno oblikujući svoj narod, jer im samo kao takvi i odgovaraju. Ovo sigurno nije ni prvi, a ni posljednji put. Zbog toga se obavezujem da na narednoj sarajevskoj džumi, odem u džamiju gdje će reis Cerić držati hutbu, i javno ga izviždim čim počne političku priču. Iako to nije u duhu religije kojoj pripadam, siguran sam da ću kao vjernik zaraditi više sevapa nego da sjedim, šutim, i budem njegova ovca, kakvom me želi napraviti. Svi misleći ljudi ove zemlje za njega su neprijatelji, jer njegove interese i ispiranja mozga samo takvi mogu prepoznati. Ja se ne libim reći, hodže i popovi su najveći lopovi.

Da li vjerujete Dodiku ili svojim očima?

Otkad je to religija privatna stvar?