<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Buka intervju: Mostar je tužan i obezglavljen grad o kojem odlučuju oni koji ga ne vole dovoljno

"Ovo je država za rođaka, u kojoj samo tatina djeca, zetovi, nevjeste i podobni prosperiraju", kaže Vesna Šunjić u intervjuu za Buku.

03. februar 2016, 12:00

Vesna Šunjić rođena je  u Mostaru gdje je stekla osnovno i srednje obrazovanje. Studij matematike i informatike završila je u Londonu. Ponosna je majka jedanaestogodišnje djevojčice, trinaestogodišnjeg dječaka i živahnog petogodišnjaka. Životne radosti i nevolje dijeli s čovjekom iza kojeg je borba s dva karcinoma. Vesna Šunjić je sekretar Gradskog odbora Hrvatske republikanske stranke i primarni politički interes joj je unapređenje zdravstvenog sistema i sistema obrazovanja.

Šta Vas je potaklo da se počnete baviti politikom?

Jednostavno dođe vrijeme kad ne možeš mirno posmatrati kako tvojoj djeci i njihovim prijateljima sustavno kradu budućnost. Teško je ravnodušno gledati kako svake godine s fakulteta izlaze stotine magistara, koji će se u nedostatku odgovarajućeg radnog mjesta zaposliti u kladionicama, kafićima, buticima ili otići u inozemstvo. Kvalitetni mladi ljudi prisiljeni su odlaziti u inozemstvo jer je ovo država za rođaka, u kojoj samo tatina djeca, zetovi, nevjeste i podobni prosperiraju. To su naša djeca, kojoj današnji političari neće ostaviti ništa osim kredita za vraćanje. Medicinska škola u Mostaru je u posljednje vrijeme postala izuzetno atraktivna, jer medicinske sestre i tehničari lako nađu posao u Njemačkoj. Meni je jezivo da dijete prilikom upisa srednje škole razmišlja o tome s kojom će se diplomom najprije zaposliti u Njemačkoj.

Zašto ste odabrali upravo Hrvatsku republikansku stranku?

Tajnik sam Gradskog odbora Hrvatske republikanske stranke. Ono što izdvaja HRS od drugih stranaka su njeni skromni, obrazovani i vrijedni članovi, koji nisu skloni demagogiji i retorici. Nismo ravnodušni na stanje u državi i ne bojimo se to jasno iskazati. Republikanci su mali,nekompromitirani ljudi iz susjedstva, koji znaju kako ljudi teško žive i sa kakvim se sve problemima suočavaju. Nama je savršeno jasno kako je teško spojiti prvi s prvim, jer smo i sami suočeni s tim izazovom.   

Dosta ste aktivni oko djece i obrazovanja. Možete li nam reći više o tome?

U škole je uvedeno devetogodišnje obrazovanje bez stvaranja ikakvih preduvjeta. Kao roditelj, sudjelovala sam aktivno u Vijeću roditelja i Školskom odboru, pa sam vidjela da i škole služe za uhljebljavanje podobnih kadrova. HNŽ je županija gdje je uredbom Vlade definirano da vlast mora odobriti svako zapošljavanje, što je protuzakonito. Osobno mislim da je to ono što me najviše zaboljelo. Ova današnja djeca će sutra odlučivati o našoj sudbini i zato od njih moramo praviti kvalitetne i obrazovane ljude, koji će moći odgovoriti svim izazovima s kojima će se u životu sresti. U BiH im izazova sigurno neće nedostajati.
Rekla bih da je HNŽ županija s vjerovatno najnesposobnijim vladama do sada, tako da nemamo ni Pravilnik o udžbenicima, pa nam udžbeničku politiku kroje nakladnički lobiji, djeca koja školu pohađaju po Nastavnom planu i programu na hrvatskom jeziku 7 godina nisu imala svjedodžbe o završenim razredima. Kod nas se desi da nema novca za sistematske preglede djece i nitko ne odgovara za to. Kladionice se praktično nalaze u školskim dvorištima.

Da li će obrazovni sistem biti prioritet i u Vašim budućim planovima u okviru stranke?

