Ovako je izgledao jučerašnji masovni početak moždanog udara na građane Srbije. Moždani udar je najavio prije sedam dana tromb u državnom sistemu Republike Srbije, vlasnik i glavni i odgovorni urednik "Informera", Dragan Vučićević. Dragan J. je, da podsjetimo, u teškoj borbi tabloida, jedinih validnih glasila u raspadnutoj zemlji, najavio da će pojedini mediji u sprezi sa mafijom oboriti Aleksandra Vučića i njegov režim.
Sedam dana se Srbija (čitaj onaj mali dio mislećeg i nezastrašenog stanovništva) sprdala sa psihički sumnjivom osobom ili osobama koje se kriju u glavi Aleksandra J. Vučićevića. A, onda je počelo.
Dobro režirana, a opet patetikom poznata ruka vlasti udarila je medijski cenzorski muhur "Kuriru", drugom tabliodu kome je izgleda ponestalo Vučićevog novca, pa se ispod kanabeta pretvorio u kobru pljuvačicu premijerove hude i lude vlasti. Dakako da su ljudi iz tog i takvog tabloida postali državni neprijatelj no1. Jer ,velim, tabliodi su jedini respektabilni mediji u Srbiji.
Između sisa, guzica, Stanijinog i Kristijanovog seksa, podvuče se stanje o privredi i "gigantskim koracima kojima Srbija hita u EU".
Narod puši papirni džokavac
A, narodu je sve nekako lijepo i isto. Narod živi izmaštani san svoje nepostojeće mitomanije, zamotane u foliju novokomponovanih vitezova od narečenih starleta i kriminalaca, do Vučića, familije mu i podguznih ministarskih muva. I sva ta papazjanija je spakovana u dvije pole jedne sumanute istine- "Kuriru" i "Informeru".
Dabome, kad je ovom prvom zavrnuta monetarna pipa, vlasnici i zaposlenici su se sjetili, pa počeli "objektivno" izvještavati, informisati i obavještavati javnost o Beogradu bez vode, ulaganjima bez ulagača, Arapima kojih nema, Rusima koji samo što neće i Kinezima, koji ne znaju šta bi sa Srbijom. Čak su se iz "Kurirove" informative, prvi ljudi, kobiva, izvinili narodu, što su ga, eto, zajebavali, lagali i obmanjivali sve ove godine.
Naravski, ovo nema veze sa profesionalizmom ili prizivanjem pameti, nego je nastalo iz pukog osvetničkog razmaženog hira djeteta koje je ostalo bez svoje "Nutelice".
Ali to je, osim pukog krokija srbijanske društvene i političke scene, gotovo nebitno za zadnji moždani udar na Srbiju. "Kurir" i pojedini ljudi u njemu su tek žrtvena jagnjad sistema koji nemilosrdno gazi, ždere i uništava svaki medij, koji makar i slučajno iznosi istinu, Srbinu sa istočne strane Drine.
Druga pola iz anusa viri
A, istina je da se Republika Srbija pretvorila u džemat Aleksandra Vučića, koji iz dana u dan postaje sve siromašniji. Ta Vučićeva nahija, zasnovana na patološkoj volji za moć navedenog čovjeka, već par godina živi izmišljenu pararealnost negdje između 301. rijalitija i užasavajuće stvarnosti ekonomski, politički, sociološki i kulturološki obesmišljenog prostora.
A, u toj žabokrečini besmisla, gdje i bogatiji vojvođanski gradovi, od Sremske Mitrovice, preko Subotice do Zrenjanina, postaju varošice slične onima na jugoistoku Srbije, gdje je odavno zaveden ekonomski policijski čas, pa od 5 popodne do 7 najutro nema živa čovjeka na ulicama, u toj žabokrečini tavori narod ispred TV-a na kome stoluju Vučićević Jj. Dragan i njemu slične podguzne muve, poput Ž Mitrovića, sa pripadajućim starletama i kriminalcima.
I svi žive jedan apaurinski postindustrijski san. Ovi potonji narod sedativiziraju idiotskim "formatima", kako vole reći. Plebs puši "formate" , puši Zmajeve od Šipova, Tijane Ajfone, Mace, Cice i ostale trice, pa im obraćanje velikog vođe, kralja patetike, psiholoških pauza i besmisla Aleksandra Vučića dođe kao predavanje Umberta Eka o semiotici - Ništa im nije jasno, ali biće jednom bolje - dokučuje puk u svom beslovesnom bunilu.
