U manjim sredinama često nailazimo na medije koji se bore za dobrobit zajednice, koji žele da ukažu na probleme građana i utiču na poboljšanje društva u kojem žive. U tim medijima piše se o politici, društvenim temama i svemu onome što je važno i bitno za lokalnu zajednicu na koju su fokusirani.
Ti se mediji uglavnom nalaze na web-u, a svojim radom pokazuju da je moguće djelovati. Predstavnike tih medija sreli smo, a neke i prvi put upoznali, tokom Bukinog proputovanja kroz BiH. U narednom periodu želimo vam predstaviti neke od njih i upoznati vas sa njihovim radom, temama koje obrađuju i načinima aktivizma koje primjenjuju.
Srebrenko Kunarac, sa portala Foča-24.info, za BUKU govori o o odnosu novinarstva i aktivizma, saradnji sa publikom, temama o kojima pišu, životu u Foči...
Srebrenko, koliko su novinari u manjim sredinama i društveni aktivisti, jer pišu o problemima koji ostaju zanemareni u većim (drugim) medijima?
Novinari su društveni aktivisti ako se ne ustručavaju o svim problemima otvoreno da govore. Koliko novinari “imaju petlje” da progovore o svakodnevnim nepravdama koje se nanose običnim ljudima, pogotovo o licemjerju onih koji upravljaju našim životima, toliko su društveno aktivni. Naravno da dosta zavisi od njihovih urednika, ali i od njih samih, koliko smiju ići daleko. To je izraženije u maloj sredini gdje se svi znaju i gdje takav način rada podrazumijeva da će se morati zamjeriti nekom bliskom.
Koliko je tom segmentu važna saradnja sa publikom, čitaocima?
Naravno da je važna, jer se uvijek, o bilo čemu da pišemo, moramo staviti u položaj čitaoca i upitati da li bi meni ovo bilo interesantno da pročitam ili bih samo preskočio taj tekst. Zato je jako bitno osjećati šta čitaoci žele da pronađu na portalu, a što na drugom mjestu ne mogu da pročitaju ili čuju, a upravo iz saradnje sa publikom se rađaju ideje za pisanje.
Kako prepoznaješ i biraš teme koje su od interesa za javnost?
Djelimično sam već odgovorio. Najčešće konsultujem svoju savjest - ako je očigledno da se nešto radi kako ne treba, prećutati je grijeh veći nego slagati.
Koliko je društveni aktivizam važan, šta se njim sve može postići i da li su ljudi u tvom okruženju dovoljno aktivni i zainteresovani za dešavanja u lokalnoj zajednici?
Ne zanosimo se mnogo da sad nešto epohalno možemo da promijenimo, jednostavno se trudimo da radimo onako kako mislimo da je ispravno, bez obzira na posljedice. Vjerujemo, ipak, da će, kad tad, takav pristup pozitivno rezultirati. Mi bismo mogli navesti dosta primjera koliko su naši tekstovi, a pogotovo komentari ispod tekstova, natjerali nadležne da se pokrenu s mrtve tačke. Nažalost, ljudi robuju strahu (boj se ovna, boj se govna…), jer sistem je takav da ljude uči nekoj filozofiji ćutanja o problemima.
Da li si nailazio na negative situacije zbog svog rada, pisanja, aktivizma? O čemu je bilo riječ?
To je sastavni dio ovog posla i koliko god se čovjek trudio da se na to ne obazire, ne može nikako ostati ravnodušan. Bilo je raznih pokušaja zastrašivanja od presretanja na ulici, telefonskih poziva nekih od predstavnika “centara moći” da nas upozore da im ne “stajemo na put”, prijetnji članovima porodice i otvorenih ataka na našu egzistenciju, na poslove kojima se bavimo, odnosno na stalne izvore prihoda (inače, rad na portalu je volonterski, iz čistog entuzijazma, što ovi “centri moći” nikako ne mogu da dokuče da je to moguće), do informativnih razgovora u policiji, a čak je naš rad razmatran na lokalnom parlamentu, što je bio neviđen pritisak na slobodu medija.
Djeluješ na internetu, koliko su upravo ovi „novi mediji“ važni za slobodu riječi, imajući u vidu cenzuru koja je prisutna u drugim medijima (štampa i TV)?
Od ogromnog su značaja za slobodu riječi i koliko god da ima i negativnih pojava na internetu i naručenih komentara sa izmišljenih profila, ipak su internet mediji ostrvo slobode u ovim našim uslovima.
Koje teme koje si obrađivao su, prema tvom mišljenju, najznačajnije i koje su na neki način pozitivno uticale na zajednicu?
Pozitivni efekti su najčešće na nekim manjim, običnim problemima, ali čije rješavanje ipak doprinosi kvalitetnijem životu. Nekad je dovoljna samo jedna fotografija i kratak komentar da natjera nadležne da nešto urade. Uglavnom su to problemi sa dotrajalom infrastrukturom - putevi, voda, struja. Pored toga, ono što nas najviše raduje je kada nekom pozitivnom, afirmativnom pričom podstaknemo i ohrabrimo druge da probaju da se upuste u sličnu avanturu kao junak iz naše priče. Ljudima fali preduzetničkog duha i hrabrosti da započnu neki privatni posao.
Koje probleme iz svoje zajednice bi izdvojio kao najveće?
Najveći problem je što strukture koje su unazadile ovaj narod u ratu i poslije rata i dalje sve kontrolišu, a koje se predstavljaju kao zaštitnici naroda, bez obzira kako se zove koja politička opcija. Ta matrica je ostala, nažalost, ista. Svaku drugačiju pojavu (a Foča je imala jedno vrijeme potpuno netipičnog političara, koji je dosta toga uspio da preokrene), oni će, koristeći uhodane prljave metode, u saradnji sa drugim centrima moći kod kojih je koncentrisan kapital, uspjeti skloniti i tako stati na put svakom pokušaju razvoja. Te strukture su omogućile pljačkašku privatizaciju i propast privrede, a negativnom selekcijom tu propast nastavljaju.
Razgovarala Maja Isović
