Damir Nikšić, umjetnik i političar: Ne može politika uticati na sve sfere života. Političarima želim da ostavim mrvice

Damir Nikšić otvoreno o politici i onome što bi mijenjao...

Buka intervju / 03. Oktobar 2018

Damir Nikšić, umjetnik i aktivista, odlučio je da uđe i u političku sferu, jer kaže da želi mijenjati društvo u kojem živimo. Damir propagira slobodarsku politiku i ideju uključivosti, a za Buku govori šta bi on to mijenjao u Bosni i Hercegovini i na koji način. Nikšić na izbore izlazi ispred Socijaldemokratske partije (SDP), a kandiduje se za poslanika u Parlamentu Kantona Sarajevo, broj 10.

Damire, zašto si odlučio da se baviš politikom, imajući u vidu da si umjetnik? Šta bi htio da se promijeni u zemlji u kojoj živimo?

Primijetio sam da, ne samo kod nas, već i u svim zemljama, sve postaje prilično ispolitizirano, politika je ušla u sve pore života. Ne postoji skoro nijedan privatni biznis, ništa čime se čovjek može baviti, a da ne moraš poznavati nekoga u politici ili biti dio te političke scene. Ne postoji građanski i privatni sektor koji je van politike. Sve pozicije su političke pozicije, tako je i u preduzećima, i u medijima. U zemlji u kojoj se politika bavi svačijim poslom i životom, privatnošću, time kako si ti nazvao svoje dijete, time šta piješ, šta jedeš, s kim izlaziš, šta pričaš, jedini način da se to promijeni jeste da se uđe u politiku i da se dođe do upravljača, volana, i da se zakonskim regulativama to ukine, jer ne može politika uticati na sve sfere života. Politici, vlasti, državi treba se ostaviti jedan segment kojim može upravljati, a sve ostalo da se oslobodi. To je slobodarski pristup životu. To je moj motiv, da uđem u politiku, da unesem tu slobodarsku politiku i da se zalažem za zakone koji daju malo više slobode ljudima, građanskom i privatnom sektoru, u odnosu na politiku i političare, odnosno da političarima ostavim mrvice.

Koliko smo svi mi ovdje u BiH zatrovani pričama koje nam pričaju političari već više od dvadeset godina?

Istim lažnim dilemama se smaramo svi. To su lažne dileme. Političari imaju poziciju moći i utiču na većinu medija, i tako se igraju našim umom na način kako se stariji igraju sa djecom kada ih pitaju koga više vole: mamu ili tatu. Onda je dijete dovedeno u jednu lažnu dilemu koja ga razdire. Tako dolazimo u situaciju da ne znamo odgovor, pravi odgovor na to pitanje ne postoji. Koga više volimo, mamu ili tatu, to je lažni izbor, a nije nam dan treći izbor, a to je uključivost. Problem je što naše ovdašnje društvo živi u isključivim idejama i odlukama koje traže da isključimo nešto iz naših života, a ne da uključimo. Trebamo raditi na idejama uključivosti, inkluzivnosti i integracije. Mi smo izabrali segregaciju, da budemo razdvojeni, da razdvojimo mamu i tatu i da izaberemo jedno od to dvoje, umjesto da smo izabrali uključivost i integraciju i da izaberemo sve zajedno, jer za sve ima mjesta. Pošto političari 25 godina nisu propagirali takvu ideju i politiku, mi se nalazimo u stanju nesposobnog uma koji nije u stanju da pojmi uključivost, da kaže: idemo svi, svi ćemo se snaći.

U svom stilu, tokom predizbornog perioda odlučio si se za zanimljivu video kampanju, kakve su reakcije građana na nju?

Ljudi dobro reaguju, oni vide nešto zanimljivo. Vide nešto što nije neko isprazno ponavljanje starih ideja na novi način i u drugom pakovanju. Isto ponavljam za Sarajevo. Sarajevo mora biti otvoren grad, mora biti progresivni i internacionalni centar. Mora biti grad za sve Bosance i Hercegovce iz regije, da mogu ovdje startovati biznis, raditi iz Sarajeva, mora biti otvoreno mjesto za disidente koje je protjerao nacionalizam iz drugih gradova. Vidim Sarajevo kao takav grad i ta ideja dobro prolazi kod ljudi koji isto tako misle. Ljudi su dugo čekali da neko na zvaničnoj političkoj sceni glasno govori o tim stvarima, jer su se nekako svi ušutili zbog izbornog tijela, jer su mislili da ljudi ne žele da čuju ove stvari, ali to nije tačno. Ljudi ovo ne žele samo da čuju od nekog ludog umjetnika, već to žele čuti od umjetnika koji je direktno kandidat za neku parlamentarnu klupu i koji će danas-sutra sjesti i učestvovati u promjeni, primjeni dobrih zakona i obaranju onih loših. Dobar je osjećaj. Nešto se dešava, nešto se kuha.

 

 

Koji je za tebe najveći problem u BiH?

