Plavi telefon, savjetodavna linija za djecu, prije nekoliko dana pokrenuo je kampanju promocije rada linije i podizanja svijesti javnosti o problemu nasilja nad djecom. O radu Plavog telefona, problemima sa kojima se djeca i mladi susreću za BUKU razgovaramo sa Snežanom Jondža, koordinatoricom rada Plavog telefona.
Snežana, kada je u pitanju Plavi telefon, koliko ste imali poziva tokom prošle godine i sa kojim su se problemima djeca i mladi najčešće javljali?
U 2015. godini, Plavi telefon je primio 509 poziva od ukupnih 1120 koje je primio od početka rada. U 2015. godini je bilo skoro duplo više poziva nego u 2014. godini kada smo primili 277 poziva. 80% poziva je od strane djece. Najveći broj savjetodavnih poziva se tiču problema različitih oblika nasilja, porodičnih i vršnjačkih odnosa. Djeca zovu da se informišu kako da postupe u različitim situacijama u kojima se nalaze, kako da razgovaraju sa onima koji ih okružuju, kako da se nose sa promjenama koje primjećuju na svom tijelu, kako da pospješe učenje u školi i komunikaciju sa nastavnicima i profesorima. Djeca zovu i da se informišu o temama kao što su seksualni odnosi, rizici koji postoje, zaštita prilikom seksualnih odnosa, a i da preispitaju svoje želje i postavke u vezi sa ulaženjem u seksualne odnose. Odrasli najčešće zovu da razgovaraju i/ili prijave nasilje nad određenim djetetom ili nad više djece, ali i da razgovaraju o razvojnim problemima koje imaju sa svojom djecom. Česti su pozivi od strane odraslih kada traže različite informacije o radu pojedinih institucija, zakonu i njihovim pravima.
Na koji način se djeca i mladi savjetuju u kriznim situacijama?
Kriznim situacijama smatramo situacije nasilja nad djecom i situacije potencijalnog samopovređivanja i suicida. To su veoma osjetljive teme i prvi korak nam je da razumijemo što bolje situaciju u kojoj se dijete nalazi. Tek nakon što se razumije konkretna situacija i okolnosti u kojima dijete živi, prelazi se na dogovor oko konkretnih koraka koji se mogu preduzeti. Svi koraci se pažljivo prolaze sa djetetom i jako je važno da što bolje i ono samo razumije situaciju u kojoj se nalazi i koji su potencijalni ishodi. Sigurnost djeteta nam je najvažnija.
Snežana Jondža, koordinatorica rada Plavog telefona
Ko je sve uključen u savjetovanje mladih i djece i na koji način im se prilazi?
Savjetnici na liniji su studenti humanističkih nauka koji su prošli osnovnu edukaciju, mentorstvo savjetnika sa iskustvom, doedukacije na razne teme i imaju redovnu superviziju. Veoma je važno da kada dijete nazove, sa druge strane linije da se javi osoba koja želi i zna kako da pruži adekvatnu podršku i pomoć u različitim situacijama u kojima se dijete može naći i da odgovori na različita pitanja koje dijete može da postavi. Kada tražimo rješenje za neku situaciju, uvijek se traži rješenje sa djetetom, a ne za dijete. To znači da je važno da dijete bude u redu sa ponuđenim rješenjem i da želi da na taj određeni način riješi problem koji ima, a ne da mu se konkretno rješenje nameće.
Koji su, prema vašim iskustvima, najveći problemi djece i mladih u našem društvu i na koji način bi ove probleme trebalo rješavati?
Dosta je problema sa kojima se djeca i mladi suočavaju: nasilje u kući, nasilje među vršnjacima, rizici društvenih mreža i interneta, preveliko izlaganje privatnosti na društvenim mrežama, a nedovoljno znanja o zaštiti, prezaposlenost roditelja, generalno kriza morala i manjak uzora za mlade u našoj državi. Svaki od ovih problema je veoma značajan i zahtijeva poseban pristup.
Koliko se mladi žale na problem međuvršnjačkog nasilja i kako se nositi sa tim problemom, imajući u vidu da je ovo čest problem današnjice?