Moj primarni interes jeste unaprjeđenje sustava obrazovanja, ali također i unapređenje zdravstvenog sustava. Dosta članova moje najuže obitelji su oboljeli od karcinoma, pa su mi, nažalost, iz osobnog iskustva dobro poznate manjkavosti zdravstvenog sustava. Udruge oboljelih su te koje najviše rade na podizanju svijesti o oboljenjima i potrebi prevencije. Sve normalne države aktivno rade na prevenciji i screeningu, ali kod nas je tu sustav potpuno zakazao. Činjenica da stalno prikupljamo sredstva za liječenje djece dovoljno govori o tome da je zdravstvenom sustavu potrebna reforma. Naša županijska Vlada kasni 7 godina s usklađivanjem s federalnom Odlukom o participaciji, pa mi već godinama kupujemo markice zdravstvenog osiguranja. Ta ista Vlada koju građani plaćaju vam se ne udostoji odgovoriti na upit o razlozima neusklađivanja s odlukom iz 2009.godine. Svoj vozni park Vlada uredno usklađuje s najnovijim modelima, trošeći novce poreznih obveznika bez imalo grižnje savjesti i osjećaja odgovornosti.
Naša država ne vodi računa ni o osobama s posebnim potrebama, koje su najranjivija kategorija društva. Nikakvog smislenog dugoročnog plana za inkluziju osoba s posebnim potrebama nema. Tu opet udruge roditelja djece s posebnim potrebama dođu kao korektiv društvu koje ne vodi računa o malenima. Gdje se god okrenete, ima prostora za djelovanje.

Koje probleme koji opterećuju građane Mostara biste izdvojili kao najaktuelnije?

Vjerovatno najveći problem za Mostar je činjenica da se ovdje nisu održali lokalni izbori, tako da je Mostar u nekoj vrsti bezvlašća i to se odražava na sve segmente života u gradu. Mostar je tužan i obezglavljen grad o kojem odlučuju ljudi koji ga ne vole dovoljno. Mostar je kao pacijent na aparatima.

Da li se politika kod nas još uvijek smatra “muškim poslom”?

Nažalost, u pravu ste. Žene su vrlo aktivne u udrugama, ali nemaju volju za političkim angažmanom, vjerovatno jer smatraju da je politika muški posao. Dosta žena radi one poslove koji su se tradicionalno smatrali muškima, pa ne znam zašto se ne bi bavile politikom. Državu nam vode muškarci i vidimo dokle su nas doveli. Na ljestvicama svih istraživanja zauzimamo nezavidne pozicije.
Najveća diskriminacija žena su kvote na listama. Žene moraju biti na listama zato što su sposobn(ij)e, a ne radi broja ili ukrasa na listi. Ako žene toliko vole i poštuju, zašto se ne uvedu kvote u osvojenim mandatima?  

Koliko su inače Mostarke aktivne u politici, kako unutar stranaka, tako i kroz  građanski aktivizam i kao glasačice?

Mostarke nisu dovoljno aktivne u politici, jer da jesu, sigurno bi stanje bilo puno bolje, ali daleko od toga da su Mostarke neaktivne. Na čelu dosta udruga u Mostaru stoje žene, aktivno se zauzimajući za ono u što vjeruju, bez ikakvog skrivenog interesa. Mi imamo i poznate Facebook grupe 'Mostarske mame' i 'Humane mostarske mame', gdje žene ukazuju na određenu problematiku i dosta stvari su i pokrenule. Kad u grupi imate novinarke koje vam mogu osigurati medijski prostor, ide to. Ove grupe su za svaku pohvalu, ali dok god žene djeluju reaktivno, samo gasimo požar. Žene moraju biti proaktivne, uključiti se u stvaranje zakona i osigurati njihove provedbe, kako bismo onemogućili probleme koje sad kroz rad udruga i grupa rješavamo. Žene odvajaju svoje vrijeme i financije kako bi ispravile nešto za što netko drugi primi plaću bez ikakve odgovornosti.

Kakav je inače položaj žena u našem društvu? Ima li tu nekog napretka?

Položaj žene u našem društvu je nezavidan i nikad gori. Žene su danas obespravljene, potplaćene i sigurno ne zauzimaju položaj kakav zaslužuju. Naša županija, vjerovali ili ne, ne poznaje plaćanje porodiljnih naknada. Dobijete jednokratnu naknadu od 400 KM kad dobijete dijete i to je sve. Ja sam nakon svakog poroda imala godinu dana plaćeno porodiljno odsustvo i nakon isteka trećeg porodiljnog godinu dana sam radila pola radnog vremena zahvaljujući poslodavcu koji mi je to omogućio preuzevši obveze županije. Državu treba natjerati da se ne ponaša maćehinski prema ženama jer bez žena nema budućnosti. To bi trebalo biti svima jasno.

Šta biste poručili ženama koje se ipak odluče baviti politikom?

Svakako bih ohrabrila sve žene koje su svjesne problema u svom okruženju da se politički aktiviraju, jer sam uvjerena da žene mogu i znaju puno bolje od muškaraca. Što bi rekla Margaret Thatcher „U politici, ako hoćeš da se nešto kaže, traži to od muškaraca. Ako hoćeš da se nešto napravi, traži to od žena.“

Razgovarala Tatjana Čalić