<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Tamna strana IT raja, zašto umiru tinejdžeri?

Mladi ljudi koji žive u Silicijumskoj dolini pod pritiskom su da budu geniji i milijarderi, novi osnivači Epla i Gugla.

24. novembar 2015, 12:00

Pre pet godina, četvoro dece koji su pohađali srednju školu “Gunn” u američkom gradu Palo Altu izvršilo je samoubistvo.

Talas samoubistava srednjoškolaca dogodio se u periodu od sedam meseci, a fenomen mladalačkih samoubistava u istom se gradu ponovo pojavio prošle godine, kada je sebi život oduzelo još četvoro tinejdžera iz iste srednje škole. 

Fenomen talasa samoubistava struka definiše kao niz od tri ili više slučajeva samoubistva na određenom području u kraćem vremenskom periodu. Za SAD, prosek je pet talasa mladalačkih samoubistava godišnje, a slučaj od dva ovakva talasa zabeležena u istom gradu debelo iskače iz statistike. Naime, dva talasa samoubistava koji se dogode na istoj lokaciji u istom deceniji, statistički su izuzetno retka pojava. 

Palo Alto jedan je od gradova famozne Silicijumske doline, svetskog centra razvoja modernih tehnologija. Sa šezdesetak hiljada stanovnika koji uglavnom rade u IT kompanijama poput Gugla, Fejsbuka ili Tesla motorsa, spada među one gradove u Sjedinjenim Američkim Državama sa najvišim životnim standardom i smatra se da su njegovi stanovnici najobrazovaniji ljudi u zemlji. 

Novinarka Hana Rosin je za magazin The Atlantic pripremila reportažu o samoubistvima tinejdžera u Palo Altu kojom prikazuje tamnu stranu uspešnosti izgrađenog oko Silicujumske doline. Reportaža se bavi psihološkom pozadinom ovih tragedija i istražuje ulogu destruktivnog uticaja tamošnjih društvenih normi kojima je tinejdžerima nametnut ogroman pritisak da moraju biti apsolutno najbolji u svemu što rade. 

Pojam uspešnosti

Za većinu ljudi iz Silicuumske doline, uspeh nije neka određeni nivo koji možeš dosegnuti, nego nešto što je konstantno nadomak ruke, ali uvek ostaje nedostižno. To na neki način vredi svuda u Americi, ali najviše dolazi do izražaja upravo u Silicijumskoj dolini. 

Kod preduzetnika, ogleda se u beskrajnom nizu prikupljanja novca, zapošljavanja, inovacija proizvoda, prikupljanja još novca, nadanja i moljenja, pa prikupljanja još novca. Zatim čitavi proces kreće ispočetka. Za zaposlene velikih kompanija poput Fejsbuka i Epla to često znači vrlo duge radne dane kako bi sve nove funkcije i novi proizvodi bili isporučeni na vreme. 

Destruktivna uloga društvenih normi

Rosin je objasnila na koji su način zahtevne društvene norme koje vladaju u tehnološkoj industriji isprepletene sa svakodnevnim životom u Silicijumskoj dolini. 

Na priču o talasu samoubistava tinejdžera inspirisalo ju je istraživanje Suniie Luthar, profesorke psihologije koja je istraživala uslove i probleme odrastanja dece rođene u siromašnim porodicama i dece iz elitnih društvenih krugova. Luthar je u svom istraživanju upoređivala uslove u kojima odrastaju deca iz siromašnijih predela SAD sa onima u Palo Altu. Nekako u vreme kada je Rosin proučavala istraživanje profesorice Luthar, u medijima je odjeknula vest o drugom talasu tinejdžerskih samoubistava u Palo Altu. 

Roditelji mnoge dece koja odrastaju u Palo Altu zaposleni su u Silicijumskoj dolini, gde je lestvica profesionalnog uspeha i koliko novaca moraš zaraditi postavljena nerazumno visoko. 

Roisin, koja je i sama pohađala ugledno Univerzitet u Stenfordu, smešteno u neposrednoj blizini Palo Alta, opisuje u kojoj je meri tehnološki bum transformisao škole u ​​tom području. Srednja škola Gunn, i u nešto manjoj meri srednja škola Palo Alto, čuvene su u celom svetu. Roditelji žrtvuju godišnje odmore i pažljivo planiraju porodične budžete kako bi mogli da priušte kupovinu kuće baš u tom području, kako bi deca dobila najbolje obrazovanje. Gunn, kao i mnoge druge elitne škole u ​​imućnim zajednicama u Americi stremi izvrsnosti, s tim da Gunn, tvrdi Rosin, predstavlja "ekstremnu destilaciju onoga što roditelji koji pripadaju u meritokratsku elitu očekuju od škole." 

Ekstremno visoka očekivanja

Ono što je Palo Altu prihvaćeno kao normalni standard uspešnosti, neuporedivo je sa standardima u bilo kojem drugom geografskom području na svetu. Mnogi psihijatri iz Palo Alta kažu da im dolazi neverovatno mnogo stravično anksioznih ljudi čija teskoba proizlazi iz činjenice što do svoje četrdesete godine života nisu uspeli da zarade 10 miliona dolara. 

Poslednje je u Palo Altu prihvaćeno kao normalan put uspeha, a takva ekstremno visoka očekivanja od profesionalnog života ljudi čak i nesvesno prenose na svoju decu. Rosin kaže da je Palo Alto izvrstan primer prilično zajednice ultrabogatih i uspešnih ljudi zasnovane na društvenim normama izvrsnosti, koji su izolovani od šireg područja Severne Kalifornije i od ljudi sa potpuno drugačijim očekivanjima od života. Na taj način, srednjoškolci u Palo Altu imaju prilično iskrivljenu percepciju normalnog. Pritisak postane neizdrživ. 

Norma koja nema alternativu

"Sve se svodi na društvene norme, a društvene norme stvaraju i prožimaju društvo u celini. Više niko ne razume nikakvu alternativu ili naprosto zaboravi da alternativa postoji ", kaže Rosin. Dodaje kako je tokom rada na reportaži razmišljala o tome što bi bilo da je Gunn High School smeštena negde drugde, na primer u Njujorku. Rosin smatra da bi situacija u tom slučaju bila znatno drugačija. 

Njujork karakteriše disperzirana kultura. Tamo živi mnoštvo različitih ljudi koji su konstantno u dodiru sa različitim društvenim normama. 

"Palo Alto je poput ostrva", kaže Rosin, "izolovan je i u svojoj osnovi predstavlja fino i mirno predgrađe. Stanovnici nisu u dodiru sa različitim tipovima ljudi koji se bave različitim stvarima. Tako velika većina ljudi radi istu stvar, prihvata iste vrednosti i ne dolazi u dodir sa drugačijim društvenim normama. " 

Od buntovništva do korporativnog mejnstrima

Postavlja se pitanje kako je zajednica stvorena na osnovu priča o uspehu buntovnika koji su odustajali od formalnog obrazovanja, prkosili autoritetima i imali svoju viziju mutirala u ovakvu vrstu standardizovanog i uniformisanog društva kojem je glavna opsesija da upadnu na najprestižniji koledž. Rosin smatra da je problem upravo u tome što je ovo postalo jedini scenario. 

U prošlim dekadama, objašnjava Rosin, u šesdesetim, osamdesetim, pa i u devedesetim godinama, materijalističko društvo sticanja imalo je svoju alternativu. U sadašnjem vremenu, ta alternativa se nekako pogubila.