Fotografije i snimke studenata koji se guše u suzama izazvale su ogorčenje, zbog kojeg su na kraju na ulice izašle stotine tisuća ljudi. Pokret kišobrana, kako je kasnije nazvan, zatvorio je neke prometnice i mjesecima je držao dijelove Hong Konga u blokadi, prkoseći višekratnim pokušajima uklanjanja. Kad su ovog tjedna protesti izbili u Harareu, vlasti u Zimbabveu nisu imale namjeru dopustiti da im se dogodi isto, pa su smjesta ukinule pristup društvenim mrežama, te WhatsAppu i drugim komunikacijskim kanalima, piše James Griffiths za CNN.
Dogodilo se to dva tjedna nakon što je vlada Demokratske Republike Kongo naredila potpuno isključenje interneta zbog navodnih pokušaja namještanja izbornih rezultata. Ovakve taktike ne pokazuju znakove usporavanja. Svake godine u posljednje tri godine bilo je sve više zatvaranja pristupa internetu, jer sve više zemalja širom svijeta pokušava na taj način obuzdati online nezadovoljstvo.
Trodnevna blokada interneta u Zimbabveu
Prosvjedi u Zimbabveu izbili su zbog naglog povećanja cijene goriva. Vlada je naredila trodnevnu blokadu interneta, policija je iz helikoptera ispaljivala suzavac na demonstrante i uhitila desetke osoba. Prema NetBlocku, koji procjenjuje troškove prekida internetskih usluga širom svijeta, trodnevna blokada u Zimbabveu stajat će ionako nestabilno gospodarstvo 17 milijuna dolara.
Kuda Hove, aktivist organizacije za prava medija MISA Zimbabwe, radio je u svome uredu kad je čuo izvještaje da je pristup internetu prekinut. ”WhatsApp, Twitter i Facebook su odmah blokirani, a do podneva su sve veze s internetom bile prekinute”, rekao je Hove za CNN.
Neki su građani uspjeli zaobići blokadu korištenjem VPN veze, univerzalnog alata protiv cenzure, no ostali su bili odsječeni od informacija koje nisu iz vladinih izvora. ”Kad smo počeli dobivati vijesti o gašenju interneta, odaslali smo informacije o korištenju VPN-a”, govori Hove. U roku od nekoliko sati, MISA je dobila nekoliko stotina poziva s upitima kako uspostaviti VPN vezu.
Vlasti kazale da je blokada bila nužna
Aktivisti organizacije za slobodni internet Keep It On u otvorenom su pismu ministrici informiranja Zimbabvea Monici Mutswangwi napisali sljedeće: ”Blokade narušavaju slobodan protok informacija i omogućavaju da mrak sakrije kršenja ljudskih prava od javnosti. Novinari i medijski radnici ne mogu kontaktirati svoje izvore, prikupljati informacija i pripremati svoje priče bez digitalnih komunikacijskih alata. Tehnička sredstva koja se koriste za blokiranje pristupa online često su pogubna za stabilnost i otpornost interneta. Zbog toga ovakve blokade nikad ne smiju postati svakodnevica.”
Odgovarajući na upite da komentira blokadu, zamjenik ministrice informiranja Energy Mutodi rekao je za CNN kako su one bile neophodne: ”Znamo da su se prosvjednici organizirali preko interneta.”
Lani 185 blokada, puno više nego 2017.
Tijekom manje od tri tjedna u 2019. godini pet zemalja iskusilo je djelomičnu ili potpunu blokadu interneta: Sudan, Bangladeš, DR Kongo, Gabon i Zimbabve. Tijekom prošle godine zabilježeno je 185 blokada, tijekom 2017. bilo ih je samo 108, navodi aktivistička udruga Access Now.
Blokade interneta česte su i u Kini, kao i razni drugi oblici cenzure. Ova taktika proširila se i među kineskim saveznicima, odnosno zemljama koje imaju koristi od kineske tehnološke pomoći u uspostavljanju unutrašnje kontrole interneta. Blokade su posebno učestale u Africi i Aziji, a rekorder po najvećem broju blokada tijekom 2017. i 2018. godine je Indija, unatoč hvaljenoj protehnološkoj politici tamošnje vlade.
Rusija blokirala Telegram
Međutim, problem postaje sve više globalan, jer u posljednje tri godine blokade su zabilježene i u Europi, Južnoj Americi i Africi. Tijekom protesta zbog referenduma o katalonskoj neovisnosti 2017. godine, španjolske su vlasti navodno suzile pristup internetu i blokirale pojedine web stranice. Prošle godine, Rusija je blokirala aplikaciju za šifrirano komuniciranje Telegram.