Komunikacija. Ne mislim samo na komunikaciju između ljudi, već i na infrastrukturu i puteve. Mi nemamo dobre puteve, to se vidi iz aviona, i sve dok ne izgradimo puteve nećemo ući u Evropu i to se zna. Ti putevi su nam potrebni zbog nas i zbog razvoja biznisa. Treba promijeniti odnos vlasti prema ljudima, dati im malo više slobode, malo manje nameta, i svakako treba smanjiti čitav državni aparat, smanjiti ga za dvije trećine ili dvije četvrtine, ali za to je potrebno da se donese zakon o državnim službama, zakon o radu i treba otpustiti sve te ljude. Niko ne očekuje od mene da kažem da bih kreirao nova radna mjesta i da bih zaposlio radnike, jer meni je prvi prioritet otpust neradnika. Mi imamo javne firme i institucije koje bi trebale da funkcinišu, ali ne funkcionišu zbog toga što ima previše neradnika u njima, koji su plaćeni, koji se sudaraju guzicama i ništa ne rade, pa tako propadaju ta preduzeća. Hitno to treba očistiti, neka onda nauče nešto da rade, neka budu frilenseri, neka se zaposle sami, mogu biti najamni radnici.

Damire, kakvo je tvoje mišljenje o gorućem problemu sa kojim se BiH suočava, a riječ je o odlasku mladih, možemo li kriviti mlade što žele da potraže sreću u nekoj drugoj zemlji?

To je veliki problem, ne samo u BiH, nego i u zemljama u regiji. Vidite, da sam ja sad pravi propagandista, kao što su to desničari, ja bih trebao pričati da taj njihov režim koji traje 25 godina nije uspio, kao što su oni rekli da je eksperiment socijalizma od 50 godina neuspješan, da socijalizam ne fukncioniše. Ja sada kažem da ovaj njihov socijalizam, jer ovo nije kapitalizam, niti građanska demokratija, nije uspio. Ovo je jedna privatna partijska država, imamo ih tri, dvije zvanične i tri nezvanične, gdje su zaposleni samo klijenti koji odgovaraju vlastima. Taj njihov socijalizam ovdje ne funkcioniše. Moramo reći da je tog režima, njihovog etno-nacional-socijalističkog ili klero-nacional-socijalističkog bilo dosta, da je on neuspješan. A mladi, neka odu i vide šta je to tamo, da vide koliko se mora raditi, da vide da ja nisam lud, da nam je potrebno sve ovo o čemu govorim, da su nam potrebni putevi. Oni će se sjetiti mene tamo i reći će: ovo je Nikšić isto govorio. Težište problema je u zakonima koji se tiču nas i poreza, treba raditi na depolitizaciji svega. A problem nisu identiteti, vjeroispovijest, religije... Neka idu, neka vide koliko se poslova mora raditi, da vide šta je kapitalizam, koliko košta stan, da puno Nijemaca umre bez sopstvenog stana i onda će se sjetiti da u zavičaju imaju 3-4 dunuma zemlje koji stoje neiskorišteni i da bi ta zemlja mogla da se iskoristi. Kad se vrate, shvatiće da im treba put do zavičaja, shvatiće ovo o čemu ja govorim. Država mora da napravi puteve, a sve ostalo će narod pozlatiti svojim trudom i radom, ako ga pustiš i ne zajašeš mu na vrat i oporezuješ prije nego što razviju taj biznis.

Generalno, kod nas je veliki problem izlaznost ljudi na izbore. Kako pokrenuti ljude da izađu na izbore, jer nema promjene ako se ne desi politička promjena?

Sama će ih muka natjerati. Moja generacija je izlazila na izbore jer je to bilo nešto fensi, kao neki praznik, mi nešto idemo, da navijamo za neke, ovo-ono... Izbori su baza, osnova svega, ono za koga glasaš sedmog, to će ti definisati naredne četiri godine. Ljudi polako dolaze do saznanja da taj glas direktno utiče na sadržaj, količinu i kvalitet hrane na tanjiru, kao i na kvalitet života koji imaju pred sobom. To će polako naučiti kao što je to naučio sav civilizovani demokratski svijet i počeće pričati o tome kao o nečemu bitnom i životnom, a ne kao o nekim ritualima identiteta, poistovjećivanja sa istorijom, bukvalno kao o nekom plemenskom ritualu. Treba da postoji građanska odgovornost da na izborima izaberem sebi sadržaj i karakter naredne četiri godine, koji određuje život meni i mojoj porodici.

Kako vidiš BiH za pet godina?

Za pet godina? Zavisi ko će pobijediti na izborima. Ono što mogu reći jeste da ću ja, sa ili bez izborne pobjede, nastaviti da radim intenzivno na buđenju slobodarske ljevice, ne samo u BiH, već i u regiji, na jednom internacionalnom planu. Narednih pet godina biće interesantno. Nakon ovih izbora, ljudi će imati priliku da se javno izjasne kuda će da idu i čime će se baviti u narednim godinama. Vidim jednu lijepu budućnost.

Ako dobiješ na izborima, šta će biti tvoja prva inicijativa?

Prva inicijativa je već dogovorena i zavisi od načina na koji će se napraviti vladajuća koalicija. Prvi uslov je da se donese zakon o porijeklu imovine i sukobu interesa i da se na konkretan način izjasne protiv korupcije. Moja namjera je da se porezna politika promijeni i raditi na tome da Sarajevo bude mjesto za rad svim frilenserima.

Za kraj razgovora Damir poručuje:

„Ja se zovem Damir Nikšić, na broj 10 stavi iksić“.




Razgovarala Maja Isović Dobrijević

 


Buka preporuka

Izbori u BiH

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.