Čini li odijelo (poslušnog) čovjeka: Školske uniforme bi uskoro mogla da nose vaša djeca

Poslije više od tri decenije ukidanja uniformi u školama, identična školska odjeće kuca na vrata bh škola.

Tatjana Čalić / 17. Decembar 2017

Školske uniforme, uz veliku raspravu, vratila u mnoge škole u Hrvatskoj i Srbiji. I dok su protivnici isticali kako se na ovaj način uvodi dodatna konfuzija u ionako nekvalitetan i neučinkovit sistem obrazovanja, zagovornici školskih uniformi su tvrdili da one doprinose uvođenju reda u školama, smanjivanju vršnjačkog nasilja i brisanju sve većih socijalnih razlika.

Identične polemike su se vode i u BiH, gdje je njihov povratak bio sporadičan, uvedene su samo u dvije škole, ali sa stupanjem na snagu Etičkog kodeksa oblačenja u školama RS ovaj trend bi mogao biti  puno prisutniji.

Naime kako nam je potvrđeno u Pedagoškom zavodu RS, sa novim polugodištem na snagu stupaju pravila oblačenja koja propisuju šta od garderobe smije da se nosi, a šta ne. Ovaj Kodeks  svim školama, srednjim i osnovnim,  ostavljena mogućnost uvođenja školskih uniformi.

Uniforme će uvoditi škole u skladu sa Etičkim kodeksom i u saradnji sa roditeljima. Škole će izgled uniforme propisati internim aktima. U izradi internih akata i izgleda uniforme će učestvovati zaposleni u školi, učenici preko svoji predstavnika odnsno Savjeta učenika i roditelji preko svojih predstavnika u Savjetu roditelja”, potvrđeno je za Buku iz Pedagoškog zavoda RS.

Za sada se uniforme praktikuju u samo dvije škole u BiH i u obe su zadovoljni postignutim rezultatima.

Jedna od njih je OŠ Mahala iz Sanskog Mosta čiji učenici od marta prošle godine nose identičnu odjeću koju čine majice s kratkim i dugim rukavima, te dukserice. Na pitanje kakve je rezultate ovaj potez dao,  Dijana Sulejmanović, školski psiholog za Buku kaže da su uvođenjem uniformi značajno smanjili socijalno nasilje te povećali kohezivnost grupe, odnosno da djeca pokazuju veću identifikaciju sa školom i rado nose uniforme i izvan škole. 


Rado nose uniforme i kada bodre naše sportske ekipe te smo prepoznatljivi u našoj društvenoj zajednici. Pored toga, više nemamo problem da nam dolaze učenici iz drugih škola jer ih lakše uočimo i reagujemo. Naravno, sve navedeno može biti posljedica naših drugih aktivnosti u smislu preventivnog djelovanja, ali je uticaj uniformisanja neupitan”, zaključila je Sulejmanović.

Druga škola u kojoj se praktikuju školske uniforme je  OŠ „Mladen Stojanović“ iz Gornjih Podgradaca kod Gradiške. Nekad popularne kecelje u ovoj školi uvedene su prije četiri godine, crvene su rezervisane za djevojčice, a plave za dječake.  Predstavnici škole u Gornjim Podgradcima, su više puta istakli da je ova “uniforma” donijela višestruke prednosti- prikrivene su socijalne razlike među učenicima, pojačana je učenika jednoj grupi, a i roditelji imaju manje troškove jer se na ovaj način manje troši dječija odjeća.


 

Čini li odijelo (poslušnog) čovjeka

Prosvjetni radnici i stručnjaci u ovoj oblasti već godinama bezuspješno naglašavaju kako je srednje i osnovno obrazovanje u Bosni i Hercegovini zastarjelo, nefleksibilno, podijeljeno i podređeno interesima vladajućih političkih elita, zbog čega najviše ispaštaju djeca. Stoga smatraju da u ovakav haos, nikakav red ne bi uvelo uniformisanje djece.

Tako sociolog Slavo Kukić smatra da naš ljudski, socijalni i svaki drugi jad možemo prikrivati na sve moguće načine, ali da će on i dalje biti vidljiv i dovoljno govoriti o filozofiji bijede i onima koji su joj kumovali. 