Metode blokiranja interneta prilično su jednostavne. Dovoljno je da vlade narede internet providerima da prekinu vezu s vanjskim svijetom. Dakle, događa se slično kao kad kod kuće isključite modem, ali na razini cijele zemlje. Ponekad su blokade mogu dogoditi i slučajno, kao kad se ošteti podmorski optički kabel koji povezuje veći dio svijeta. To se dogodilo 2008. godine, kad je najveći dio Bliskog istoka ostao odsječen od globalne mreže.
Potpuno zatvaranje pristupa internetu u cijeloj zemlji nuklearno je oružje u online cenzuri. A oni koji su time pogođeni, nažalost, nemaju mnogo načina da uzvrate. ”U situacijama koje su se dogodile u DR Kongu i Gabonu, kada je cijela zemlja izvan mreže, nema mnogo toga što se može učiniti da bismo vratili ljude online ako ne organiziramo i pružimo alternativu prije nego blokade nastupe”, stoji u priopćenju udruge Access Now.
Sve dok ta infrastruktura ne bude u funkciji, bit će teško učinkovito djelovati. Dok se mobilna mreža u teoriji može emitirati u blokiranu zemlju iz susjednih zemalja, postoje tehnička ograničenja u smislu dometa i brzine. Postoji i veliki diplomatski kamen spoticanja. Vlada koja je spriječila svojim građanima pristup internetu neće blagonaklono gledati prema susjedu koji im taj pristup ponovno omogućava.
Neka još drastičnija rješenja, poput pristupa internetu putem satelita, koji se razmatra kao način za poboljšanje pokrivenosti u siromašnijim područjima, uključuju oslanjanje na privatne kompanije poput SpaceX-a ili Googlea i njihovu spremnost da navuku bijes vlasti. Ova usluga nije ni jeftina.
Isključivanje društvenih mreža kao brži pristup
Spriječiti pristup društvenim mrežama istodobno je lakše i kompliciranije nego potpuna blokada. Isključivanjem društvenih mreža može se izbjeći ekonomska šteta koju nosi potpuna blokada, ali zato korisnicima omogućuje da zaobiđu blokadu, posebice ako se unaprijed pripreme. VPN veze su najjednostavniji način da se zaobiđu blokade. VPN radi tako da preusmjerava pristup internetu u šifrirani kanal, pa internet provider ne može znati pokušavate li se povezati sa zabranjenom uslugom.
Vlasi uvijek mogu pooštriti mjere ako se djelomična blokada pokaže neuspješnom, kao što se dogodilo ovog tjedna u Zimbabveu. ”VPN je dobro radio tijekom jutra i ljudi su se vraćali na internet, ali iza podneva sve je stalo i tad smo shvatili da je pristup internetu potpuno blokiran”, rekao je Hove.
VPN usluge također se mogu blokirati. Čak i ako internet provideri ne mogu ustanoviti koje stranice korisnik posjećuje mogu pokušati blokirati VPN servere ili čak vrstu protokola koja se koristi za povezivanje. Netflix i Hulu koriste slične metode kako bi spriječili ljude da zaobiđu njihove blokade. Ovakve taktike, međutim, nisu posebno popularne i blokiranje VPN-ove može biti neugodno za cenzora. Mnoge velike kompanije i diplomatska predstavništva koriste VPN-ove za sigurnu komunikaciju i sigurno nisu oduševljeni kad im se oduzme pristup internetu.
Na kraju, tu je strah da udalji ljude od kompjutera
Srećom po cenzore, postoji i jedna staromodna metoda za rješavanje ovog problema, a zove se strah. VPN-ovi su zabranjeni u Rusiji i Kini, pa se aplikacije teško mogu preuzeti. Oni koji ignoriraju zabranu riskiraju globu ili čak i zatvorsku kaznu. Stanovnici kineske regije Xinjiang bili su podvrgnuti drakonskim sigurnosnim mjerama i strogom nadzoru, koji je išao do obavezne kontrole mobitela na policijskim punktovima. Sve pronađene aplikacije za zaobilaženje cenzure, čak i one koje nisu zabranjene, mogu značiti zatvorsku kaznu.
Hove je zabrinut da će prijedlog Zakona o cyber-sigurnosti u Zimbabveu uključivati i kazne za ljude koji koriste VPN i druge alate kako bi zaobišli blokade. Rekao je i kako treba više edukacije o načinima zaobilaženja cenzure. ”Moramo naučiti ljude kako VPN-ovi rade, jer mislim da mnogi ne razumiju da oni nisu u funkciji tijekom potpune blokade. Isto tako, treba poučiti ljude da neki VPN-ovi postoje samo kako bi prikupljali osobne podatke”, zaključio je Hove razgovor za CNN.
