Obrazovana i ekonomski snažna žena nije nužno i potpuno slobodna jedinka u našem društvu, ali je bez svake sumnje u prednosti nad velikom većinom ženske populacije koja, nažalost, ni stručnom spremom, niti ekonomskim statusom ne može sebi obezbijediti tu nezavisnost.
Statistike pokazuju da je među žrtvama nasilja najviše žena sa, uslovno rečeno, nižim stepenom obrazovanja. Koliko je obrazovanje žene u srazmjeru sa njenom nezavisnošću u društvu, pitali smo Biljanu Savičić iz Udruženja Građana „Budućnost“ iz Modriče, koje vodi sigurnu kuću za žrtve nasilja u porodici.
Na osnovu dugogodišnjeg iskustva u radu sa ženama žrtvama nasilja, Savičić kaže da je nasilje nad ženama društveni problem koji je već ozbiljno uzeo maha i pored postojanja brojnih međunarodnih i domaćih normativa koji regulišu ovo pitanje.
„Nasiljem može biti pogođena bilo koja žena, ali je činjenica da su žrtve nasilja u najvećoj mjeri žene sa nižim obrazovnim stepenom. Nivo obrazovanja sa sigurnošću određuje poziciju žene kako u porodici, tako i u društvu. Žene sa višim stepenom obrazovanja češće se odlučuju za prekid nasilničke porodične zajednice, jer u svojoj percepciji vide način i mogućnosti da opstanu i van te zajednice“, ističe Savičić.
Dodaje da su žene koje nemaju adekvatno obrazovanje često veoma zavisne od drugih, nedovoljno upućene u svoja prava, sa jako niskim stepenom samopouzdanja, što ih čini pogodnim za manipulisanje od strane nasilnika.
Radmila Žigić iz Fondacije „Lara“ iz Bijeljine, koja takođe vodi sigurnu kuću za žene žrtve porodičnog nasilja, kaže da je zavisnost, odnosno nezavisnost žena u društvu direktno uslovljena dostupnošću obrazovanja. Ona ovo potkrepljuje istorijskim činjenicama:
„Posmatrajući istoriju pokreta za prava žena, vidjećete da su žene kao prvi zahtjev za ravnopravnost u društvu, tražile pravo na obrazovanje i trebalo je da prođe cijeli vijek da bi mogle ravnopravno da se upisuju na fakultete. Primjera radi, podsjetiću da je Univerzitet u Cirihu odobrio (eksperimentalno) upis žena na studijske programe tek 1863. godine, Oksford i Kembridž još kasnije. Marija Kiri je 6 godina čekala da ode u Pariz da studira jer u Poljskoj žene nisu mogle da pohađaju fakultete. Mnogo je razloga da žene insistiraju na obrazovanju i da društvo naročito vodi računa o pristupu žena svim vrstama obrazovanja i cjeloživotnog učenja. “
Činjenica je i da su, bez adekvatnog obrazovanja, ženama dostupna samo niže plaćena radna mjesta, što direktno utiče na njihovu ekonomsku i svaku drugu samostalnost, te povećava rizik da budu žrtva nasilja.
Pa ipak, treba biti oprezan u olakom donošenju zaključaka. Naime, što se tiče uzročno-posljedičnih veza nasilja i obrazovanja, jako je važno napomenuti da se nasilje dešava ženama svih obrazovnih struktura i društvenih slojeva.
„U evidencijama, više je žena sa skromnijim obrazovnim profilom, jer obrazovanije i zaposlene žene nasilje rijetko prijavljuju policiji i problem rješavaju unutar porodičnog kruga i mimo pomoći institucija. Znam veliki broj fakultetski obrazovanih žena koje su prošle stravično iskustvo nasilja. Ali one mogu da se razvedu, preuzmu brigu o djeci, izađu iz nasilne veze bez pomoći institucija jer nisu egzistencijalno ugrožene. U svemu drugom, izlazak iz nasilja i za njih je jednako bolan proces“, ističe Radmila Žigić iz bjeljinske Fondacije „Lara“.
Znamo da ekonomska zavisnost, gotovo po pravilu, šalje ženu na margine društva. Biljana Savičić iz Udruženja Građana „Budućnost“ Modriča kaže da žene u BiH čine oko 40% radne snage, ali su i dalje manje zaposlene u odnosu na muškarce.
Pored toga, zaposlene žene su manje plaćene od svojih kolega muškaraca iako obavljaju iste ili slične poslove. Kod nas je još uvijek društvena norma da je muškarac taj koji finansijski dominira i obezbjeđuje egzistenciju porodice.
„Mnoge žene, prepuštajući poziciju hranitelja porodice muškarcu i djelovanje u društvenom životu, biraju da budu nezaposlene i maksimalno upućene na privatnu sferu djelovanja. Pri tome su iste često neplaćene radnice na svojim porodičnim imanjima, bez imovine, radnog staža i slično. Naša iskustva nam govore da upravo tu nastaje problem, jer u slučaju prekida tako uređene porodične zajednice iz razloga počinjenog nasilja, one su prinuđene napustiti porodično domaćinstvo, pri čemu najčešće ostaju bez ičega“ , Zaključuje Savičićeva.
Radmila Žigić iz Fondacije “Lara” smatra da nije presudan samo status, nego ukupan kvalitet života. Problem nije samo ekonomske prirode, nego i društvenih predrasuda i nevrednovanja ženskog neplaćenog rada u kući, u porodičnoj ekonomiji.
