Legendarni rokenrol sastav „Partibrejkers“ večeras će svirati u sarajevskom klubu „Cinemas“. Bit će to prilika i za predstavljanje novih pjesma sa sjajnog albuma „Sirotinjsko carstvo“.
- Svirat ćemo pet novih pjesama. Malo smo repertoar preuredili, tako da sve što znamo pokazat ćemo publici u „Slozi“. „Sloga“ je naše mjesto, mi smo tu prisutni od 1984. godine, a možda i ranije. Nebitno. Znamo koja je atmosfera, koja je publika. Eto nas, eto vas, pa da nam bude super – rekao je frontmen „Partibrejkersa“ za „Dnevni avaz“ uoči večerašnjeg koncerta.
Sjajne kritike
Za Vas je 2015. bila iznimno teška godina u privatnom smislu, ali vratili ste se u formu.
- Mi smo i na prošloj turneji, koja je korijene vukla iz svega toga što si spomenula, pružili tri nastupa, koji su među prvih 15 nastupa „Brejkersa“ uopće. Mi smo u dobroj formi. Samo da nema tih putovanja, da budem iskren. Da ima neki leteći ćilimčić pa da odem. Jedino putovanje, ali saznanje da te neko voli i da te čeka potire sve.
Kritike „Sirotinjskog carstva“ su fenomenalne. Koliko Vam to znači?
- Ne pratim kritike. U Srbiji nijednu u novinama nisam pročitao. Ja sam veoma tanak s tom tehnologijom, jedino što znam je mobilni. Ali, drago mi je što smo u Hrvatskoj dobili strašne kritike, u Sloveniji isto... Žao mi je što se Srbiji ništa nije dogodilo. To je dokaz da negdje postoji rokenrol kritika, a negdje ne postoji. Mnogo snage je uloženo baš u tu ploču da ta neka ljudska nerazumijevanja odu u drugu stranu.
Ranije generacije u dobroj mjeri u rokenrolu su vidjele putokaz kako da se odrede prema društvu i zbivanjima. Danas to i nije baš tako. Dobri albumi imaju veoma malo utjecaja na poimanje društva današnje omladine.
- Ko hoće da drži do sebe držat će. Ko hoće da bude normalan bit će. Ko se odupire ludilu - odupire. Mi svi gledamo da ne budemo dio mase, da ne budemo dio količine, da budemo ljudi za sebe. Ne mislim to u egoističkom fazonu. Ne, nego sva ta muzika, te pjesme prenose poruku, pokazuju pravo stanje stvari, jer iz knjiga slabo se život uči, život se živi. Ili hoćeš da spasiš svoj mozak ili se predaš. I onda te spašava neko drugi. A ako će drugi da te spasi, piši propalo. Sem neba, naravno.
Moje svjedočanstvo
Bili ste maksimalno inspirirani za nove pjesme, kao da ste na vrhuncu kreativne stvaralačke snage.
- Mislim da je to ploča kao prošla “Sloboda ili ništa“. Samo iskorak u nekom mom svjedočanstvu svijeta u kojem živim. Moje je samo da prenesem onome ko hoće da čuje. Ljudi neće da slušaju, vidiš da su u frci, da nas vrijeme vraća unatrag zbog primitivizma i siromaštva. Nekulturni smo pa smo siromašni. Onaj ko je kulturan čuva nešto za onog sljedećeg koji će da dođe. Te pjesme dolaze. Ne znam da li ih ja pišem ili sam samo nebeski dostavljač ljudima na zemlji, neki provodnik.
Danas jesi, sutra ko zna gdje si
- Sa 52 godine gledam kako ću u nekom dostojanstvu neke sredine koja ti to ne dopušta da privedem kraju ovu predstavu – govori Kostić.
Mislim da je rano da govorite o privođenju predstave kraju.
- Prošle godine je toliko ljudi umrlo. Prije četiri dana saznam da su mi umrle tri drugarice iz osnovne škole. Ubije me u pojam. Danas jesi, sutra ko zna gdje si.
Izvor: AVAZ