Za to vrijeme, zapuštena plodna zemlja se prodaje u bescijenje državnim tajkunima, radnici koji imaju sreće rintaju za 300 evra, penzioneri imaju 150 evra, zemlja je zamrznuta između Merkelkinog osmijeha i Putinovog mrkog pogleda. Potpuno bunilo!
A, kad bunilo dojadi i kad spektakl na "Farmi" nije dovoljan, šta onda?
Pa, pojačati dozu ludila i spektakla!
Tako se specijalci, dekora radi, u po' poslijepodnevnog odmora, SMS-om pozivaju na pressicu kao kakve ikebane. Statisti, koji trebaju dati smisao ministru Unutrašnjih poslova Nebojši Stefanoviću, koji deset minuta lupeta o nekakvom osujećenju državnog udara, za koji se ne zna ko ga je baš planirao izvesti i kada, ali se zna da je pisalo u "Kuriru" o nekom nepostojećem prisluškivanom razgovoru premijera Vučića sa nekim "narkomanom" Kornicem, koji baš nije razgovarao sa Vučićem neko sa Vučićevićem???
Kakve sve ovo ima veze sa zdravim razumim, to niko živ ne zna. Ili barem novinari ne znaju. Zato, valjda, ministra Stefanovića niko ništa nije ni pitao na pancir pressici.
Elitni odredi besmisla
Ali, vlast je odreagovala sjajno besmisleno. Dok je Stefanović pričao o nekom crnom audiju osmici, koji je ordinirao oko Vučićeve kuće, premijer je već na svetoj srBskoj spravi - poligrafu dao izjavu, dakako, iskrenu, kako ne poznaje nikakvog Aleksandra Kornica, bivšeg direktora "Kurira", sa kojim se navodno sastao u kafani, jer u kafane ne ide?!
Vučićević J. Dragan, za to vrijeme, časa ne časi i odlazi par minuta kasnije u Mitrovićev Pink, koji mu u pauzi "Farme" velikodušno ustupa sat vremena za onanisanje po narečenom Kornicu, koji je, valjda njega, jebeš li ga, prisluškivao?!
Tako saznajemo da je Vučićević najavio i osujetio državni udar. Saznajemo da je Kornic narkoman i psihički bolesnik sa šifrom F- tom i tom, saznajemo da Vučićević ima kolor štampač i nema unce stida i srama jer svijetu pokazuje privatne FB fotografije nesrećnog Kornica kako sjedi, leži, pije, spava... A, zašto to saznajemo?!
Pa, zato što je spriječen državni udar na premijera Vučića (sic!)
Ne, ozbiljno, zbog čega je održana press konferencija sa ljudima u pancirima, koji optužuju nepoznatog čovjeka da je narkoman, dok se Vučić podvrgava, ničim izazvan, instant poligrafskom ispitivanju????
Kakve to veze ima, gospode, sa bilo čima razumskim, racionalnim, realnim??? Ko napada Vučića, ko ga brani, od koga, kako i zbog čega???
E, vidite, ovo su ozbiljna pitanja koja bi imala smisla u nekoj ozbiljnoj državi. U rijaliti fantazmagoriji zvanoj Srbija rascijepljenoj između EU i Rusije, "Parova" i "Farme", Vučićevih Arapa i Kineza, "Kurira" i "Informera", nedefinisanih ludaka i dijagnostifikovanih psihičkih bolesnika, suludo je postaviti bilo kakvo novinarsko pitanje.
Dal' je dosta, aman zaman, ljudi ludila za jedan dan? Naravno da nije!
Nakon nedjeljnog moždanog udara članovi novosadskog SNS-a su najavili miting podrške Aleksandru Vučiću? U vezi sa čim ga i protiv koga podržavaju, mistika je. Podrška do posljednjeg daha, čini se do posljednje sive moždane ćelije. Jer, moždani udar nije uspio dok mozak ne prestane funkcionisati. To što je smrt sigurna nus pojava, zaboli koga dupe.
Nego gdje se zaturi onaj nesrećni Dragan J. Vučićević? Onaj što je spasio Srbiju i Vučića od najavljenog državnog udara, tako što je otkrio da je bivši direktor "Kurira" narkoman, koji je prisluškivao njega, a ne premijera ili tako nekako, majku mu?
Ništa, kao svaki državni heroj čeka da ga predsjednik/premijer/ministar/neko odozgo pomiluje po glavi, da kakvu novčanu apanažu, šta li?! Ako ne bude tako, i on će se izviniti Srbiji što ju je lagao malkice.
Oj Srbijo, rijaliti štalo među tabliodima!
Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru@dijalekticar
