Istraživanje agencije „Prime communications“ pokazalo je da se sa tvrdnjom da „danas nikome ne treba vjerovati“ slaže 70,2% ispitanih stanovnika RS, a ne slaže njih 28,9%. Nepovjerenje preovladava u selu i gradu, a procenat povjerenja u druge raste sa višim stepenom obrazovanja. Najnepovjerljiviji su oni stariji od 60 godina (72,6%) i oni u zrelom dobu između 30 i 44 godine (71,7%). Anketirano je hiljadu stanovnika RS u 38 opština.
Psiholog Srđan Puhalo smatra da ovo istraživanje otkriva paradoks našeg društva u kojem preovlađuju koletivni interesi, a istovremeno vlada nepovjerenje unutar kolektiviteta.
„Problematično je što smo u patrijarhalnom društvu u kojem dominiraju kolektivni interesi, a individualizam se nalazi u zapećku. Imamo sa jedne strane patrijarhat a sa druge nacionalizam. Patrijarhat zastupa kolektivne interese, nacionalizam ih takođe potire, i jedan i drugi su prilično prisutni u našem društvu. Nepovjerenje među ljudima prisutno je bez obzira na to “, uvjeren je Puhalo.
Rezultati istraživanja nisu očekivani.
„Paradoks društva je da dominiraju kolektivni interesi a vlada veliko nepovjerenje među ljudima. Ako su te vrijednosti dominantne, a ja mislim da jesu, onda se očekuje da su veze i povjerenje među ljudima veće nego što pokazuje ovo istraživanje. Povjerenje unutar porodice, iste nacije, grupacija koje favorizuje ovakav sistem vrijednosti“, kaže Puhalo.
Uzroke treba potražiti u društvenoj tranziciji, univerzalnom odgovoru na sve nedaće sadašnjice.
„Stari sistem vrijednosti se polako urušava jer je očito da ne daje adekvatne odgovore na ono što nosi sadašnjost. Individualizam koji dolazi sa tržišnom privredom, zapadnim vrijednostima, te postojeće vrijednosti deformiše, stvara neke čudne mutacije. Divlji kapitalizam koji nam se sada dešava prosto nas tjera da budemo mnogo oprezniji, da sa više nepovjerenja prilazimo ljudima. Čini mi se da poslije svih tih dječijih bolesti dolazimo do otrežnjenja koje je vrlo često bolno. Učimo se da moramo vraćati kredite, paziti kome biti žirant, da nema više stalnih poslova, sigurnih primanja i svega što iz toga proizlazi“, smatra Puhalo.
Najveće nepovjerenje pokazali su ispitanici stari preko 60 godina i oni između 30 i 44.
„Ljudi preko 60 godina najteže usvajaju nove vrijednosti, oni su djeca komunizma. Teško se snalaze u svemu i najteže prihvataju promjene. Stanovništvo između 30 i 44 je najviše pogođeno. To je dio populacije koji mora biti najobazriviji. Oni će većinu problema riješiti uzimajući kredite i moraju biti svjesni opasnosti.Oni su najčešće žrtve tog „povjerenja“. To su svi oni koji su olako uzimali kredite, bili žiranti, koji su mislili da će imati stalne poslove“, kaže Puhalo i dodaje da je sve to signal koji pokazuje u kakvom društvu živimo.
„Istraživanja u svijetu su pokazala da su društva u kojima vlada veće povjerenje prosperitetnija. Tamo gdje data riječ ima težinu ugovora mnogo je lakše dogovarati se, poslovati, funkcionisati. Najvažnije je da je istraživanje rađeno na uzorku od 95% srpskog stanovništva. Među Srbima je veliko nepovjerenje, a možemo zamisliti koliko bi bilo prema drugim narodima“, zaključuje Puhalo.
Stanje povjerenja među narodima u BiH ne moramo zamišljati, ima mnogo primjera koji ga jako dobro oslikavaju. Najdrastičniji i najilustrativniji je primjer srpskih poslanika u oba doma Parlamenta BiH koji su zbog straha od prisluškivanja u federalnom Sarajevu počeli održavati sastanke na tajnoj, potpuno obezbjeđenoj lokaciji u Istočnom Sarajevu.