Nemam ništa protiv ideje da se pronađe forma koja amortizira socijalne i ine razlike među djecom. No, ne mislim da je to najvažnije. Potpuno suprotno, puno važnije je da su toj djeci kreirani nastavni planovi i programi koji im omogućuju normalan razvoj u zdrave ličnosti, da te planove i programe realiziraju ljudi koje krase pedagoške i ljudske osobine, kojima je važno kako od svojih učenika napraviti ljude s univerzalnim vrijednostima a ne Srbe, Hrvate, Bošnjake kojima je najvažnije da zbijaju "vlastite" redove i mrze one druge. Važno je da nastavne sadržaje djeca savlađuju u ambijentu koji ih čini sretnim a ne ambijentu u kojem se zna tko je čiji sin, tko je više a tko manje među njima, zbog svoga obiteljskog i inog stabla, vrijedan, da nauče da samo rad, a ništa drugo, određuje njihov život itd. Puno važniji od kuta, kojima se prikriva stvarnost, je sustav vrijednosti u kojemu kute mogu imati funkciju brisanja razlika, ali u kojima se može i postaviti pitanje koliko su one uopće potrebne”, pojasnio je Kukić.

Milijana Niškanović, psiholog- grupno analitički terapeut je mišljenja da školske uniforme mogu ujednačiti  izgled učenika koji se očekuje u školi i podstaknuti kolektivni identitet vezan za datu školu, ali da uniforme same po sebi neće izbrisati socijalne razlike već će ih učiniti manje vidljivim i time donekle ublažiti efekte datih razlika

Društvo u cjelini kroz svoje predstavnike treba da radi na tome da se ekonomske razlike smanjuju, a istovremeno promovišu vrijednosti tolerancije i poštivanja drugog i drugačijeg. Uniforme u školi neće imati nekog bitnog značaja ako se ne njeguju pozitivne vrijednosti u školi, odnosno društvu, a pogotovo ako se ne radi na smanjenju ekonomskih razlika”, rekla je za Buku Niškanović.

 

Iskustva i polemike u svijetu

Rasprave o prednostima i nedostacima uvođenja identične odjeće u škole prisutne su u cijelom razvijenom svijetu i već godinama polariziraju roditelje, nastavnike, psihologe i obrazovne stručnjake.

Inače uniforme su se prvi put pojavile u Engleskoj u 16. vijeku sa poprilično neplemenitim ciljem- nosila su ih djeca iz siromašnih porodica koja su pohađala tzv. dobrotvorne školske programe, kako bi se razlikovala od dobrostojećih učenika. Tek u 19. vijeku uniforme u Engleskoj postaju sinonim za elitne škole, a ovu praksu prepisuju SAD, Australija i neke druge zemlje kapitalističkog svijeta uglavnom kao znak pripadanja elitističkom sloju. Kasnije su i mnoge  komunističke zemlje uvele uniforme u škole, ali s ciljem da se istakne jednakost svih učenika u skladu sa socijalističkom ideologijom.

Đačka uniforma ili kecelja se nosila  i u osnovnim (a ponegdje i srednjim) jugoslovenskim školama sve do sredine 1980-ih godina. Bila je jednostavnog kroja, tamno plave boje (sporadično i u bordo varijanti), sa dva - tri džepića. 


Danas su školske uniforme uobičajene u Japanu, Kini i Indiji.

Za sada ipak nema nema dovoljno studija o njihovu utjecaju na zadovoljstvo i uspjeh učenika. 

Prema rezultatima jedne studije koju su od 1993. do 2006. stručnjaci sa Univeriteta u Houstonu uvođenje uniforma smanjilo je broj dana odsutnosti učenika za jedan, i dovelo je do poboljšalo akademskog uspjeha i ponašanja, ali za jako mali procenat. 

S druge strane David Brunsma sa Univerziteta  Missouri-Columbia smatra da uniforme u američkim školama ipak nisu uspjele u onom najvažnijem – nisu ublažile atmosferu ekonomske nejednakosti niti su stvorile osjećaj snažnije pripadnosti nečem većem.

 

 


Buka preporuka

Društvo

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.