Aktivisti obilježili mjesta stradanja: Od Heliodroma, preko Crkvine do Karamanove kuće

Početkom decembra 2017. godine, u šestoj po redu akciji obilježavanja neobilježenih mjesta strdanja, aktivisti i aktivistkinje su obilježili mjesta stradanja u Goraždu, Foči i Mostaru.

Buka / 04. Decembar 2017

Obilježavanje neobilježenih mjesta stradanja ima za cilj da ukaže na  postojanje ovakvih mjesta u našim zajednicama i da pridonese  detabuiziranju zaboravljenih mjesta stradanja.  

 

Aktivisti i  aktivistikinje iz BiH do sada su obilježili više od 50 mjesta  stradanja širom BiH. Iako postoje primjeri gdje nisu obilježena ni  mjesta stradanja naroda koji je danas većinski na određenim  područjima, u kontekstu lokalnih zajednica većinom se radi o stradanju  zajednice koja je nakon rata manjinska, onih koji u ustaljenim  narativima imaju ulogu "iskonskih neprijatelja", pri čemu je  memorijalizacija žrtava ekskluzivno pravo "pobjednika" i onih koji  drže poluge moći u tim zajednicama.

“Presude Tribunala u Hagu, kojima smo svjedočili i proteklih dana, kao  i drugih sudova za ratne zločine, svakako su značajne u kontekstu  suočavanja sa prošlošću i izgradnji mira. Smatramo da i obilježavanje  mjesta stradanja također ima izuzetno važnu ulogu u cjelokupnom  procesu suočavanja jedne zajednice sa bremenitim naslijeđem prošlosti,  izgradnji mira i pomirenju”, kažu aktivisti i aktivistkinje.

Tokom ove akcije, obilježili smo objekte koji su tokom rata 1992-1995  služili kao mjesta zatočenja i ubistava,  sportske hale, bolnice,  fabrike i skladišta,  kuće i kulturni domovi.  Vremenom neki od njih  su vraćeni u prvobitne funkcije, dok su ostali devastirani i napušteni.
Ovom prilikom obilježena su  neobilježena mjesta stradanja:  selo  Crkvina kod Goražda, iz kojeg je tokom rata odvedeno 11 osoba srpske  nacionalnosti nakon čega se vode kao nestali. Obilježili smo i  sportsku dvoranu “Partizan” u Foči koja je služila kao zatočenički  objekat za žene i djevojčice bošnjačke nacionalnosti, tokom 1992.  godine. U okolini Foče obilježili smo i bivši zatočenički objekat  skladište Buk-Bijela, koji je služio za zatočenje žena, djevojčica i  starijih muškaraca bošnjačke nacionalnosti te takozvana “Karaman kuća”  u Miljevini, u okolini Foče, koja je tokom 1992. godine služila kao  logor za žene i djevojčice bošnjačke nacionalnosti.
U Mostaru smo obilježili Heliodrom, objekat bivše kasarne JNA u Rodoču  južno od Mostara koji je tijekom  rata 1992-1995. godine, služio kao   zatvor za područje Mostara i šire. U okolini Mostara, u Potocima,  obilježili smo Osnovnu školu Potoci koja je bila mjesto zatočenja  osoba hrvatske nacionalnosti sa područja Mostara. Takođe, u Potocima  smo obilježili i mjesto gdje su strijeljana tri zarobljena pripadnika  HVO-a, koji su na prisilnom radu trebali prenijeti protivavionski  mitraljez na uzvišenje. Obilježili smo i mjesto stradanja tzv.  „Skenderova kuća“ u Potocima, koja je bila mjesto zatočenja za vojnike  i civile hrvatske nacionalnosti sa područja grada Mostara, u periodu  od juna do decembra 1993. godine.
Ove lokacije, kao i mnoge druge koje još uvijek nisu obilježene, bile  su ne samo mjesta zatočenja nego i mjesta stradanja. Uslovi su bili  nehmani uz svakodnevno premlaćivanje, zlostavljanje, prinudni rad...

“Ovom aktivnošću želimo da detabuiziramo ta mjesta i potaknemo ljude  iz lokalnih zajednica da ih obilježe na primjeren način i time odaju  počast žrtvama i izraze žal nad izgubljenim životima i ljudskom  patnjom, što bi bio iskorak ka poštenom odnosu prema prošlosti”,  poručuju aktivisti i aktivistkinje koji su do sada u BiH obilježili  više od 40 neobilježenih mjesta stradanja.

Dodaju da legitimitet za sprovođenje ove aktivnosti imaju kao građani  društva u kojem žele svjetliju  budućnost, bez straha i nepravde.

 

 


Buka preporuka

Buka desk

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.