DIVLJA DEPONIJA LIJEKOVA U MRKONJIĆ GRADU: Ovako odbačeni lijekovi su direktna opasnost po život i zdravlje ljudi i životinja

O slučaju divlje deponije lijekova razgovarali smo sa prof. dr Slobodankom Pavlović, eksperticom u oblasti upravljanja medicinskim otpadom i članom svjetske radne grupe za upravljanje medicinskim otpadom pri International Solid Waste Association.

BUKA portal / 12. Mart 2019

Foto: privatna arhiva/Srpskainfo

“Moram izraziti svoje nezadovoljstvo, jer se ova tematika, kao i ostale vezane za zaštitu životne sredine, potežu samo kada već imamo problem”, kaže prof. dr Slobodanka Pavlović za naš portal i odgovara na ključna pitanja u vezi sa slučajem divlje deponije lijekova koja se u nedelju pojavila u opštini Mrkonjić Grad.

ŠTA JE FARMACEUTSKI OTPAD

Farmaceutski otpad uključuje farmaceutske proizvode kojima je istekao rok trajanja, koji nisu upotrijebljeni, koji su se prosuli ili su kontaminirani, generičke i interno pripremljene lijekove, vakcine i serume koji više nisu potrebni i koji zbog svoje hemijske ili biološke prirode moraju biti pažljivo zbrinuti. U ovu kategoriju spadaju i odbačeni predmeti veoma kontaminirani prilikom rukovanja farmaceutskim proizvodima, kao što su boce, bočice i kutije koje sadrže ostatke farmaceutskih proizvoda, rukavice, maske i cjevčice. Pored farmaceutika iz humane medicine, mora se napomenuti da se isto tako velike količine farmaceutika koriste i u veterini.

ŠTA SAD TREBA DA SE URADI?

Prvi korak jeste da nadležne institucije naprave uviđaj. U otpadu se gotovo uvijek mogu naći tragovi koji upućuju na „vlasnika“. Pogotovo kada su farmacutici u pitanju postoje stroga i jasna pravila i zaduženja. Kada se utvrdi o kojoj vrsti otpada je riječ i da li je namijenjen humanoj medicini ili veterini se ide dalje. 
Na osnovu kodova lijekova ili čak određenih etiketa se može puno toga utvrditi. Ko je proizvođač, da li je odobren od strane naše Agencije za lijekove a na osnovu toga preko proizvođača se može doći i do „kupca“ i nadležnosti. Ako lijekovi nisu kod nas registrovani, znači da postoji mogućnost da su iz Federacije.  Na osnovu vrste lijekova se može utvrditi koje ustanove koriste te lijekove - Domovi zdravlja, bolnice, veterina, instituti i slično.

KO JE ODGOVORAN?

Postoji pet glavnih načela široko prepoznatih kao osnova za efektivno i kontrolisano upravljanje otpadom. Ova načela se koriste u mnogim zemljama kada kreiraju svoje politike, propise i smjernice za upravljanje otpadom. Pet načela su: 

1. Načelo dužne pažnje

Ovo načelo nalaže da sve osobe koje rukuju ili upravljaju opasnim supstancama ili otpadom ili povezanom opremom etički je odgovorna za primjenu maksimalne pažnje u tom zadatku. 

Ovo načelo se najbolje postiže kada su sve strane koje su uključene u proizvodnju, skladištenje, prevoz, tretman i krajnje odlaganje opasnog otpada (uključujući medicinski otpad) na odgovarajući način registrovane ili licencirane da upravljaju, primaju i rukuju imenovanim kategorijama otpada.

Ovo načelo nalaže sljedeće:


•    Proizvođači, uvoznici, distributeri i prodavci proizvoda koji utiču na porast količine otpada odgovorni su za otpad koji je rezultat njihovih aktivnosti,
•    Proizvođač snosi najveću odgovornost jer utiče na sastav i osobine proizvoda i njegovog pakovanja i 
•    Proizvođač je obavezan da se pobrine za smanjivanje proizvodnje otpada, kreiranje reciklabilnih proizvoda, razvoj tržišta za ponovnu upotrebu i reciklažu njihovih proizvoda.
•    Dužnost proizvođača otpada jeste da ispravno razdvoje, zapakuju, označe i osiguraju otpad i na taj način bi trebalo da smanje potencijalne rizike i osiguraju da će se otpadom ispravno rukovati, reciklirati, tretirati i odlagati.