Vršnjačko nasilje je veliki problem. Djeca često odlučuju da ćute o tome šta im se dešava, jer se brinu da će se stvari pogoršati. Odrasli treba da budu jasni u porukama koje šalju djeci, šta odobravaju, a šta ne (da npr. nasilje ne odobravaju) i da budu što dostupniji djeci kako bi im se djeca mogla povjeriti. Ukoliko dijete iznese da ima problem sa vršnjacima, jer ga maltretiraju, tada je na odraslima da taj problem riješe. Da bi se taj problem riješio, potrebno je raditi i sa roditeljima i sa stručnim timom škola, kako bi svako mogao da radi u najboljem interesu djeteta. Ono što mi možemo da uradimo jeste da budemo tu za dijete da ga saslušamo, da sa djetetom osmislimo plan kako da se zaštiti, kome da se sve obrati i da pošaljemo prijavu nasilja u školu, te da tražimo da se ispita sporna situacija. Prednost je što dijete, kada pozove da prijavi nasilje, ne mora da kaže svoje podatke, tako da je na taj način zaštićeno.
Da li ste u mogućnosti da pratite ishode situacija, posebno nekih težih okolnosti, da li vas korisnici ponovo zovu?
Kada pošaljemo dopise institucijama o potencijalnom nasilju nad djetetom, obično dobijemo pismenu povratnu informaciju i to nam je veoma važno kako bismo mogli da se što adekvatnije postavimo prilikom sljedećeg poziva od istog pozivaoca. Nama je najdraže kada nas sami pozivaoci nazovu i kažu nam kako se situacija odvija, šta se dogodilo, šta se promijenilo i nerijetko nam se zahvale na pomoći i podršci. To su pozivi nakon kojih se svaki savjetnik-volonter osjeća ispunjeno, jer u tom trenutku se najviše osjeti svrha onoga što radimo.
Koliko je važan ovakav vid podrške mladima, jer često i sam razgovor mnogo pomaže?
Smatram da je ovo jako važan vid podrške za djecu i mlade. Često se djeca, pogotovo adolescenti, osjećaju usamljeno, neshvaćeno i nerijetko se stide svojih misli i plaše se da postave različita pitanja odraslima u svojoj okolini. Plavi telefon je anonimna linija, što znači da djeca ne moraju da se predstave i povjerljiva je, što znači da sve što kažu i pitaju na liniji ostaje između njih i Plavog telefona. To uliva sigurnost djeci da znaju da mogu da pitaju sve ono što ih zanima i da podijele i one misli koje se plaše da podijele sa drugima ili ih je stid. Kada se nalaze u teškoj situciji, značajno im je, kako nam kažu, što se neko trudi da ih što bolje razumije i što se trudi da zajedno sa njima nađe neka rješenja.
Ukoliko ovaj tekst čita mlada osoba koja je u problemu, koji bi bio vaš savjet?
Da je nekada teško pričati o problemima, ali da je još teže držati ih u sebi. Da nije sama i da mi želimo da je saslušamo i pružimo joj podršku i pomoć, da može da nas nazove, a može i da nam piše ukoliko joj je tako lakše.
Koji su vam planovi i ciljevi za 2016. godinu?
U 2016. godini želimo da dopremo do što većeg broja djece u BiH, da što veći broj djece zna da Plavi telefon postoji i da mogu da ga nazovu i da popričaju o problemu koji ih muči, te ćemo snage usmjeriti ka promociji. Radićemo i na tome da se stvore uslovi da Plavi telefon dobije broj 116 111, a to je broj koji je rezervisan za linije za djecu u Evropi. Imamo dosta ideja i želja da radimo na prevenciji nasilja i podizanju svijesti javnosti o ovom problemu, a zavisno od podrške koju budemo dobili ćemo moći da radimo na tome u većem ili manjem obimu.
I za kraj tehničko pitanje, da ponovimo na koje brojeve i u koje vrijeme vas korisnici mogu zvati?
Plavi telefon radi svakim radnim danom od 9 do 17h, ali nam mogu i pisati putem maila na www.plavitelefon.ba. Broj Plavog telefona je 080 05 03 05, pozivi su besplatni, a razgovori anonimni i poverljivi.
Razgovarala Maja Isović