Kako je za svim teorijama zavjere skloni tabloid „Press“ izjavila delegat SNSD-a u Parlamentu BiH Dušanka Majkić, sumnje srpskih poslanika da ih prisluškuju do sada nisu potvrđene, ali postoje snažne indicije. Sumnje su nastale nakon medijskih istupa nekih bošnjačkih političara iz čijih izjava se moglo naslutiti da su na nepoznat način došli do sadržaja poverljivih razgovora srpskih poslanika, navodi Majkićeva. „Press“ piše i da je nedavno kabinet premijera Dodika oblijepljen specijalnom folijom u cilju zaštite od prisluškivanja. Nismo zaboravili ni „lamentiranje“ premijera o sklepanim sarajevskim Audijima nesigurnim za vožnju.
Banjalučani koje smo intervjuisali slažu se da treba biti oprezan, ali drugačije gledaju na pitanje povjerenja.
Dragan Tovilović, privatnik, se ne slaže sa tezom da „danas nikome ne treba vjerovati“. Smatra da svakome treba vjerovati ali onda povjerenje testirati. Povjerenje je dobro ali test je je još bolji, njegova je ideja vodilja.
„Moraš imati slobodnu procjenu svakoga, to je osnovno. A onda ti odluči kome ćeš vjerovati, koliko i zašto. Moraš poznavati sve oblasti i sfere života. Od politike – ona je prva, medija, pa onda dalje ekonomija, finansije“, kaže Dragan.
Potpuno povjerenje nema u nikoga, smatra da ono ne postoji.
„Ne može se ni porodici vjerovati 100%. Zašto bi ja nekome vjerovao 100%? Na početku je med i mlijeko a kasnije se odnosi pokvare. Ljudi se mijenjaju. Kumstvo, prijateljstvo, bratstvo, kompanjonstvo, imaju svoj vijek trajanja. Doživljavao sam situacije da nisam mogao vjerovati da bi mi se tako nešto moglo desiti od osoba kojima sam vjerovao“, kategoričan je Tovilović.
Studentica Danijela Vicković potpuno se slaže da danas nikome ne treba vjerovati.
„Sama sebi nekada ne vjerujem, kako ću onda drugom? Ne vjerujem jer definitivno smatram da je 90 posto stvari u ovoj državi prevara. Konkretno sam naišla na problem prilikom dobijanja urbanističke dozvole. Po zakonu se čeka 60 dana, a ja je čekam godinu i četiri mjeseca i još nije gotova. Ne samo ja nego većina ljudi. Hiljadu je primjera zašto ne treba vjerovati“, smatra Danijela i dobacuje da prethodno intervjuisani Dragan koji ima povjerenja u ljude ne živi u ovom vremenu, da je život proveo u nekoj drugoj državi.
Povjerenje među ljudima, iste ili druge nacije, bez ikakve sumnje je porušeno. Psiholozi analiziraju razloge, stanovnici žure da kupe nova, sigurnija, jeftina kineska vrata, a „noćni majstori“ u procesu tranzicije pronalaze i razmjenjuju nove recepte za neopažen ulazak. Političari se zaključavaju u bezbjedne prostorije na sigurnoj etničkoj teritoriji, umotavaju u zaštitne folije, ograđuju privatnim gardama.
Zato zaključajte svoje brave, upalite alarme, povežite kompjutere u mreže, kupite višednevne zalihe namirnica, i zavaljeni u vaše fotelje sa sigurne distance procjenjujte povjerenje u lica sa monitora. Ako jednog dana otključate svoje barijere, kada riječ bude imala snagu ugovora, možda se probudite i na posao odvezete podzemnom željeznicom kojom aerodinamična kompozicija juri tristo na sat ispod vašeg grada. Možda vaša firma bude ozbiljan konkurent njemačkim i japanskim, a vaše dijete mrzovoljno jer mu niste kupili Ipod najnovije devete generacije, jer je onaj osme generacije dobilo prije godinu dana. Do tada provjerite još jednom jeste li zaključali vrata.
