Kako izlazi na Times Square u New Yorku, Otisa Johnsona potresa ogroman broj ljudi. Čini se kako svi brzo idu, sa ispraznim licima i žicama koje vire iz ušiju.
Zbunjen je. Pošto je potpuno uklonjen iz društva 1975. godine, Johnson misli kako je ušao u neku distopiju gdje su svi postali tajni agenti i svi su ozvučeni. Era Stevea Jobsa je potpuno prohujala pored njega.
Augusta 2014. godine, Johnson je oslobođen iz zatvora nakon što je odslužio 44 godine kazne za pokušaj ubistva policajca. Kada je otišao u zatvor imao je 25 godina. Kada je izašao – imao je 69.
Johnson je trebao ranije napustiti zatvor, no odslužio je dodatnih osam mjeseci u 69. godini zbog krađe koju je počinio sa 17 godina.
On predstavlja veoma malu grupu ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama. Tokom 2013. godine 3.900zatvorenika je oslobođeno iz američkih zatvora nakon što su odslužili najmanje 20 godina, pokazuju podaci Ministarstva pravde. To je manje od 0,7 posto svih zatvorenika koje je SAD oslobodio te godine.
U međuvremenu, u novembru ove godine ukupno bi trebalo biti oslobođeno blizu 6.000 osoba iz saveznih zatvora. Američka Komisija za kažnjavanje uvela je rano oslobađanje za neke osobe koje su počinile krivična djela vezana za narkotike.
Zatvorska reforma bila je u fokusu Bijele kuće tokom posljednje godine mandata američkog predsjednika Baracka Obame. U nedavnom govoru na Univerzitetu Rutgers, istakao je potrebu za programima novog uključenja zatvorenika u društvo sa fokusom na obrazovanje, radnu obuku i osiguranje domova, te podsjetio na priče o uspjesima nekada pritvorenih građana koji su izbjegli ciklus recidivizma koji pogađa mnoge zatvorenike.
„Nije prekasno. Postoje ljudi koji su prošli kroz teška vremena, pravili su greške, no sa malo pomoći se mogu vratiti na pravi put“, izjavio je Obama.
Zatvorska demografija
No, dok prolaze inicijative za smanjenje kazni onima koji su učestvovali u krivičnim djelima vezanim za narkotike i nenasilnim krivičnim djelima, grupa starih zatvorenika postaje sve veća, kao i njihova potreba za promjenom zakona.
Prema Birou za pravosudnu statistiku, tokom 2014. godine, ukupni broj zatvorenih osoba u SAD-u nalazio se na najnižem nivou od 2005. godine.
Međutim, ti podaci također pokazuju da je od 1999. do 2014. godine za 250 posto povećan broj zatvorenika u saveznim i državnim zatvorima starijih od 55 godina, dok se broj onih ispod te granice povećao za samo osam posto. Stariji zatvorenici činili su tek tri posto ukupne zatvorske populacije, da bi 15 godina kasnije taj broj iznosio 10 posto.
Ministarstvo pravde smatra da je skoro četvrt miliona starijih zatvorenika pravi problem godinu za godinu, ne samo zato što je ishrana i smještaj starijih osoba skuplji, već i zato što broj starijih građana koji napuštaju zatvore ostaje mali.
Dvostranački dogovor o bilo čemu je rijetkost ovih dana. No, postoji konsenzus o masovnom zatvaranju. Nove vodilje izricanja kazni mogu rezultirati time da 46.000 od približno 100.000 počinitelja krivičnih djela u saveznim zatvorima vezanih za narkotike ranije budu pušteni na slobodu. Stariji zatvorenici mogu biti naredni val bivših zatvorenika koji postaju dio društva.
No, bivši zatvorenici poput Johnsona, koji je oslobođen nakon decenija izolacije, nailaze na probleme koji premašuju one koji mlađi ljudi koji izlaze iz zatvora imaju. Njihove potrebe su drastično drugačije. Na scenu stupaju problemi sa mentalnim zdravljem, strategijama nošenja sa problemima i druge nuspojave dugoročnog pritvaranja.
Marieke Liem, istraživačica iz Škole John F. Kennedy pri Univerzitetu Harvard, razgovarala je sa zatvorenicima koji su decenije života proveli iza rešetaka. Ona navodi kako postoji ogroman manjak resursa za one koji izlaze iz zatvora nakon dugogodišnjih kazni.
Programiran život
Od upoznavanja moderne tehnologije, preko korištenja javnog transporta, do otvaranja bankovnog računa i pravljenja jednostavnih životnih odluka kao što je kupovina u trgovini, Liem navodi kako mnogi iz ove grupe bivših zatvorenika imaju problema zbog manjka iskustva.
„Zatvor odlučuje kada se pale i gase svjetla. Svaki tren dana je programiran. Kada ste u zatvorskom sistemu veći dio života, kako možete očekivati da funkcionirate kao član društva? Ili da pravite neke planove“, pita se ova naučnica.
Kada je pušten iz zatvora, Johnson je dobio ličnu kartu, dokumente koji su isticali njegovu kriminalnu historiju, 40 američkih dolara i dvije autobusne karre. Pošto je izgubio sve veze sa porodicom dok je bio u zatvoru, Johnson sada ovisi o Fortune Society, neprofitnoj organizaciji koja osigurava smještaj i usluge bivšim zatvorenicima iz Harlema.
Svakog dana, prolazi svijetom najbolje što umije. Povezao se sa lokalnom džamijom. Prakticira tai chi i meditira. Pokušava ispuniti želju o otvaranju skloništa za žene, premda manjak mogućnosti dobijanja kredita zbog prošlosti skoro je nemoguć. Hoda ulicama New Yorka, posmatra ljude oko sebe. Svake noći se vraća u Fortune Society, pazeći na rok kada se mora vratiti.
Sa trenutnom pažnjom na reformu, Johnson se nada da će ponovno uključivanje bivših zatvorenika u društvo, uključujući one koji su služili višedecenijske kazne, biti pojednostavljeno tako da efikasno ispunjava njihove potrebe. Da li izlazak iz zatvora znači slobodu ili prevelik zalogaj za one koji su posjedili iza rešetaka, ostaje da se vidi.
Izvor: Al Jazeera
