Ipak, pitanje je da li bi i ovaj pomak uspio da utiče na radnike koji već pakuju kofere i spremaju se da napuste ovu zemlju, jer šteta koja je učinjena je teško popravljiva.
Zbog toga i ne čude najave pojedinaca iz vlasti da će u narednom periodu plate morati da budu čak i 1.000 evra. Naravno, da bi se to dogodilo potrebno je uraditi još mnogo stvari, od donošenja novih razvojnih politika do njihovog hitnog provođenja, što bi na kraju dovelo do podvostručenja produktivnosti proizvodnje i ovolikih plata.
A šta bi to značilo za radnike, one koji još uvijek pokušavaju da sebi obezbijede uslove za život u BiH? Koliko bi povećanje plate za njih bilo motivirajuće i šta bi to promijenilo u njihovom životu?
Mnogi još uvijek ne mogu ni da zamisle platu od 1.000 evra, jer za većinu njih je to samo nedosanjan san koji žive radnici na Zapadu.
Sa druge strane, plata od 1.000 maraka je već nešto o čemu radnici mogu da pričaju i čemu žele da se nadaju.
Takvoj plati se nada i Darija Željković. Ona već 10 godina radi u proizvodnji pekarskih proizvoda u firmi Krajina klas.
Za nju bi ovakva mjesečna primanja značila kakvu-takvu stabilnost.
„To bi mi mnogo značilo. Plata od 1.000 maraka je dobra i sva ta povećanja bi mnogo značila“, rekla nam je Željkovićeva.
Ona kaže da bi povećanje prosječne plate na 1.000 KM i stvaranje uslova da ona naraste i do 1.000 evra bio veliki podsticaj za svakog radnika da se pokaže i dokaže svoju stručnost i znanje u svojoj zemlji.
„U takvoj situaciji bi se mnogo bolje živjelo. Čovjek bi se rasteretio tih velikih finansijskih obaveza. Mogli bi se obezbijediti neke stvari koje sa manjim platama ne možemo. Ljudi bi bili mnogo zadovoljniji, mogli bi normalnije da žive, da uživaju u plodovima svog rada i sigurno je da bi tako zaustavili i odlazak odavde. Veća plata bi bila ogromna motivacija za sve nas koji radimo u ovaj zemlji“, rekla nam je Željkovićeva.
A šta je sve potrebno da se uradi da bi Darija i ostali radnici dobili veću, pitali smo njenog direktora Sašu Trivića, koji je ujedno i jedan od predstavnika Unije udruženja poslodavaca Republike Srpske.
„Mi smo u pregovorima sa Vladom definisali nekoliko stvari koje se moraju uraditi. Prvo, to je borba protiv sive ekonomije, jer postoji oko 30 do 40 hiljada radnika koji primaju fiktivnu platu od nekih 440 maraka, a imaju značajno više. To nije uticaj samo za statistiku, da se plata poveća samo na papiru nego imamo dogovor sa vladom da sve ono što privreda uplati više poreza i doprinosa ide na smanjenje doprinosa, a to smanjenje da onda prelazi u platu. Drugi korak je da pokušamo napraviti projekat gdje bi preduzeće isplaćivalo veće plate, a da je u apsolutnom iznosu isti iznos sredstava uplate državi. Ipak, ono što je najvažnije jeste tehničko osavremenjivanje i povećanje produktivnosti, da jedan radnik proizvodi više proizvoda i da onda svako od nas u svom biznisu pronađe mogućnost za veće plate“.
Vidite li priliku za porast produktivnosti?
Kod nas je najveći problem u poslodavcima i njihovim znanjima, ali i kadrovima koji bi vodili fabriku, koji bi trebali znanjem da podižu produktivnost. Nama je veći problem pronaći kvalitetnog menadžera koji će pronaći kupca, pronaći tržište, unaprijediti posao i koristiti tehnologiju. Kadrovi su nam veliki problem. Ogromne posljedice trpimo iz nekvaliteta onih koji vode privredu. Skoro smo radili neke projekte i nismo našli ni jednog ekonomistu koji se bavi privredom. Ova politika koja traje 25 godina u kojoj nije bitna privreda i u kojoj su privrednici prepušteni sami sebi je uzela danak i danas vidimo posljedice toga. Mi smo tražili od Vlade da se hitno ide u pravljenje razvojnih centara jer smo shvatili da sadašnja privreda sa znanjima i tehnologijama koje posjeduje nije spremna da sama dođe do veće vrijednosti na tržištu. Tu bi država morala povezati fakultet, privredu i znanja iz inostranstva na osnovu čega bi se stvarala veća vrijednost proizvodnje i tako će povećavati i plate.
Da li su u Vladi raspoloženi da prihvate vaše prijedloge?
Mi ozbiljno radimo sa sadašnjim ministrima, a planiramo i sa budućim. Imamo veze sa svim bitnim ljudima u Vladi i pokušavamo da pokrenemo reforme na svim bitnim poljima. To podrazumijeva i reformu obrazovanja i uvođenje dualnog učenja u srednje škole. Bitno je naglasiti da nova Vlada mora brže i energičnije krenuti u reforme pošto mi uveliko kasnimo za svijetom.
Ukoliko Vlada prihvati vaše zahtjeve, kakvi bi trebalo da budu kratkoročni, a kakvi dugoročni efekti tih reformi?
Kratkoročni mogu biti pomoć poslodavcu da što više novca koje ima u vlastitim rezervama ili novim cijenama isplati radniku, a dugoročne efekte možemo vidjeti samo iz promjene tehnologije i razvoja proizvodnje, što bi trebalo da donese veće plate radnicima.
HITNO!!!
A da je potrebno što prije povećati prosječnu platu na najmanje 1.000 KM pokazuju nam i zvanični podaci koji su katastrofalni.
Prije deset godina prosječna plata je bila 521 KM, a potrošačka korpa 493 KM, dok je sada je potrošačka korpa narasla na blizu 2.000 KM i duplo je veća od prosječne plate koja iznosi 881 KM.
Koliko je stanje teško pokazuje podatak da polovina zaposlenih radnika prima platu manju od 650 KM, dok oko 25.000 radnika zaradi prosječnu platu.
Platu od 1.000 do 2000 KM prima nešto preko 50.000 radnika.
Ovi podaci pokazuju da većina građana sa platama koje prima ne može sebi da obezbijedi normalan život, što je alarm za sve one koji se dosad nisu mnogo obazirali na primanja građana u RS.
