<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Aleksandar Trifunović: U otetom smo avionu koji otmičari nemaju namjeru spustiti

KOLUMNA

U otetom smo avionu koji otmičari nemaju namjeru spustiti. Međunarodna zajednica naš avion puni gorivom u vazduhu, ne želeći da se on spusti na neki od njihovih aerodroma. 

21. januar 2019, 10:12

U otetom smo avionu koji otmičari nemaju namjeru spustiti

Međunarodna zajednica naš avion puni gorivom u vazduhu, ne želeći da se on spusti na neki od njihovih aerodroma. 

Imaju svog pilota u avionu i to je dovoljno. Doduše, kapetan ponekad zaspi za kormilom, ali niko nije savršen. 
U avionu je neobična situacija. 

Svaki otmičar govori da su njegovi taoci samo njegovi i da su bolji od drugih. Taoci se od tada svađaju između sebe ko je bolji talac. Ko je bolji Bošnjak, Srbin ili Hrvat. 
Otmičarima je to mnogo smiješno. 
Emituju svojima svoje vijesti u avionu. 
Putnicima saopštavaju da je sve u redu i da ovako dugo letimo zato što smo nebeski narod. 

Otmičari vole svoje medije i mediji, naravno, vole njih. 
Kako niko ne zna kada ćemo sletjeti, neki putnici prelaze u otmičare. Novi otmičari ponašaju se sa putnicima isto kao stari. 
Znaju da je dobro dok letimo, dok ne slijećemo. Jer, kad naš avion sleti u neku normalnu luku, ko zna gdje i kako će oni završiti. 

Jedni u zatvorima, drugi po naučnim institucijama koji će ih dugo proučavati, kao političke i neljudske fenomene. 
Koliko će običnih putnika do tada ostati u avionu? 
Koliko nas će pristati da budu saučesnici u sopstvenoj otmici?