Ne znam. Evo gledam skoro svaki dan u Maksiju jednu kasirku. Jako je niskog rasta i mršava, ima oko 50 godina i meni je jako simpatična. Svaki put kad stavim korpu na kasu i ona počne da kuca ja je posmatram. Posmatram joj lice, ruke, onu uniformu, na desnoj ruci ima burmu, čula sam jednom u razgovoru da joj je bila slava. Znači, kuvala je, spremala kolače, radila je, dočekala goste. Onda pokušavam da zamislim njenog muža. Koliko je visok, koliko ima godina, da li imaju decu, da li je on ok, šta radi. Ona je vrlo tiha i jedva izgovori: “Koji vam je pin kod” kada me i prekine u mom zamišljanju. I onda dok ukucava i pakuje moje stvari u kesu ja nastavljam da razmišljam…koliko dugo su zajedno, kolika su im deca, da li se vole, da li je srećna, zašto je srećna, da li on nju voli, kako je voli, da li imaju seks. Razmišljam da li uopšte stižu da se vole, da li im je bitno, šta im je ljubav u vreme dok ona pakuje namirnice u kese.
I opet ne znam. Evo gledam prijatelja koji je izgubio bebu. I lep je i pametan i pažljiv i puno voli svoju ženu. I svaki put kad ga vidim pitam se kako im je, da li se vole. Kako se vole dok gorko plaču. Kako se vole kad on mora da radi 13 sati, a ona isto toliko. Pitam se da li joj on govori da je najlepša i najbolja baš onda kad ona to želi i kad joj je potrebno. Pitam se da li su nežni jedno prema drugome kao kada su se upoznali. Pitam se da li će im ljubav trajati.
Gledam i jednu devoju koju znam i puno je važna i otresita i sama je. I ne znam da li hoće da je neko voli. I koga hoće da je voli. Ona priča kao da neće to i da joj je to bezveze. I ja znam da je moguće ali se ipak pitam, da li je to što ona hoće. Ne znam. Stvarno ne znam ni kako se voli jedan par koji poznajem čitav život. Oboje su uvek tako umorni i puno rade i imaju dvoje dece. I oni se znaju od detinjstva i zajedno su već 20 godina. Oni su se nekad baš voleli i bacali stvari po kući kad se posvađaju i plakali kad jedno odluči da više neće, zatvarali su jedno drugo na terasu kad popizde baš. To je bilo pre. Sad su odrasli i pitam se kako se vole.
Ili ovi ljudi koje ni ne poznajem uopšte. O, svašta, pitam se ponekad, da li oni vole nekoga. I kako se vole. Mislim, da li je to ono ljubav ili su nesrećni, ili bi nekoga da vole. A, onda imam i prijatelje koji su gej i dugo su već zajedno. I svi misle da je to onako “ne baš zajedno jer je gej”. I oni se smeju stalno i žive zajedno i imaju ženu koja im čisti stan. Gledam i njih dok mi kuvaju kafu i pitam se da li se vole. Da li se ipak vole.
Ne znam. Teško je. Teško je da se volite danas. Kako se volite danas? Kad je teško? I kad je glupo sve to? Kako se volite kad toliko želite samo sebe? Kad nemate za račune? Kako se volite ujutro kad vas u facu puknu samo problemi? A znam da se volite.
http://magdajanjic.tumblr.com/