Objavio je brojne tekstove o ljudskim pravima, društvenoj pravdi i javnom mnijenju. Cjeloživotni stanovnik Balkana, školovao se u Sarajevu, Beogradu i u Banjoj Luci, Srđan uživa u porodičnom životu, a djecu vaspitava da poštuju sebe i druge. Intervju sa Srđanom oslikava njegovu svestranost i poziva na sveobuhvatnije razmišljanje.
Ispričajte nam više o utjecaju koji Vaš rad ima na poboljšanje položaja žena u BiH.
Učestvovao u pojedinim istraživanjima o položaju žena u BiH u kojima se jasno vidjelo da žene nisu ravnopravne sa muškarcima ni u javnoj ni u privatnoj sferi. Takođe sam učestvovao u analizi udžbenika srpskog jezika u Republici Srpskoj koji su pokazali da se muškarci i žene prikazaju u skladu sa rodnim stereotipima. Držao sam i neka predavanja i redovno idem na osmomartovske proteste. I pored svega toga, nisam siguran koliko je to generalno utjecalo na poboljšanje položaja žena u BiH?! U okviru svoje porodice trudim se da da budem dobar muž koji stoji iza svoje supruge, a djecu vaspitava da poštuju sebe i druge.
Šta smatrate prioritetima pri ostvarivanju jednakih mogućnosti za žene i muškarce?
Mislim da bi muškarci i žene trebali da budu isto plaćeni za isti posao koji obavljaju. Ta ekonomska ravnopravnost bi dodatno osnažila žene i dala im još veću nezavisnost u djelovanju i odlučivanju. Takođe, time bi društvo poslalo jasnu poruku svima da je rad muškraca i žena jednako vrednovan i da se napokon prešlo sa riječi na djela. Takođe, poznato je da žene u većem procentu nego muškarci završavaju fakultete ali da potom nestaju iz javnog života. Mislim da bi za naše društvo bilo veoma korisno da se razriješi misterija gdje nakon fakulteta nestaju te pametne i obrazovane žene i ko je krivac za to.
Kojih ste negativnih stereotipa o ženama svjesni, te kako mislite da bi se društvo trebalo boriti protiv rodno zasnovanog nasilja?
Ja sam pun stereotipa i oni mi pomažu da lakše funkcionišem u sredini u kojoj živim, jer nemam toliko vremena da se bavim svakom osobom ili događajem posebno. Trudim se da stereotipe držim “na kratkom lancu” da se ne otmu kontroli i nekog ujedu ili povrijede. Bez njih ne bi bilo humora, a bez toga nikako ne želim da ostanem. Naravno, ovi stereotipi su ravnopravno priosutni i prema muškarcima i ženama. Borba protiv rodno zasnovanog nasilja treba da se zasniva na nultoj toleranciji prema istom i da se ne dozvoli bilo kakvo “ali” kao izgovor. Takođe treba napraviti mehanizme, koji moraju biti vidljivi i pristupačni svima, kojima bi se žrtva nasilja zaštitila od nasilnika i kojoj bi se omogućilo da nastavi normalan život nakon pretrpljenog nasilja. Neizostavno se mora početi raditi sa nasilnicima, a ne samo sa žrtvama. I na kraju, prevencija je osnova svega i na tome se mora početi raditi od osnovne škole.
Zašto je važno ciljati na medije kada govorimo o borbi protiv nasilja nad ženama i djevojčicama?
Zato što preko medija najlakše dopiremo da srca i mozga građana. Zato što su mediji jedan od kreatora javnog mnijenja i oni su ti koji mogu izvršiti pritisak na političare, vlast ili institucije da bi se donio ili počeo sprovoditi neki zakon. Zato što mediji mogu da postave prava pitanja i traže odgovore na mnoga pitanja koja se tiču nasilja nad ženama i djevojčicama.
Prema Vašem mišljenju, koja je uloga muškaraca u oblikovanju društva koje podržava jednaka prava za sve?
Danas u BiH nikome nije lako, ženama pogotovo, ali ni muškarcima. Patrijahalno društvo je marginalizovalo žene, a na leđa muškarca stavilo preveliko breme i malo je njih koji to mogu bez problema da nose. Oni su toga svjesni ali često ćute i trpe. Nije baš pametno opirati se očekivanjima sredine, bez obzira na cijenu koju će kao pojedinac platiti. Vjerujem da bi muškarcima bilo dosta lakše kada bi žene opažali kao partnerice, i u privatnoj i u javnoj sferi, sa kojima imaju zajedničke ciljeve. Oni moraju zajedno da rade na transformaciji bosanskohercegovačkog društva u jedno pristojno, pravedno i humano društvo koje će razumijeti rodne potrebe, mogućnosti i želje. Muškarci moraju da skupe hrabrosti da dio odgovornosti ali i prava prepuste ženama, zarad opšteg dobra.
Koja Vas je žena inspirisala u radu i životu?
U posljednje vrijeme razmišjam o životu i radu Hane Arendt koja je na nogama istrpila mnoge udarce i nepravde jer nije htjela da izda sebe i svoje principe. Nedavno sam pročitao biografiju Marije Kiri koja odlično opisuje sve ono što su žene proživljavale u prvoj polovini 20. vijeka da bi bile priznate uprkos tome što su bile uspješne. Danas se mnoga prava podrzumijevaju, ali za to su se mnoge žene i muškarci dugo i teško borili. Ponekad razmišljam i o tome šta bi sve postigla u životu moja tetka Slava da joj je djed Jovo i sredina u kojoj je odrastala dozvolila da nastavi školovanje. Da, intenzivno skupljam i stripove o Modesti Blejz koje ću jednog dana ostaviti svojoj kćerci, jer bih volio da joj ona bude jedna od uzora.
