Ovih dana javnosti je prezentovan Izvještaj o monitoringu procesuiranja korupcije pred sudovima i tužilaštvima u BiH.
Rezultati? S obzirom na to da su svima puna usta korupcije i kriminala, slabo da iko može biti zadovoljan brojem koruptivnih slučajeva koji su se našli pred domaćim sudstvom.
Naime, tokom 2014. godine je došlo do poboljšanja rezultata u procesuiranju korupcije u odnosu na 2013. godinu kada su ostvareni najlošiji rezultati otkad Transparency International u BiH (TI BiH) ovaj monitoring.
Međutim 2013. godine su rezultati bili toliko loši da zapravo nalaz za ovu godinu ne predstavlja nikakav napredak.
Zabilježeno je povećanje broja prijava za krivična djela korupcije u toku 2014. godine (3.038) u donosu na 2013. godinu (2.363), ali ipak nije dostignut nivo prijava iz 2012. godine (3.174).
Broj podignutih optužnica za krivična djela korupcije imao je neznatan porast tokom 2014. godine (sa 265 u 2013. na 274. u 2014. godini).
Osnovni zaključak koji se nameće iz rezultata istraživanja jeste da se korupcija procesuira u nedovoljnoj mjeri, uglavnom na nižim nivoima (i kada govorimo o samim slučajevima, i o pozicijama osoba koje se procesuiraju), te da je kaznena politika potpuno neadekvatna.
Jedan od osnovnih problema je mali broj pravosnažnih presuda, u poređenju sa brojem istraga, a kada se pogledaju presude, većinski se tu pojavljuje izricanje uslovnih, a mali broj zatvorskih kazni.
Gledajući podatke o, na primjer, izvorima saznanja ili istražnim radnjama koje se koriste, jasno je da je generalni pristup u procesuiranju korupcije potpuno reaktivan – jako mali broj slučajeva se pokreće po službenoj dužnosti, uglavnom se čekaju prijave, kojih opet nema u dovoljnom broju jer postoji generalni strah građana da prijave, a oni koji prijave nisu dovoljno zaštićeni u tom procesu.
O tome dovoljno govori podatak da je od 276 analiziran slučajeva pred 6 sudova, samo 1 pokrenut na osnovu anonimne prijave,a da nema ni jednog pokrenutog na osnovu medijskih izvještaja, za koje znamo da svakodnevno otkrivaju brojne korupcijske afere.
"Naravno, greška je očigledno i u izbjegavanju procesuiranja tzv. „politički osjetljivih“ slučajeva, odnosno korupcije na najvišim nivoima vlasti, što je opet uzrokovano političkim pritiscima i partijskom kontrolom nad imenovanjima u pravosuđu, zbog čega je hvatanje u koštac sa političkom korupcijom u startu onemogućeno. Što se tiče kvalifikovanja krivičnih djela korupcije, postoji neka opšta klasifikacija tih djela, ali i nju je potrebno unaprijediti, držati korak s vremenom, koje stalno nudi nove inovativne pristupe zloupotrebama", kaže za BUKU portparolka TI BiH Ivana Korajlić
Glavni nosioci koruptivnih radnji, barem kada je riječ o ovom Izvještaju, jesu službenici ili osobe koje dolaze iz uslužne djelatnosti, jer ona lica koja se nalaze na visokim pozicijama, zasad su nedodirljiva.
"Kad se gledaju rukovodioci ili najviši dužnosnici, oni uglavnom dobijaju oslobađajuće presude. I ovo sve govori o tome da pravosuđe u BiH nije nezavisno, da je podložno uticaju i da apsolutno nije spremno da se pozabavi onim najopasnijim oblicima korupcije, koji nanose i najveću štetu", ističe naša sagovornica.
Rezultati su nedvojbeni, korupcija se procesuira na nižim nivoima, o onim na višim nivoima zasad se samo spekuliše po medijima.
"Ako bismo imali efikasan i nezavisan sistem pravosuđa koje radi svoj posao i procesuira objektivno sve slučajeve korupcije, onda bi se i većina predstavnika vlasti našla na optuženičkim klupama", kaže za BUKU Korajlićeva.
Ona zaključuje kako zapravo svako štiti svoje interese, pa se zbog zaštite vlastitih interesa ide dotle da se dovode u pitanje institucije pravosuđa, raspisuju se fiktivni referendumi, raskida saradnja i prijeti oružjem ukoliko istražni organi pokucaju na vrata zaštićenih da traže dokaze i dokumentaciju.
