Gospodine Grbin, najava registra izdajnika u Hrvatskoj je vijest koja je odjeknula regionom. Kako Vi gledate na ovakav pokušaj nove vlasti da etiketiraju pojedince u Hrvatskoj?
Kao što sam više puta do sada isticao, takozvani „registar izdajnika“ protivan je Ustavu Republike Hrvatske i predstavlja narušavanje temeljnih prava i sloboda građana Republike Hrvatske. Više je autora do sada isticalo da su u srednjoj i istočnoj Europi, u Poljskoj, u Mađarskoj, Srbiji, Makedoniji na djelu pokušaji gušenja slobode govora, slobode mišljenja, slobode medija, te je očito da takve tendencije postoje i u dijelu hrvatske politike koji je nakon provedenih izbora došao na vlast.
Koji su to kriterijumi po kojima bi trebalo da se neko nađe u ovom registru?
Na ovo mi je pitanje izuzetno teško odgovoriti jer nitko ne zna, nitko ne objašnjava niti govori što je to izdaja nacionalnih interesa, kako će se utvrđivati, po kojim kriterijima će se sankcionirati. Jedino što vidimo su prijetnje onima koji misle drukčije i nisu na istoj liniji kao i vlast.
Da li je ovo samo pokušaj desničarske vlasti da se obračuna sa neistomišljenicima i koliko će ovo uticati na nacionalne manjine, posebno srpsku, čiji su predstavnici burno reagovali na ovakve najave?
Ovaj registar ne doživljavam kao prijetnju pojedinoj nacionalnoj manjini, već kao prijetnju svima koji govore i misle drugačije, što znači kao prijetnju slobodi u zemlji. Zato sam posebno ponosan što se velik broj građana od prvog trenutka, od prve najave ovakvog suludog registra uključio u aktivnu političku borbu i jasno rekao: ne, na ovo nećemo pristati i svim demokratskim metodama borit ćemo se protiv toga. Ovakva reakcija javnosti jamstvo je da će ovaj registar izdajnika završiti na smetlištu propalih političkih ideja.
Ipak, u Hrvatskoj se od dolaska na vlast desničarske struje sve više osjete u zraku izlijevi nacionalizma, počevši od skandalozne emisije na televiziji Z1, pa do protesta na kojima su se opet mogli glasno čuti fašistički uzvici. Ako se ovako nastavi, da li bi Hrvatska mogla da završi na pogrešnom putu?
Ne. Demokratski razvitak Hrvatske je po mojem sudu toliko uznapredovao da je svijest o opasnosti ovakvih ideja isuviše jaka. Hrvatska i njeni građani spremno reagiraju na ovakve prijetnje demokraciji i onda kada su tijela javne vlasti mlaka u svojoj reakciji.
Ali zašto onda nema i reakcije vlasti i osude fašističkih istupa pojedinaca koje smo mogli vidjeti ovih dana?
Kako će vlast reagirati kada skup predvode osoba koja je bliska Karamarku i osoba koju je Karamarko instalirao na mjesto potpredsjednika Hrvatskog sabora?
Možda za kraj da se osvrnemo na sam sastav nove Vlade koji je izazvao mnoge polemike, ali i oštru reakciju javnosti zbog imenovanja pojedinih ministara. Kakvo je Vaše mišljenje o novoj Vladi i budućnosti Hrvatske sa ovim ljudima na njenom čelu?
Suprotno onome u što nas se pokušava uvjeriti, novi sastav Vlade Republike Hrvatske niti je reformski niti je stručan. Radi se o čudnoj kombinaciji predsjednika Vlade koji za sebe tvrdi da nije političar i članova Vlade koji jesu političari, ali za svoje resore, čast pojedincima poput ministrice uprave, nisu stručni. A uz to su i politički vrlo negativno obojeni.
U tom kontekstu, vrlo sam skeptičan i prema uspjehu Vlade i prema njenom trajanju, jer unatoč tome što se kao građanin Hrvatske nadam da će imati uspjeha u rješavanju problema koje država evidentno ima, u prvih pet dana nisu pokazali ama baš ništa što bi mi dalo vjerovati da će se ta moja nada doista i ostvariti…