Načelo predostrožnosti

Načelo predostrožnosti je ubjedljivo načelo koje usmjerava zaštitu zdravlja i bezbjednosti. Definisano je i usvojeno u okviru Rio deklaracije o zaštiti životne sredine i razvoju (UNEP, 1972) kao Načelo 15: “Gdje postoje prijetnje od ozbiljne ili nepovratne štete po životnu sredinu, nedostatak potpune naučne sigurnosti ne bi trebalo koristiti kao razlog za odgađanje ekonomične mjere za sprečavanje degradacije životne sredine”.

Načelo prethodnog pristanka

Ovo načelo je uvršteno u razne međunarodne povelje, kreirane kako bi se zaštitilo javno zdravlje i životna sredina od opasnog otpada. Ono nalaže da ugrožene zajednice i druge zainteresovane strane budu obaviještene o opasnostima i rizicima, te da se dobije njihov pristanak. U kontekstu medicinskog otpada, ovo načelo bi se moglo primijeniti na prevoz otpada, te na lokaciju i rad postrojenja za tretman i odlaganje otpada.

Načelo “zagađivač plaća” 

Ovo načelo nalaže da svi proizvođači otpada budu pravno i finansijski odgovorni za bezbjedan i ekološki prihvatljiv tretman/odlaganje otpada koji proizvedu. Ovo načelo takođe nastoji pripisati odgovornost strani koja izazove štetu.

I DALJE OSTAJE PITANJE KO JE ODGOVORAN? KO JE TO URADIO?    

Pored načela postoje i zakoni  koji jasno definišu odgovornosti i pravila, ali sada nećemo ulaziti dublje u tu problematiku. Zakonska legislativa je definisana i obaveze proizvođača jesu da se brinu o otpadu koji proizvode. Zavisno od vrste otpada postoje regulisana pravila šta sa tim otpadom raditi. Za farmaceutski otpad je najčešća i ispravna praksa da se prikuplja u za to namjenskoj ambalaži i skladišti u nemjenskim prostorijama i da se predaje operaterima koji posjeduju dozvolu za transport i skladištenje ove vrste otpada. Nakon toga, oni su ti koji su preuzeli odgvornost jer ustanove njima plaćaju za uslugu tretmana farmaceutskog otpada na zakonom regulisan način (izvoz u Austriju ili Mađarsku na spaljivanje).

Svi proizvođači otpada su dužni da Fondu za zaštitu životne sredine i energetske efikasnosti RS predaju izvještaj o količinama koje produkuju. Svi proizvođači otpada su dužni najaviti nadležnom ministarstvu kretanje odnosno transport opasnog otpada 72 časa prije predaje otpada operateru. Ovo su sve određeni indikatori koji bi mogli poslužiti u identifikovanju počinioca, ukoliko su ustanove postupale po zakonu.

Tu dolazimo i do odgovornosti inspektorata i nadležnih Ministarstava i njihovog monitoringa rada operatera i dostavljanja izvještaja o izvozu količina koji su preuzeli i naplatili od ustanova.

KO JE TO MOGAO NAPRAVITI?

Postoji više scenarija, govoreći hipotetski sa ovako malo informacija. 


