Ovaj dan se obilježava kao Međunarodni dan djeteta, s ciljem
senzibiliziranja javnosti na potrebu zaštite djece od zloupotreba,
nasilja i različitih oblika diskriminacije.
Generalna skupština Ujedinjenih nacija je 20. novembra 1959. godine
usvojila Deklaraciju o pravima djeteta, a 1989. godine Konvenciju o
pravima djeteta.
PREVENCIJA ZLOSTAVLJANJA
Međunarodni dan prevencije zlostavljanja i zanemarivanja djece
obilježen je juče sa ciljem jačanja svijesti o štetnosti svakog oblika
nasilja nad djecom, podsticanja države na aktivniji odnos u zaštiti
djece i jačanja prevencije kao prioritetnog zadatka u zaštiti djece od
različitih oblika nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja.
Međunarodni dan prevencije zlostavljanja i zanemarivanja djece
nastao je na inicijativu Fondacije svjetskog samita žena iz 2000.
godine s ciljem stvaranja kulture prevencije širom svijeta podsticanjem
vlada i društvenih organizacija na aktivnije uključivanje u zaštiti
djece.
Radi skretanja pažnje na ovaj teški problem, partneri Svjetskoga
dana organizuju aktivnosti za povećanje svijesti i edukacije o
zlostavljanju djece i nasilja prema djeci, podsticanje poštovanja prava
djeteta, te stvaranje prevencije zlostavljanja djece glavnim
prioritetom.
Zlostavljanje djece vrlo je težak problem koji uzrokuje brojne teške posljedice na njihov razvoj.
Izloženost djeteta fizičkom, emocionalnom ili seksualnom zlostavljanju
predstavlja traumatsko iskustvo koje ostavlja duboke ožiljke. Sve države
koje se brinu o dobrobiti svojih građana, a osobito djece, prepoznale
su kao jedan od svojih prioritetnih zadataka razvijanje prevencije
zlostavljanja.
UN KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA
UN Konvencija o pravima djeteta je univerzalni
međunarodni dokument posvećen djeci, izraz potrebe da se djeci
obezbijedi posebna zaštita i briga, jer postojeći sistem zaštite prava i
sloboda građana na međunarodnom planu nije bio dovoljna garancija i u
zaštiti prava i interese djece.
Prava djeteta, kako ih Konvencija utvrđuje, samo su potrebe svakog
djeteta koje su različite u različitim periodima njegovog odrastanja.
Zato je važno da te potrebe djeteta u svakom periodu njegovog odrastanja
i na svakom mjestu budu prepoznate, kako bi mogle biti osigurane i
obezbijeđene i u porodici, školi, lokalnoj zajednici. Prava koja djeca
imaju nikako ne znače da djeca mogu raditi što hoće, da su prezaštićena,
da su učenjem o pravima zanemarili obaveze.
Djeca imaju i svoje obaveze i odgovornost u skladu sa svojim
uzrastom i svojom sposobnošću da obaveze i odgovornost preuzmu, a od
odraslih zavisi da li djeca znaju svoje obaveze i da li će preuzeti
odgovornost za svoje postupanje i svoje odluke, a prava djece su obaveza
i odgovornost odraslih.
Obaveza je odraslih da djetetu obezbijede takvu zaštitu i brigu koja
je neophodna za njegovu dobrobit, imajući pri tome u vidu: da je svako
pravo iz Konvencije osnovno i jednako važno, da prava nije moguće
rangirati po njihovom značaju, da prava djeci pripadaju samo zato što su
djeca i da se prava djeci ne mogu oduzeti zato što ih nisu zaslužili.
DJECU TREBA ZAŠTITITI
Iz Institucije Ombudsman za djecu RS već godinama
ističu da je jedno od osnovnih prava svakog djeteta pravo na bezbjedno
odrastanje, odrastanje u sredini koja pruža poštovanje i podršku i u
kojoj nema nasilja, jer samo takva sredina podstiče razvoj ličnosti
djeteta i stvara odgovorne građane i prema sebi i prema drugima.
Povodom ovog dana Kancelarija Ombudsmana za djecu Republike Srpske
organizuje niz aktivnosti. Danas će i druga Udruženja realizovati
aktivnosti povodom ovog dana.
Djeca su najosjetljivija skupina koja treba zaštitu, a čovječanstvo duguje djeci najbolje što ima.