Pored toga, Vlada RS planira da nastavi sa nemilosrdnim zaduživanjem, pa je tako u 2016. planirano da se pozajmi dodatnih 460 miliona KM, bez jasnog plana otplate.
Ni podatak da je najnovije stanje duga RS 5.168,66 milijardi KM, inače uvećanog preko 200 miliona za samo godinu dana, nije nagnao vladajuću garnituru da posegne za uštedama, već naprotiv, upustili su se u dosad neviđen način razbacivanja novca građana, što najbolje potvrđuje megalomanski plan i potrošnja za Dan Republike, i to u vrijeme dok veći dio stanovništva nema ni za hranu.
Ali bukvalno, jer 9. januara, dok srpski prvaci budu ispijali šampanjac, glumili jedinstvo i inatili se spektakularnim slavljem, veliki broj građana neće dobiti ni pošten obrok u javnim kuhinjama koje će za njih biti zatvorene. Žalosno jeste, ali slaviti se mora, samo još uvijek ostaje otvoreno pitanje šta tačno? Da li ovih 4.000 duga koje svako nosi na svojim leđima, da li stagnaciju broja zaposlenih koja je katastrofalna, da li činjenicu da pola zaposlenih prima platu manju od 500 KM, da mladi u RS nemaju nikakvu perspektivu, da nas je svakim danom sve manje, da nam uvoz guši privredu, koje još malo pa i neće biti, dok je izvoz za većinu privrednika iz RS „špansko selo“, i tako bi mogli do sutra.
Ako slušamo predsjednika RS mogli bi pomisliti da brojke lažu, jer po njemu je RS i dalje bolji dio BiH, ali na žalost, situacija u stvarnosti odavno nije takva. Koliko je RS u dubiozi u odnosu na FBiH, možda najbolje oslikava podatak da je Vlada konstantno posezala za najskupljim načinom zaduživanja, emisijom obveznica i trezorskih zapisa po kom osnovu je u budžet upumpano preko 130 miliona KM i to samo za krpljenje budžetskih rupa. A moralo se, jer je, prema mišljenju stručnjaka, RS u takvom kolapsu, da bez ovih zaduženja bi došlo do neizmirenja obaveza, pada povjerenja investitora, socijalnih nemira ili čak bankrota.
Na ovakav rasplet situacije u 2016. godini upozoravaju i ekonomski analitičari koji naglašavaju da je razloga za slavlje i nacionalni ponos jako malo, jer bi RS već krajem ove ili već početkom naredne godine mogla doživjeti ekonosmki slom, koji će na najgori način udariti opet na najugroženje slojeve društva.
Ekonomista Slaviša Raković tvrdi da je RS došla do gornje granice zaduživanja i da će svaki naredni korak u ovom pravcu voditi i ka ekonomskom urušavanju RS, što je u ovom trenutku mnogo veća opasnost od svih drugih priča o ugroženosti institucija koje se nameću.
„Sa rastom duga upitno je kako će RS nastaviti da funkcioniše. Inače, osim straog duga koje je bio investicijski, sve ostalo se uglavnom odnosi na zaduženja za krpljenje budžetskih rupa koje nas polako vodi u sunovrat. Sigurno je da će ova Vlada, prepoznatljiva po kontinuirano rasipničkom radu, uspjeti još neko vrijeme da održi stabilnost, ali to neće biti dugog daha. Već u sljedećoj godini, a moža čak i u ovoj, doći ćemo u situaciju kad se dugovi kojima se kupovao mir neće moći vraćati, što će dovesti do rezanja plata u javnom sektoru, smanjenja kupovne moći građana i novih udara na posrnulu privredu“, rekao je Raković za Buku.
Prema njegovim riječima, ova godina će biti prelomna i poslije nje ništa neće biti isto. On napominje da uskoro stižu na naplatu krediti koji će paralisati institucije RS ukoliko se ne promjeni način rada, a to podraumjeva ogromne uštede, kojih za sada nema u planu.
„Vrijeme će pokazati da ova Vlada radi na principu kockara. Kad izgubi, uloži duplo, samo što dobitka nikad nema, niti će ga biti na ovaj način. Pa kod nas 44 odsto potrošnje BDP-a otpada na javnu potrošnju. Bojim se da će uskoro Vlada udariti glavom u zid, od čega će se teško moći oporaviti, kako vlast tako i građani koji bi trebali da svojim radom iznesu ove probleme, što je trenutno nemoguće, jer posla nema, a svakim danom sve više ljudi bježi odavde“, kazao je Raković.
I predsjednik Udruženja ekonomista SWOT RS Saša Grabovac se slaže da je zabrinjavajući trend kojim se vlast u RS zadužuje, što bi u konačnici, već ove godine moglo da ima za posljedicu nemogućnost isplate penzija i plata u javnom sektoru.
„Iako se RS ne smatra prezaduženom, ovakav rast zaduženja ne može da donese ništa dobro. Sigurno je da kad bi imali značajniji privredni rast i smanjenja potrošnje mogli bi i da govorimo o opravdanosti ovih zaduženja, ali u uslovima u kojima se trenutno nalazimo ne treba da nas iznenadi ako do kraja godine dođemo u situaciju da Vlada ne može da vraća dugove koje je preuzela, što će dovesti do sve većih kašnjanja u isplatama penzija, plata i doprinosa, socijalnih davanja“, tvrdi Grabovac.
Ipak, on naglašava da se ne treba odmah očekivati potpuni krah, ali sigurno je da će neracionalnim zaduživanjem i lošim odnosom prema privredi, postepeno doći do propasti sistema.
„Godinama se niko nije osvrtao na privrednike i skoro da ništa nije učinjeno da se napravi održiv privredni rast, dok se za to vrijeme konstantno ulazilo u neopravdana zaduživanja da bi se omogućilo funkcionisanje javne uprave. Niko nije radio ništa ni da zadrži mlade ljude koji bi trebali da predstavljaju stub za otplatu duga. Ono što je problem je činjenica da ni sad nema razumjevanja u Vladi, ali i cijelom činovničkom aparatu, posebo za privredu koja bi trebala da bude glavni pokretač za izlazak iz ove krize u koju smo zapali neracionalnim zaduživanjem“, zaključio je Grabovac.
I pored svih ovih pokazatelja, koji nikako ne slute na dobro, vlast u RS još uvijek, bez imalo srama, laže narod kako živi u boljem dijelu BiH. U dijelu zemlje gdje su svi ekonomski parametri navodno usmjereni prema gore, a prešućuje se šta nas čeka, ako samo pogledamo mjesec dana unaprijed, da ne govorimo godinu. U dijelu zemlje gdje isti iznos se troši na javnu administraciju, kao i u FBiH koja ima tih gušećih 10 kantona, ili gdje preko 50 odsto građana radi za platu ispod 500 KM. U dijelu zemlje gdje je broj samoubistava za duplo veći nego FBiH.
U dijelu zemlje gdje se hiljade maraka budžetskog novca, dobijenog na kredit, troši za ukrašavanje ulica zastavama, koncerte, svečane akademije, prijeme, odlikovanja, za dosad neviđenu proslavu Dana Republike i to u inat, a ne iz ljubavi, jer nikog iz vrha vlasti nije briga kako će građani ove napaćene Republike imati od čega da žive nakon toga i hoće li ovakav ekonomski sistem preživjeti do sljedećeg 9. januara.
A i zašto bi, kad imaju pametnijeg posla, kao što je, primjera radi, trošenje novca iz budžeta predsjednika, koji se i ove godine potrudio da bude predsjednik sa najvećim izdacima u regionu, zbog čega smo bar u nečemu bolji od drugih.