•    Javna ili privatna zdravstvena ustanova koja je imala određene zalihe lijekova koji su bili donacije, a istekao im rok, ili su stigli sa isteklim rokom pa su odlučili da se na nelegalan i „jeftin“ način riješe istih.
•    Veterinarske ambulante i ustanove, koje imaju veliki broj vakcina i farmacutika koje ne iskoriste a istekao im rok pa su odlučili da se na nelegalan i „jeftin“ način riješe istih.
•    Operateri, koji su preuzeli otpad od gore napomenutih ustanova pa odlučili da ga se riješe na „jeftin“ način usput istovare jer nisu znali šta će sa tim (pogotovo ako je vjerovati očevicima da se širi jak smrad, što znači da nije adekvatno bio ni upakovan za transport).
•    Namjerno istovaranje otpada na tu teritoriju iako je možda nastao na nekoj drugoj teritoriji da sad to bude naš problem (jasno se vidi po kružnoj koncentraciji otpada da je istovaran iz, vjerovatno, kontejnera, a ne slučajno rasut ili bačen u kesama).

Na osnovu količina, koje se vide na fotografijama, riječ je o otpadu koji je dugo skladišten jer u zdravstvenim ustanovama ovolike količine farmaceutika ne nastaju preko noći i samo mogu biti vezane za neke od zaostalih donacija. 

Svakako imamo problem kada je u pitanju snabdjevenost zdravastvenih ustanova dređenim lijekovima i smatram da je nemoguće da je ovo došlo iz jedne zdravstvene ustanove koje treba ekonomično da se odnose prema  lijekovima. I znamo da je uvijek problem nedostatak određenih lijekova.

ŠTA SAD URADITI?

Prvo, na osnovu uviđaja pokušati utvrditi čiji je otpad. Ukoliko se ne može utvrditi čiji je, prema zakonu o otpadu i članu 83.  stav 2 se kaže da troškove uklanjanja otpada odloženog izvan deponije, čije porijeklo ne može da se utvrdi, odnosno ustanovi njegova veza sa proizvođačem, odnosno licem koje ga je odložilo, snosi jedinica lokalne samouprave. Naravno da bi i nadležne institucije trebale da pomognu kada je riječ o ovakvim incidentima.

Vrlo je bitno da se utvrdi koja je vrsta otpada i farmacutika u pitanju da bi se moglo organizovati plan bezbijednog sakupljanje, skladištenja i odlaganja istog uz korištenje adekvatne zaštitne opreme i poštovanja zakonskih regulativa. Isto tako je potreban plan za sanaciju kontaminiranog područja.

Potrebno je hitno usvojiti određene procedure i pravila koji se odnose na ovakve incidente i djelovanje u hitnim slučajevima. Svjedocimo smo da u posljednje vrijeme samo dobijemo izvještavanje medija o ekološkim incidentima koji se dešavaju, a ne radi se na sistemskom rješavanju problema i preventivnom djelovanju već ovako ad hoc od slučaja do slučaja.

KAKO JE MOGUĆE DA SE OVAKO NEŠTO DEŠAVA?

Vrlo lako i jednostavno. Ovo se dešava i u drugim zemljama a ne samo u BIH. Veliki broj naših građana nije upoznat sa opasnostima koje nam prijete od neadekvatnog upravljanja otpadom, a pogotovo opasnim otpadom. Ovako odbačeni lijekovi su direktna opasnost po život i zdravlje ljudi i životinja, izazivaju zagađenje zraka, vode i zemljišta, te ugrožavaju  biljni i životinjski svijet. 

Kod nas u zakonu i pravilniku nije riješen problem prikupljanja lijekova iz domaćinstava, pa ako dajemo takvu poruku građanima da rade sa lijekovima šta hoće i da ga bacaju u smeće, ne čudi činjenica da postoje ljudi koji uopšte ne razmišljaju o štetnosti otpada po zdravlje ljudi i prirodu. Razmišljaju kako se riješiti otpada na što jeftiniji način i po mogućnosti da prebace odgovornost na druge. Samo da nije kod mene.

Opet napominjem da zakonska regulativa kada su pravna lica, proizvođači i operateri otpadom postoji i da se na osnovu adekvatne istrage može doći do krivca.

Nije nam prvi put da neko finansijski aspekt stavlja ispred moralnog, etičkog i zakonski regulisanog.
 

Razgovarala Milica Plavšić


Buka preporuka

Intervju

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.