Za Maksimovićevu smrt do danas niko nije odgovarao, a kolege i prijatelji iz Narodnog pozorišta podsetiće 7. februara još jednom na taj zločin polaganjem venca na spomen-ploču koja je postavljena na Zelenom vencu u znak sećanja i kao opomena da se tako nešto nikada ne ponovi.
V.d. upravnica Narodnog pozorišta Ivana Vujić sa saradnicima položiće 7. februara u 13 sati venac na spomen-ploču Maksimovića, koja je postavljena 2006. godine na inicijativu reditelja i dramskog pisca Gorana Markovića koji je prethodno, u pismu gradskim vlastima, ukazao da je Maksimović iz nekog razloga zaboravljen, a njegov strašan kraj zataškan, te da ubice nisu privedene pravdi. Na spomen-ploči, koju je otkrio tadašnji gradonačelnik Beograda Nenad Bogdanović, u prisustvu članova Maksimovićeve porodice, mnogobrojnih prijatelja, glumaca, reditelja i građana, kao i tadašnjeg predsednika Srbije Borisa Tadića, napisano je: "Osuđujemo nasilje i ne zaboravljamo. Njegovi Beograđani".
Maksimović je preminuo 4. februara 2001. godine u bolnici od povreda zadobijenih u napadu grupe skinheda, koji su ga 18. novembra 2000. godine brutalno pretukli naočigled prolaznika u blizini nekadašnjeg restorana “Beli grad” na Zalenom vencu.
Kako su tada navodili njegovi prijatelji, koji su ga posećivali u bolnici, pretukla ga je grupa navijača Rada, revoltirana zbog gubitka meča sa Obilićem.
Maksimovićeva smrt u to vreme gotovo da nije zabeležena u medijima, niti je bilo ikakvih reakcija.
Foto: Inicijativa Ne davimo Beograd, koja je 2018. godine uredila prostor oko spomen-ploče Maksimovića koji je bio zapu[ten i ispisan grafitima
Rođen 7. februara 1949. godine u Podujevu, Maksimović je ostvario više od 60 uloga u pozorištu, na filmu i televiziji. Debitovao je u Narodnom pozorištu u Beogradu 1971. godine ulogom Vojnika u predstavi "Majka Hrabrost i njena deca".
Tokom tri decenije, na sceni matičnog teatra, ostvario je zapažene uloge u predstavama "Sarajevski atentat", “Mandragola", "Britanik", "Lenjin, Staljin, Trocki", "Kosovska hronika", "Ribarske svađe", "Poslednja potera za zlatom", "Kraj partije", "Mesec dana na selu", "Suđenje gospođi Bovari", "Dugo putovanje u noć", "Maksim Crnojević"..., a glumio je i u filmovima filmovima "Petrijin venac", "Šmeker", "Vreme čuda", “Poslednji krug u Monci”, “Rane”, "Pad Italije", "Nož", "Mi nismo anđeli", “Crni bombarder”, “Stršljen”, "Lepa sela, lepo gore"... kao i u TV serijama "Otpisani", "Duvanski put", "Priče iz majstorske radionice", "Četrdeset osma - Zavera i izdaja", "Otvorena vrata", "Gore dole"...
Prema rečima reditelja Arsenija Jovanovića, koji je na scenu Krug 101 Narodnog pozorišta postavio svojevremeno predstavu “Sarajevski atentat”, to je bio jedan od prvih javnih nastupa Maksimovića i drugih mladih glumaca iz njegove klase, među kojima su bili i Miki Manojlović, Goran Sultanović…
Kako je rekao Jovanović ranije za SEEcult.org, iz “Makse je nešto toliko snažno zračilo” da su ga “ljudi pitali odakle je taj mladić i da li je uopšte glumac, jer je delovao kao neki čudesni naturščik”.
Jovanović je snimio 1972. godine i istoimeni film, u kojem je takođe igrao Maksimović, koji je, dok još nije bio afirmisan, dobio i naslovnu ulogu u Jovanovićevoj TV dokumentarnoj drami ”Zašto je pucao Alija Alijagić”.
Maksimovića je svojevremeno primetio i slavni Piter Bruk (Peter Brook), koji ga je iz Pariza pozvao da igra naslovnu ulogu Gurđijeva u filmu “Susreti sa izuzetnim ljudima” (Meetings with Remarkable Men) iz 1979. godine, koji je premijerno prikazan na 29. Berlinalu.
Prema rečima Jovanovića, šest meseci trajala je Maksimovićeva obuka u Parizu pre nego što je počelo snimanje. Jovanoviće se prisetio i da je prethodno, u vreme kastinga za film, dao jednu Maksimovićevu sliku Bojani Makavejev, i ne sluteći da će biti dovoljna Bruku da ga angažuje, i to za glavnu ulogu.
Preuzeto sa SEEcult.org