„Svaka domaćica dnevno radi puno radno vrijeme koje ima i svoju novčanu vrijednost, ali ona nije iskazana u ekonomskim proračunima, čime se direktno doprinosi marginalizaciji žena koje su nezaposlene. Imovina koju stiče u bračnoj zajednici ne upisuje se i na njeno ime, što dodatno doprinosi njenoj zavisnosti i podređenom položaju“, kaže Žigićeva.
Kada se stvari ovako sagledaju, postavlja se pitanje - Koliko svi zajedeno možemo da uradimo kao društvo na edukaciji i ekonomskom osnaživanju žene, kao preduslovu za formiranje slobodne jedinke?
Biljana Savičić tvrdi da bi pogrešno bilo reći da ništa ne činimo, ali da je činjenica da ne činimo dovoljno. Ona ističe da društvo mora prihvatiti obavezu da jednako tretira žene i muškarce.
„Obezbjeđenje ravnopravnosti je i ustavna kategorija, tako da oko toga ne bi trebalo biti dileme. Žene treba podsticati na uključenost, edukaciju i ličnu izgradnju, s ciljem stvaranja uslova njihove ekonomske nezavisnosti. Postojanje odgovornog društva nezamislivo je bez zadovoljenja principa ravnopravnosti između muškaraca i žena“, jasna je Biljana Savičić..
Radmila Žigić smatra da kao društvo moramo da učinimo problem vidljivim i ozbiljnim.
“Žene su siromašniji dio našeg društva i to je osnov na kojem se moraju kreirati javne politike, a posebno politike zapošljavanja, ekonomskog razvoja, poreza, budžetske potrošnje. To nije samo žensko pitanje, to je ozbiljan društveni problem i na taj način ga treba i rješavati” , postulira Radmila Žigić
U svom dugogodišnjem radu sa žrtvama nasilja, ove dvije organizacije nastoje pomoći korisnicama sigurnih kuća da se doškoluju i steknu određenu ekonomsku nezavisnost, kako bi se izbavile iz začaranog kruga nasilja i siromaštva. Čak i one žene koje su bile dovoljno hrabre da napuste nasilnika i smjeste se u sigurnu kuću, po izlasku iz sigurne kuće suočavaju se sa teškim egzistencijalnim problemima. Bez posla, obrazovanja, imovine, neke nemaju drugog izbora već da se vrate tamo odakle su pobjegle.
UG „Budućnost“ Modriča odavno je uočilo vezu između finansijske zavisnosti žene i nasilja počinjenog nad njom. Primjera radi, sigurna kuća UG „Budućnost“ Modriča postoji već 15 godina. Za sve vrijeme svog postojanja, a prema raspoloživim podacima, od ukupnog broja korisnica Sigurne kuće, njih 87% su ekonomski zavisne žene. Sa druge strane, finansijska zavisnost je razlog i njihovog vraćanja u začarani krug nasilja. One najčešće nemaju gdje da odu i nemaju mogućnost da se osamostale. Upravo iz tih razloga, UG „Budućnost“ je u posljednjih nekoliko godina odlučilo da aktivno radi na ekonomskom osnaživanju žena, a naročito žena žrtava nasilja.
Govoreći o ekonomskom osnaživanju žena žrtava nasilja, Biljana Savičić kaže:
„Imamo značajne kontakte sa poslodavcima, pri čemu smo uspjeli iznaći način da nekoliko desetina korisnica Sigurne kuće dobije zaposlenje. Pored toga, korisnicama je omogućeno i da se uključe u edukativno/kreativne aktivnosti (obuka za plasteničku proizvodnju, obuka iz voćarstva, radionice dekupaž tehnike, obuka iz preduzetništva, i sl.). Neke korisnice su osnažene i na taj način što su im dodijeljeni plastenici, oprema za dekupaž i izradu dekorativnih predmeta, šivaće mašine, i sl. I pored svega, UG „Budućnost“ neće stati na ovim aktivnostima. One će u narednom periodu biti još sveobuhvatnije i progresivnije. Razlog tome je naše vjerovanje da je jedino ekonomski nezavisna žena – sigurna žena“, zaključuje Savičićeva.
Fondacija “Lara” takođe radi na ekonomskom osnaživanju žena provođenjem edukacije i posredovanjem u dodjeli malih grantova ženama za pokretanje posla unutar domaćinstva.
“To su mali preduzetnički koraci, ali jačaju znanje žena i svijest da one imaju prava na posebne mjere podrške od strane društva. Razvoj ženskih preduzetničkih vještina, podrška ženskom preduzetništvu jedan je od važnih koraka u emancipaciji žena. Vodili smo i brojne kampanje za podršku preduzetništvu žena, nažalost, naši poreski zakoni su postali takvi da je ovdje donkihotovski poduhvat privatno preduzetništvo. Žene još manje imaju šanse jer mnogo manje mogu računati na „specijalnu“ podršku koja se ostvaruje političkim i drugim vezama” , navodi Radmila Žigić ispred Fondacije.
Dakle, društvena marginalizacija uslovljava ekonomsku, a ekonomska društvenu i sve se vrti u jednom začaranom krugu. Cilj je jdnom za svagda razbiti taj krug.
